Društvo

“Koronavirus je postao naša realnost i nemoguće je o bilo čemu razmišljati u ovom trenutku, a nemati na umu pandemiju” – kazao je za Radio Kotor sociolog dr Branko Bošković gostujući u emisiji “Ljetnje priče”.

Cijelo društvo je, navodi, na neki način, obilježeno virusom korona.

On ističe da je pandemija izazvana virusom korona pokazala da su se navike ljudi počele mijenjati.

 “To se može vidjeti od jednog mikronivoa, odnosno od nekih pojedinačnih odnosa između ljudi, recimo od onih koji su u kući, porodici, pa do onih koji se odnose na cijelo društvo. Na neki način to je odnos društva u cjelini i odnos između ljudi posmatranih kao grupe” – kaže Bošković, navodeći da su se pomenuti odnosi značajno promijenili.

“Prije svega, ako želimo da objasnimo ovu pojavu, moramo imati na umu period od nekoliko mjeseci koliko su trajale mjere NKT-a kada smo bili praktično zatvoreni u kući. Možda to malo grubo zvuči, ali na neki način doživljaj tih mjera je bio takav. Prije svega, trebamo imati na umu da ovo nisu normalne okolnosti za ljude, već nešto što ih izvlači iz onog očekivanog oblika ponašanja i jedne normalnosti. U takvim okolnostima, sve ono što se dešava ne može, po mom mišljenju, biti uobičajeno” – navodi dr Bošković.

Iako smo, objašnjava on, bili na okupu, te iako je jedan dio ljudi odmorio od ekstremne opterećenosti obavezama, pandemija je značila da na jednom mjestu imamo cijeli život. To podrazumjeva: odnos sa partnerom, djecom, poslom, obroci, svakodnevne aktivnosti – sve smo radili na jednom mjestu.

“To prosto nisu okolnosti na koje smo mi navikli. Ljudi funkcionišu na nešto drugačiji način. S druge strane, broj kontakata sa drugim licima je bio značajno smanjen. I to je takođe donijelo jednu vrstu drugačijeg odnosa između onih koji su dio porodice. Na neki način, razgovori koji se inače ne bi vodili u okviru porodice, odjednom su postali nešto širi uz nešto veći stepen otvorenosti. Ali mi se čini da je sve to moralo, nakon nekog vremena, malo da izblijedi iz razloga što je jednostavno ovakav odnos prema vremenu i prostoru neočekivan, nije normalan za čovjeka. U tom smislu, ovo je bila jedna vrsta pritiska za ljude” – objašnjava dr Bošković.

U periodu pandemije COVID-a 19, navodi Bošković, bila je prisutna jedna vrsta straha od virusa.

“Percepcija straha je dominantno uticala na percepciju odnosa prema ljudima, pogotovo onima koji nisu živjeli u istom domaćinstvu. Sve to je stvaralo jednu vrstu krize. Komunikacija je bila intezivna. Svi smo negdje bili svjesni da smo u tom periodu mnogo više vremena provodili na viberu, whatsappu, odnosno koristili smo druge oblike komunikacije, nego što bi to bilo gledanjem lice u lice” – kaže dr Bošković.

On ocjenjuje da je koronavirus uticao na to da ljudi promijene svoje razmišljanje o realnosti, te da malo drugačije percipiraju stvari. On je, između ostalog, za naš program, govorio i o teorijama zavjere koje su bile prisutne tokom prethodnih mjeseci, a među kojima je i uticaj 5G mreže na virus korona.

“Teorije zavjere su vrlo privlačne. To je jedna vrsta objašnjavanja određene pojave na vrlo privlačan način iz razloga što se nude argumenti koji izgledaju vrlo jasno, a objašnjava se pojava koja je nejasna, nepoznata i za koju ne postoje naučni argumenti. I onda teorije zavjere odjednom postaju vrlo atraktivne. Ljudi traže objašnjenje, traže način da razumiju pojavu kao kao što je uticaj 5 G mreže na koronavirus. Odjednom ovakvi načini objašnjavanja pojava zaista postaju privlačni. Kod teorija zavjere je problematično što ih je jako teško oboriti, iz razloga što vrlo često nema naučnih dokaza koji bi se ponudili vezano za ovakve teorije zavjere. U toj situaciji jedino što je moguće uraditi jeste objašnjavati ljudima da se stvarno radi o teorijama koje nisu održive, odnosno da su to teorije koje traže pukotine u onome što je trenutno stanje stvari” – ocjenjuje dr Bošković.

On kaže da je nemoguće predvidjeti kakav će biti epilog ove krize. “Moje lično vjerovanje je da će stvari biti drugačije, da prosto ova civilizacija mora da shvati da je ovo jedna vrsta opomene, koja govori da je razmišljanje i funkcionisanje svijeta prije korona krize bilo apsolutno pogubno. To se, prije svega, odnosi na jednu vrstu, generalno sebičnosti onih država koje su najuticajnije i ekonomski najrazvijenije i koje su dovele do ekstremnog rasta nejednakosti, pa čak i jedne vrste eksploatacije dijela svijeta u odnosu na drugi. Sve ovo govori u prilog tome da eventualno nastavljanje ovakvog trenda, kroz nekoliko godina, vjerovatno može dovesti do neke nove krize koja će biti samo pogubnija. Je li se nešto naučilo u ovom trenutku - zaista je teško reći. Ali čini mi se da se pokazuje da je država ponovo ona institucija koja je jedini mjerodavni akter za rješavanje bilo kojeg značajnog problema” – poručuje dr Bošković.