Društvo

Razgovor sa epidemiologom dr Senadom Begićem, pomoćnikom direktora Instituta za javno zdravlje Crne Gore danas je tokom ranog popodneva zabilježila Jelena Kljajević.

Razgovor možete poslušati danas od 17 sati i 15 minuta ili u repriznom terminu od 19 i 30.

U nastavku cijeli intervju.

Kako vam prema podacima i informacijama sa terena iz posljednjeg perioda izgleda situacija u vezi sa korona virusom? Mjere su sve rigoroznije. Proglašena je epidemija na cijeloj teritoriji Crne Gore. Može li se reći u kojoj fazi smo te iste epidemije i što nas očekuje u narednom periodu? Činjenica je da vam se posljednjih mjeseci postavlja mnogo, da tako kažem, nezahvalnih pitanja jer je virus koliko razumijemo nepredvidiv i još uvijek nepoznat, ali – ljekari su logična adresa na koju se ta pitanja upućuju?

Prije svega Jelena, hvala vam na pozivu i prilici da se obratim stanovnicima opštine Kotor. Jeste, mjere su rigorozne, ali nažalost spram obolijevanja, plašimo se da će u narednom periodu one možda biti još rigoroznije. U suštini, sve zavisi od nas samih. Sve zavisi od građana, a i zdravstveni radnici su građani i njihovog pridržavanja propisanih mjera i preporuka, prvenstveno od nošenja maski i održavanja lične i higijene prostora, kao i održavanja fizičke distance uvijek i gdje god je to moguće.

Što se tiče same faze u kojoj se mi trenutno nalazimo, nju karakteriše jako različita epidemiološka situacija na opštinskim nivoima. Tako da imamo opštine u kojima još uvijek nema registrovanih slučajeva, ali isto tako imamo i opštine koje imaju stopu obolijevanja gotovo šest puta veću od nacionalnog prosjeka. Prije svega mislim na opštinu Rožaje koja sa trenutno 234 aktivna slučaja ima stopu obolijevanja od 1020 na 100 hiljada stanovnika. Sa druge strane, u Šavniku i Plužinama još uvijek nismo registrovali ni jedan slučaj obolijevanja. A ostale opštine se nalaze negdje između ova dva ekstrema. Kada se radi o opštini Kotor, u Kotoru trenutno imamo 76 aktivnih slučajeva obolijevanja od COVID-a 19 i stopa obolijevanja iznosi 336 na 100 hiljada stanovnika. Kotor se nalazi u gornjoj trećini tabele kada se radi o opštinama i nivou obolijevanja u njima.

Ne postoji trenutno ni jedan jedini naučni dokaz koji se tiče ne samo Crne Gore, nego i generalno svijeta, a koji bi ukazivao da postoje neke genetske mutacije ili neke promjene virusa koje bi dovele ili koje su dovele do promjene njegove patogenosti, odnosno činjenice da je virus sada, kako laici vole da kažu, opasniji nego što je bio u martu i aprilu.

Generalno gledano, korona virusi su grupa virusa koji imaju najveću količinu genetskog materijala u sebi. To su RNK virusi, dakle oni sadrže ribo-nukleinsku kiselinu koja zbog količine koja se nalazi u virusu predstavlja dobru podlogu za mutacije. Dakle, što je više genetskog materijala, veća je šansa da se taj genetski materijal prilikom širenja virusa mijenja. Međutim, sve promjene koje su zabilježene u genetskom materijalu virusa ne ukazuju na to da su te promjene dovele do različitog ispoljavanja. Evolutivno gledano, virusi su parazitski organizmi i svi paraziti se trude da žive što duže. A parazit jedino može da živi dok mu je “domaćin” živ. Sada neka evolutivna razmišljanja idu u pravcu da se razmišlja i očekuje na neke duge staze da će mutacije virusa biti takve da će on gubiti na svojoj virulentnosti, što opet ukazuje da će ostati u cirkulaciji u ljudskoj populaciji neizvjesno dugo, odnosno već sada imamo jasne naučne stavove da ćemo korona virus imati svakodnevno sa nama i uz nas, te da se moramo što prije naučiti da živimo sa njim. 

Činjenica je da je na samom početku, makar na području naše opštine, stanovništvo bilo više uplašeno ili odgovornije u odnosu na situaciju, ali i da su mjere tada bile znatno oštrije. Da li je broj oboljelih zabilježen u prethodnom period po vašem mišljenju isključivo rezultat popuštanja mjera i našeg “opuštenijeg ponašanja” ili to ima veze sa jačinom virusa i načinima prenošenja za koje se do sada nije znalo?

Ne postoji ni jedan naučni dokaz koji bi “okrivio virus”, odnosno promjene na virusu za trenutna dešavanja u populaciji tj. za povećan broj slučajeva, ne samo u kotorskoj opštini, nego i u cijeloj Crnoj Gori, cijelom regionu i maltene u cijelom svijetu.

Najvjerovatnije je jedan skup različitih okolnosti doveo do toga da se naši obrasci ponašanja promijene. Kada kažem skup okolnosti, tu mislim i na klimatske okolnosti. Dolaskom ljeta sasvim je jasno da se ljudsko ponašanje mijenja. Mi sami postajemo opušteniji, imamo veću želju za uživanjem, veću želju za odmorom i samim tim manje razmišljamo o nekim drugim stvarima. Isto tako, i to je normalno ljudsko ponašanje, kada god je opasnost prisutna, ljudski organizam i individualno i društveno, dakle kao društveni organizam, kao skup jedinki - mi reagujemo na isti način, a to je da tu opasnost ne percipiramo više isto kao kada se ona prvi put pojavila. I to je normalno ljudsko ponašanje, jako dobro opisano u psihologiji. Najbolji primjer su ratovi. Na početku svih velikih nemira, ratova i sukoba ljudi imaju tendenciju da precjenjuju realnu opasnost koja im prijeti, ali vremenom nauče da žive u toj situaciji i nauče da se prilagode njoj. Mi smo upravo u toj fazi ili se meni makar čini da smo mi trenutno u fazi prilagođavanja života sa korona virusom i što prije prođemo fazu prilagođavanja, što prije postanemo svjesni da će korona virus biti tu sa nama i uz nas ko zna koliko dugo, biće nam lakše da prebrodimo sve neke izazove koji dolaze i koji su pred nama. 

Na području naše opštine su u jeku turističke sezone, naravno, gužve manje ili ih gotovo i nema ali lokalno stanovništvo dosta vremena u toku dana provodi na plažama i pontama, a posjetioci su i iz drugih krajeva Crne Gore, naročito vikendom. Mnogo je mališana na pontama. Čuli smo i da je boravak “u vodi” možda i najbezbjedniji u odnosu na ostale aktivnosti na otvorenom, ali je činjenica da se i na pontama i plažama moramo zaštititi. Kako djeci objasniti na koji način da se ponašaju, a pritom ih ne opteretiti i uplašiti i koji je rizik ukoliko se na ovim prostorima ne pridržavamo osnovnih mjera?

Rizik je apsolutno svuda isti. Nema zaštićenih ni opština, ni ljudi, ni mjesnih zajednica. Moramo to shvatiti. Mi nemamo zaista registrovano obolijevanje u određenim opštinama, ali to ne znači da su one sačuvane, da su pošteđene, niti da će biti pošteđene. Dakle, svi smo podjednako osjetljivi i svi smo u opasnosti od inficiranja novim korona virusom. Što se tiče djece, njih treba zaštiti na više načina. Ne mislim da ih samo treba zaštititi od novog koronavirusa, već i od stresa i od panike koja ih okružuje. Sa djecom treba razgovarati, djeci treba objašnjavati, pojasniti koje su to osnovne higijenske mjere, kako treba da se ponašaju i, na kraju, djecu treba postepeno i polako navikavati da nose maske. Nošenje maski kod djece uopšte nije lako, čak naprotiv, jako je izazovno i mnoga djeca, naročito mlađa, prosto ne mogu da nose maske. Mi smo arbitrarno usvojili jedan stav da je poželjno da sva djeca predškolskog uzrasta i starija maske nose isto kao i odrasle osobe, a to znači uvijek i svuda.

Što se tiče ponti i plaža i drugih javnih kupališta, odnosno mjesta gdje potencijalno može da se nađe veći broj ljudi, držanje fizičke distance je ključno. S obzirom na broj turista koji se trenutno nalazi na cijelom primorju, uključujući i kotorsku opštinu, siguran sam da postoji dovoljno mjesta na kojima se može uživati i bez gužve. Dakle, kada god vidite previše ljudi na relativno malom prostoru, da je ponta zauzeta, preporuka Instituta bi bila da potražite neko drugo mjesto. Siguran sam da je Boka Kotorska puna takvih mjesta, gdje se u ljepotama mora može uživati i bez velikih gužvi.

Činjenica je da se na rezultate testiranja čeka više dana, ali i da su kontakti osoba koje su potencijalno zaražene do dobijanja rezultata slobodne da obavljaju sve uobičajene aktivnosti – odlaze na posao, u nabavku, komuniciraju sa drugim osobama i slično…Da li i ovakvo ponašanje predstavlja rizik i postoji li način da i tu uvedemo neke mjere ?

Ne bih se složio da su te osobe slobodne. One dobijaju uputstva kako da se ponašaju i dobijaju jasnu preporuku da do momenta dobijanja rezultata labaratorijskog istraživanja one ne treba da napuštaju svoje mjesto stanovanja. Dakle, onog momenta kada se takvim osobama uzme uzorak, one i bez rješenja zdravstveno-sanitarne inspekcije treba da budu u određenoj formi samoizolacije. To je jedino što može da nas spasi. Dakle, da razvijemo društveno-odgovorno ponašanje, da ne vodimo računa samo o sebi, već o svima koji nas okružuju, jer ako to svi budemo radili, onda ćemo napraviti društvo koje će znati da poštuje vrijednosti i napravićemo društvo koje će, na kraju krajeva, samo sebe zaštititi, a to je ulitmativni cilj ne samo Instituta za javno zdravlje, nego to treba da bude ultimativni cilj svih građana Crne Gore.

Vezano za rezultate testiranja, u jednom trenutku labaratorija Instituta je dobijala više uzoraka sa terena nego što smo mogli da obradimo na dnevnom nivou i to je rezultiralo u čekanju dobijanja rezultata testa. U ovom trenutku labaratorija uspijeva da 90 posto uzoraka obradi dan za danom, što znači da se na rezultate ne čeka onoliko dugo kao prije tri ili četiri sedmice. Sada sve rezultate uspijevamo da isporučimo u roku od 24 do 48 sati, što je daleko bolji rezultat nego u većini zemalja Evropske Unije. Glavni problem tu predstavlja činjenica da promjenjiva epidemiološka situacija prosto može rezultirati povećanim prilivom uzoraka u labaratoriju Instituta, tako da je Institut radio protokol vezan za uzorkovanje i testiranje da bi se tačno znalo koliko uzoraka možemo prihvatiti, koliko uzoraka se može uzeti na terenu, a sve sa ciljem suzbijanja daljeg širenja i preveniranja obolijevanja populacije.

U prethodnom pitanju sam mislila na ponašanje osoba koje su u kontaktu sa onima koje čekaju na rezultate, u zajedničkom su domaćinstvu na primjer, a ipak napuštaju taj prostor. Dakle, i one su u određenom riziku, a činjenica je da ih srijećemo. Takođe, sporadično čujemo i za situacije da osobe koje su bile u bliskom kontaktu sa zaraženima ne poštuju mjere samoizolacije. Znam da ne možete kontrolisati ovakva ponašanja i da to nije vaš posao, ali vas pitam kao ljekara – koliko je to opasno? Čini mi se da, ipak, postoje osobe među nama koje nedovoljno razumiju situaciju i koje stalno treba podsjećati da ako ne paze sebe, ugrožavaju i druge… 

Ja se apsolutno slažem sa vama. U jednom stručnom časopisu je dat osvrt na takvo ponašanje. Jedna zanimljiva definicija epidemije kaže da je epidemija obolijevanje koje neće mene pogoditi. Onoga trenutka kada me pogodi, onda se definicija mijenja i postaje: Jao kuku meni. To je u literaturi takođe dobro opisano i zove se epidemiološki paradoks. On podrazumijeva jedno neracionalno ponašanje osoba koje nisu imale priliku da razornu moć razornih bolesti osjete na sopstvenoj koži. To će biti jedan od problema sa kojima će se svi zdravstveni sistemi susretati, ne samo vezano za obolijevanje od novog korona virusa, već generalno gledano, kada se radi o obolijevanju od zaraznih bolesti. Jedini problem sa takvim ljudima jeste činjenica da onoga trenutka kada osjete razarajuću moć zaraznih bolesti, uključujući novi korona virus, nažalost, može biti kasno. Dakle, mi treba da se trudimo da ne dozvolimo da bilo ko od naših sugrađana, komšija, prijatelja, članova porodice iskusi zaraznu bolest. Dakle, treba da se trudimo da niko ne oboli, a jedino to možemo postići društveno-odgovornim ponašanjem koje podrazumijeva fizičku distancu, izbjegavanje svih mogućih kontakata i posebno važno, ostajanje u sopstvenom domu, naročito ako se radi o članu porodice oboljele osobe.

Možete li prokomentarisati broj preminulih od Kovida 19 U Crnoj Gori? U javnosti su podaci u vezi preminulih prilično šturi pa nemamo uvid o tome da li su svi preminuli bili hronični bolesnici, da li je među njima bilo i mlađih koji nisu imali zdravstvene probleme...Ovo pitam – ne radi puke informisanosti nego kako bi preciznije shvatili situaciju u kojoj se nalazimo i možda, pošto čujemo podatke, više pazili i sebe i druge? Kako je klinička slika preminulih izgledala – da li se naglo pogoršala ili je od početka bilo jasno da se organizam teško bori sa virusom?

Kada se radi o novom korona virusu i njegovim kliničkim manifestacijama, ono što smo mi dobili u razmjeni iskustava i informacijama sa kolegama kliničarima, jestr jedna riječ, a to je nepredvidivost. To je ono čega se kolege kliničari najviše plaše. Pacijent koji izgleda stabilno, koji ima stabilne sve vitalne parametre naglo kreće da razvija pogoršanje kliničke slike koja se nažalost nerijetko završava i smrću. To se sa aspekta patofiziologije, dakle, nauke koja se bavi načinom nastanka i razvoja bolesti, objašnjava tzv. citokinskom olujom. Citokinska oluja je događaj u organizmu koji nastaje naglo, nastaje burno i koji je karakteristika virusnih infekcija, a posebno karakteristika novog korona virusa. Kada se bavite ovakvim patogenom koji kao ključnu odrednicu ima nepredvidivost, prosto je nezamislivo i napor i količina rada i truda koje kolege kliničari ulažu sa vrlo neizvjesnim i vrlo nejasnim rezultatima. Nažalost, ali situacija je takva i to je prosto odlika virusa - mi moramo naučiti da se borimo sa njim. Takođe, radi se o potpuno novom patogenu i osim jednog ili dva lijeka koji se koriste u eksperimentalnim studijama, dakle, kod kojih još uvijek nije precizno i jasno naučno dokazana učinkovitost u liječenju, nama su ruke maltene svezane. Mi liječimo simptome, dajemo simptomatsku i tzv. suportativnu terapiju, pokušavamo imunomodulatornim ljekovima da suzbijemo tu citokinsku oluju i da usporimo dalje širenje bolesti, ali konkretan specifičan lijek koji bi djelovao isključivo na novi koronavirus moderna medicina još uvijek nema.

Što se tiče preminulih osoba, danas je srijeda 22. jul i jutros su prijavljena odnosno registrovana, nažalost, još dva smrtna ishoda čime je broj osoba preminulih usljed infekcije novim koronavirusom trenutno 28. Prosječna starost ovih osoba je 67,5 godina. Radi se o relativno starijim osobama, pri čemu je najstarija osoba imala 90 godina, a najmlađa osoba koja je preminula u Crnoj Gori je imala 49 godina. Pri čemu, većina preminulih su zaista imali duga hronična stanja i komorbiditete. Međutim, to ne treba da bude pravilo jer u literaturi imamo opisane slučajeve i mnogo mlađih osoba koje su maltene iz punog zdravlja nakon infekcije novim korona virusom nažalost izgubili živote.

Situacija nam, uz brojne informacije koje dobijamo i od stručne i od laičke javnosti – nekada djeluje zbunjujuća. Pitaću vas da prokomentarišete neke od tih informacija kao što sun a primjer: korona virus može da se preleži dva puta, prenosi se putem vazduha, kapljice zaražene osobe koje se zadrže na površinama su zarazne dvadeset četiri sata, najveći prenosioci su djeca koja su pritom uglavnom asimptomatski nosioci virusa, osobe kojima je tokom liječenja potreabn respirator se nakon toga mjesecima oporavljaju, onda sa druge strane da su djeca najbezbjednija, da jačina virusa nije ista u svim zemljama…Da li je nešto od ovoga zaista tačno?

Borba sa korona virusom traje punih šest mjeseci. Ono što ne smijemo da zaboravimo i ne smijemo da ispustimo iz našeg fokusa jeste da se radi o potpuno novom virusu, odnosno, potpuno novom patogenu. Kada se prvi put pojavio nismo znali apsolutno ništa. Nismo znali ni mi kao ljekari, kao medicinska struka, nisu znale kolege mikrobiolozi, kolege virolozi, kolege kliničari. I samim tim, kako je broj oboljelih rastao, rasla je i količina naučnih podataka, samim tim i znanje i iskustvo zdravstvenihh radnika. Već sada možemo reći da znamo dosta toga, ali ne znamo sve. I ovaj virus ne prestaje da nas iznenađuje. Kada god pomislimo da smo raskrstili sa vremenom inkubacije, da tačno znamo koliko je trajanje vremena infkubacije, kada mislimo da znamo razvoj infekcije, njenu patofiziologiju, virus nas ponovo iznenadi. Trenutno je najviše kontroverzi prisutno oko činjenice, odnosno pitanja da li se virus može prenijeti vazduhom. Šta to znači? Ako je zarazna, odnosno inficirana osoba boravila u jednoj prostoriji, u kojoj je kašljala ili kihnula nekoliko puta, trenutno postoje teoretska razmatranja ali i naučni dokazi niskog stepena jačine da virus izgleda može da opstane u vazduhu, odnosno, da ostane da lebdi u vazduhu u toj prostoriji još neko izvjesno vrijeme. U svakom slučaju, proći će još sigurno dosta vremena da bi se ovi navodi nedvojbeno naučno potvrdili, ali to recimo ne sprječava nas da već sada preventivno djelujemo na način da ćemo držati prozore otvorenima koliko god je to moguće i prirodno ventilirati, odnosno, mijenjati vazduh u svim zatvorenim prostorima, naravno gdje god je to moguće, a moguće je u svim kancelarijama, stanovima, prodavnicama i drugim objektima.

Dosta kotroverzi je bilo u vezi opstanka i zadržavanja virusa na određenim površinama. Postoje naučne studije koje jasno ukazuju koliko se virus može zadržati i koje jasno ukazuju da se virus zaista zadržava desetine sati na određenim površinama pod idealnim uslovima. Idealni uslovi su određena količina vlage, odnosno - kapljice koje nastaju prilikom kihanja i kašljanja treba da budu u velikom obimu da bi virus u njima mogao da opstane i da bi mogao da se zadrži na određenoj površini. I ono što je posebno bitno - virus će se zadržati na površini ako se ta površina ne čisti i ne dezinfikuje redovno, tako da i to treba da bude jedan od ključnih načina pristupa borbe protiv virusa, naročito u radnoj sredini.

Doktore Begiću, kako se ovih mjeseci odmaraju medicinski radnici? Mogu li da se odmore? Znamo da je ovo situacija kada sigurno nedostaje ljudstva ali je činjenica i da se zaposleni u zdravstvu moraju i odmoriti zarad spostvenog zdravlja i zarad efikasnog obavljanja posla. Postižete li to vi i vaše kolege?

Nažalost ne postižemo. Vrijeme je takvo da kada sve ovo prođe mi ćemo se odmoriti. Jedino što je nezahvalno je to što u ovom trenutku niko ne zna kada će ovo proći. Mi kao zdravstveni sistem moramo naći način da odmorimo i rasteretimo ključne zdravstvene radnike. U ovoj situaciji, kada se kontinuirano bilježi porast novooboljelih, ja zaista ne vidim način kako je to moguće. Sve epidemiološke službe u državi su od drugih zdravstvenih institucija dobile ispomoć što je prvi i jako bitan korak da svaki epidemiolog ima na raspolaganju još najmanje dva ili tri dodatna medicinska tehničara ili najmanje jednog ili dva ljekara, u zavisnosti od opštine do opštine, koji će u ovom trenutku raditi poslove vezane za identifikovanje i traganje za kontaktima. Ali to opet ne umanjuje značaj činjenice da mi moramo naći način da mi zaštitimo naše zdravstvene radnike i zaštitimo ne samo fizičko već i mentalno zdravlje. Možda ljudi ne shvataju, ali velika većina zdravstvenih radnika od februara mjeseca “živi jedan dugačak dan”. Mnoge kolege sa kojima sam razgovarao se nalaze u jako specifičnoj situaciji, da oni ne gledaju u kalendar i da oni uopšte nemaju osjećaj da li je danas ponedjeljak, srijeda, petak, nedjelja, da li je praznik. Dakle, svaki dan je isti i količina rada i količina umora je iz dana u dan sve veća. Ne bih da zvuči kao apel, ali u neku ruku to jeste, da svi oni pacijenti koji zaista ne moraju da odlaze na pregled, prvo zbog činjenice da se tokom boravka u zdravstvenoj ustanovi mogu zaraziti, a onda i zbog činjenice da ne bi trebalo dodatno opterećuju zdravstveni sistem, dakle ja ih molim da sve zdravstvene potrebe, naročito one administrativne vezane za upute, recepte i druge stvari završavaju korišćejem elektronskih servisa koje je omogućio Fond zdravstva.

Hvala vam što ste izdvojili vrijeme za slušaoce Radio Kotora i posjetioce portala radiokotor.info. Želim vam uspješan rad, da se što prije zajedno uspješno izborimo sa situacijom, a zdravstveni radnici što prije odmore.

Hvala vama Jelena još jednom na pozivu i interesovanju.

(Foto: Agencija Mina)