Društvo

Tekst Jelena Kljajević

Foto Institut za bolesti djece

Svaki hirurg će vam reći da ne postoji rutinska intervencija jer i kod one koja je, uslovno rečeno bezbjedna, može doći do određenih komplikacija.

Ipak, posao hirurga koji se bavi liječenjem odraslih pacijenata se znatno razlikuje od onog kojim se bavi dječji hirurg, zato što je organizam djeteta drugačiji od organizma odrasle osobe.

Kako za Radio Kotor objašnjava dječji hirurg dr Velibor Majić, direktor Instituta za bolesti djece Kliničkog centra Crne Gore, mališani se uglavnom bolje i brže oporavljaju nakon operativnih intervencija. 

„ Kod nekih intervencija nakon kojih odrasloj osobi treba nekoliko dana da prohoda, dijete to uradi za šest do osam sati od završene operacije. Recimo, kod operacija preponske kile ili nespuštenog testisa, dijete već poslije osam sati od intervencije može da izađe iz bolnice. Kada se operiše karcinom kod odrasle osobe od 75 ili 80 godina, hirurzi predviđaju životni vijek od još nekih pet godina na primjer i to se smatra uspjehom kod takvih intervencija. Kada operišete dijete, očekuje se da ono nema posljedica i da proživi svoj životni vijek od 75 ili 80 godina“ – objašnjava dr Majić. 

No, i pored otpornosti djeteta, ukoliko dođe do neke komplikacije – posljedice mogu ostati za cijeli život.

 „ Zato je jako delikatno raditi sa djecom. To je poseban stres, jer postoji određen broj komplikacija koje se javljaju u nekom malom postotku. Prilikom operacije preponske kile na primjer, u jednom od 300 ili 500 slučajeva kao posljedica se javlja oštećenje testisa. Recimo da prilikom rada hirurga dođe do tromboze tog krvnog suda koji ga hrani i da to bude posljedica. Ja uvijek razmišljam o tome i kad mi neko dođe i poslije deset godina od intervencije na kontrolu i požali se, recimo, na bol u stomaku, ja obavezno pogledam - da vidim da li je došlo do nekih komplikacija. Kao ljekar uvijek nosite taj teret sa sobom. Bez obzira što statistika kaže da nije preveliki postotak komplikacija, onome kome se to desi, zapravo, jeste“ – kaže dr Majić. 

Najčešće urođena stanja odnosno hirurške intervencije koje se obavljaju najmlađim pacijentima su, kako kaže - preponska kila, fimoza, nespušten testis i operacija slijepog crijeva.  

„ Kod uzrasta od nekoliko mjeseci vrlo je često uklještenje preponskih kila. Kod ženske djece obično to bude uklješteni jajnik, kod muške to bude crijevo. Sigurno na nedjeljnom nivou imamo po jednu intervenciju zbog uklještene kile, s obzirom da ka nama gravitira čitava Crna Gora“ – ističe dr Majić. 

Kada su u pitanju anomalije, postoje one koje se razvijaju po rođenju djeteta, a među njima je stenoza pilorusa.  

„ U roku od nekoliko nedjelja od rođenja djeteta, jedan mišić  i to onaj koji zatvara prolaz iz želuca u dvanaestopalačno crijevo mnogo ojača. Dijete ne može više da se hrani, povraća, propada vam ispred očiju i da bi živjelo, vi morate da uradite operativnu intervenciju“ – objašnjava dr Majić.

Postoje i situacije kada se dijete rodi bez prednjeg trbušnog zida, bez dijela jednjaka ili crijeva. 

„ Skoro smo imali intervenciju gdje se dijete rodilo bez jednog dijela dijafragme, odnosno postojao je otvor na dijafragmi. Njemu su svi trbušni organi bili u lijevom plućnom krilu. Rađena je operativna intervencija i organi su „vraćeni“, dijafragma je ušivena. Operacija je uspjela, ali u ovim situacijama preživljavanje zavisi od toga koliko mu je zbog tog boravka organa u plućima razvijeno plućno krilo i da li dijete ima dovoljno „rezerve“, kako bi moglo da diše i preživi. Postotak preživljavanja je pedeset odsto. U ovom slučaju preživljavanje ne zavisi toliko od hirurga, koliko od toga kada se desio taj akcident, kad su trbušni organi ušli u pluća i koliko dijete ima plućne rezerve i može da diše. Što se tiče preživljavanja u ovom slučaju ono je isto i na nekoj klinici u Americi i u Crnoj Gori. Iznosi oko pedeset odsto. Normalno, zavisi i od samog hirurga i neonatologa, ali nekad ne možete da uradite ništa, ako pacijent nema kapacitet za disanjem“ – ističe dr Majić. 

Svaka operacija je, ponavlja, priča za sebe.

„ Rutinska operacija ne postoji zato što i kod „najbezbjednije“ može doći do nekih komplikacija. Recimo, prilikom rada može doći do povrede uretre. Ne znate kako će se završiti ta operativna intervencija iz prostog razloga što mora biti određena anesteziološka priprema. Mi nismo imali akcidenata kod hiljade i hiljade urađenih intervencija, ali vi nikada ne znate kako će neko da reaguje na opštu anesteziju. I zato uvijek ide adekvatna priprema i kolege su vrlo edukovane na ovom polju“ – ističe dr Majić. 

U  Kliničkom centru Crne Gore, dodaje, ima devet dječjih anesteziologa koji rade sa djecom od rođenja do šesnaeste godine.  

„ Imaju ozbiljnu pripremu i ona uvijek ide po nekim principima i standardima. Mogu sa ponosom da kažem da praktično nismo imali neki ozbiljniji akcident 15 ili 20 godina. 

Koliko je svaka intervencija različita, ali i neobična i neobjašnjiva, govori i činjenica da je u literaturi opisano da će se iznenadni srčani zastoji pojaviti na nekoliko stotina hiljada anestezija, a da pritom nećete naći razlog zbog kojeg se to desilo“ – objašnjava dr Majić.

Na kraju je odgovorio na pitanje – Da li pamti prvu intervenciju koju je obavio.

 „ Itekako pamtim. Bila je to, upravo, operacija preponske kile. Sjećam se da sam bio u stresu. Prvo sam čekao da se pacijent probudi i znam da sam ga zatim obilazio i jedva čekao kontrolu, brinuo da rana ne zagnoji, jedva čekao da vidim hoće li se „vratiti“ ili neće, tako da se odlično sjećam prve intervencije. To nam, nekako, svima ostane u mislima“ – zaključuje dr Majić.