Društvo

Autorka teksta: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor /S.Č.

Usamljenost danas poprima razmjere „pandemijskog problema“, ocjenjuje za Radio Kotor specijalistkinja psihijatrije i psihoterapeutkinja dr Irena Đorđević, ukazujući da savremeni čovjek sve češće živi u paradoksu, nikada povezaniji, a suštinski udaljeniji od drugih. Uprkos stalnoj komunikaciji i dostupnosti, osjećaj nerazumijevanja i nevidljivosti, kaže, postaje sve izraženiji.

Upravo u tom raskoraku između kvantiteta i kvaliteta odnosa, kako objašnjava sagovornica za “Nedjeljni razgovor”, nastaje prostor za usamljenost koja ne zavisi od toga da li smo sami ili okruženi ljudima.

„Nikada nismo bili više konektovani, a suštinski manje povezani i bliski. Za trenutak se možemo povezati sa velikim brojem ljudi, ali ta povezanost ostaje površna. Zato je usamljenost, prije svega, psihološka, a ne socijalna kategorija”, navodi gošća.

Jedna od čestih zabluda jeste poistovjećivanje samoće i usamljenosti.

„Samoća može biti svjestan izbor i prilika za predah, odmor, dok usamljenost nosi unutrašnji nemir i osjećaj nepripadanja, često ukorijenjen u dubljim ličnim iskustvima. Često se dešava da se iz usamljenosti povlačimo u samoću, ali i obrnuto, da se iz samoće razvije osjećaj usamljenosti. U osnovi toga je često strah od odbacivanja i uvjerenje da nismo dovoljno dobri”, pojašnjava dr Đorđević.

Dodatni izazov predstavlja način na koji danas gradimo odnose. Društvene mreže i ubrzana komunikacija stvaraju privid intimnosti, ali bez stvarnog upoznavanja i razumijevanja.

„Danas imamo paradoks da djeluje kao da smo jedni drugima ‘otvorili vrata najintimnijeg prostora’, a zapravo se uopšte ne poznajemo. Odnosi su površni, a ljudi često nose maske koje plasiraju drugima. Upravo tu nastaje osjećaj usamljenosti, čak i kada smo u vezi ili među prijateljima”, dodaje ona.

Usamljenost ne mora nužno biti isključivo negativno iskustvo. U određenim situacijama može postati važan signal za lični razvoj i promjenu.

„Normalno je da se ponekad osjećamo usamljeno. To su unutrašnji signali koji nas podstiču na promjenu i razvoj. Problem nastaje kada to traje dugo i počne da narušava kvalitet života, kada se sve vrti oko tog osjećaja i kada iz njega ne uspijevamo da izađemo”, pojašnjava dr Đorđević.

Posebno je izazovno prepoznati usamljenost, jer ona rijetko izgleda onako kako je zamišljamo. Često je skrivena iza uspjeha, užurbanosti ili prividne društvenosti.

„Često ćemo čuti rečenice poput, nemam vremena zbog posla, angažovan/a sam na više strana, ne mogu sve da stignem. Međutim, to nerijetko znači da odustajemo od sebe i onda to stavljamo u prvi plan. Međutim, onda nam djeca u međuvremenu porastu. Tada se zapitamo gdje sam sada ja? Kako ću ja sada sama sa sobom? Dakle, neko će djelovati povezano sa drugima i prilično zadovoljno, a u pozadini će se osjećati potpuno usamljeno. Drugi će isticati kako im prija samoća, iako zapravo izbjegavaju bliskost”, podvlači ona.

Stid od usamljenosti često nas dodatno udaljava od drugih.

“U pozadini je zapravo ono kako smo odrastali i da li smo sebe vrjednovali samo onoliko koliko smo bili prepoznati od strane drugih ljudi. To, da nas neko ne validira kako očekujemo, urušava, nažalost, našu percepciju o nama. Zato se najčešće krijemo iza bučnih nastupa u javnosti, razvijamo patološku ambiciju i postajemo neprijatni prema svima u okruženju”, napominje dr Đorđević.  

Ključna riječ u razumijevanju ovog fenomena jeste bliskost, ali ne kao fizička prisutnost, već kao autentičan odnos.

„Suprotnost usamljenosti nije biti sa nekim, već biti blizak. To podrazumijeva da možemo iskreno reći kako se osjećamo i što nam treba. Kada to uspijemo, već pravimo prvi korak ka izlasku iz tog stanja. Važno je znati da svako od nas ima svoju nedvosmislenu vrijednost i da je ona toliko jasna i neupitna, da nema uopšte razloga ni na koji način da se o tome propitujemo. A onda, ako nam je to polazište, zasigurno da ćemo pronaći ljude sa kojima ćemo moći da se povežemo. Svakako, ne treba nam svima isto, ali mi prepoznajemo unutar sebe što bi to moglo biti, a  donosi nam radost i ispunjenje. Prigrlite to”, poručuje dr Đorđević.

Emisiju možete poslušati na linku: Nedjeljni razgovor