Društvo

Kada pomislimo na demenciju – prva asocijacija u laičkoj javnosti je senilnost odnosno hronično zaboravljanje koje može biti jako opasno po zdravlje, ličnu ali i bezbjednost drugih osoba.

Prema riječima doktora Andrije Ćetkovića, psihijatra u Centru za mentalno zdravlje u zajednici kotorskog Doma zdravlja, demencija se, zapravo, definiše “kao stečeni gubitak mentalnih funkcija u najmanje dvije od pet oblasti mentalnog funkcionisanja”.

“ U pitanju je sindrom odnosno skup simptoma ili tegoba koje određena osoba osjeća, te znakova koje kliničar može da utvrdi. Dakle, ne radi se o jednoj bolesti, a samim tim ni uzročnik nije jedan već ih je više. Zapravo dolazi do propadanja nervnih ćelija odnosno neurona u mozgu. Kad se taj broj smanji i bude ispod određenog kritičnog broja, nastaje demencija” – objašnjava doktor Ćetković koji je bio današnji gost našeg “Nedjeljnog razgovora”.

On navodi da dementne osobe imaju problem sa upamćivanjem, sa nemogućnošću “prizivanja” skorašnjih informacija kao i sa reprodukcijom i razumijevanjem govora. “ Teže se snalaze u prostoru, umanjena je njihova mogućnost računanja, planiranja, organizovanja, apstraktnih radnji, gube se karakteristike njihove ličnosti odnosno temperamenta i oni se praktično mijenjaju kao osobe” – kaže doktor Ćetković.

Faktori rizika, objašnjava, nisu uzročnik već povećavaju mogućnost da se demencija razvije. “ Osnovni faktori rizika su: godine starosti (starija životna dob), ženski pol (za Alchajmerovu bolest kao najčešći oblik demencije), porodična anamneza, genetski faktori, niži nivo obrazovanja, prekomjerna tjelesna težina, veliki unos kalorija, hipertenzija, povećan holesterol, dijabetes, pušenje,  srednje teške i teške trauma mozga. Na neke možemo, a na ne neke ne možemo da utičemo” – kaže doktor Ćetković.

Alchajmerova bolest spada u grupu degenerativnih demencija koje nisu izlječive i njima su “sklonije žene”. “ Ni tu se jasan uzročnik ne zna. Postoje dva tipa-rani koji se javlja prije šezdeset pete godine i kasni – nakon šezdeset pete godine. Ukoliko se u prvih šest mjeseci ne javi progresivno propadanje pamćenja, onda se smatra da nije u pitanju Alchajmerova demencija” – kaže doktor Ćetković.

Prirodno je da je pamćenje kod starijih osoba lošije nego kod onih mlađih i važno je znati da nije svako zaboravljanje demencija. “ Svima se desi da zaborave neki termin, datum, gdje su nešto ostavili i slično. Ipak, među starijim osobama ima onih koje se toga sjete ili koje možete podsjetiti da su nešto zaboravili i to nije demencija. Kod dementnih osoba – sposobnosti upamćivanja više nema i jednostavno ih ne možete podsjetiti. Ta mogućnost ne postoji” – objašnjava dr Ćetković.

Na pitanje kako da članovi porodice osobe kod koje se javlja demencija prepoznaju rane faze ovog sindroma, odgovara da “sve kreće blagim poremećajem”.

“ U ranoj fazi, recimo, ne mogu da se sjete nekog termina, gdje su odložili neke stvari, da li su ostavili upaljen šporet ili svijetlo i to se ponavlja.  Kod osoba koje žive životom koji nije zahtjevan, samo prepoznavanje dementnog procesa može da se odloži, dok kod ljudi koji su profesionalno aktivni okruženje jasnije uočava da na primjer  neke složenije zadatke izvršavaju “probijanjem rokova” i da se, generalno, smanjuje njihova efikasnost. Kako dementni proces napreduje, porodica počinje da primjećuje i zbunjenost, nesigurnost, da osoba postaje povučenija, nezainteresovana ze neke aktivnosti koje je ranije praktikovala. Dementne osobe počinju slabije da funkcionišu, ne mogu da plaćaju račune i obavljaju neke administrativne poslove. Generalno se smanjuje kvalitet njihovog funkcionisanja. U posljednjoj fazi bolesti - ne prepoznaju ukućane, počinju da zamjenjuju ritam pa danju spavaju, a noću su budni, ideje su im da se pakuju kako bi otputovali ili otišli na posao, dešava se i da budu agresivni jer se osjećaju ugroženima i neshvaćenina, a agresija je, ustvari, odbrambeni mehanizam. Zapravo, gube kontrolu ponašanja” – objašnjava doktor Ćetković.

Na pitanje, kako osim ljekova, kontrolisati tok bolesti, odgovara da je životni stil pacijenta jako važan.

“ Osim samih ljekova, čija je funkcija da uspore dementni proces, da produže period samostalnosti pacijenta i održe njegove sposobnosti na postojećem nivou, jako je bitan životni stil koji je ujedno i faktor prevencije kada je demencija u pitanju. Važno je ponašanje ukućana, kao i kolega – ukoliko je dementna osoba još uvijek radno angažovana. Bitno je da “zdravo živi” – da izbjegava alkohol, cigarete i kafu. Preporučljiva je fizička aktivnost od pola sata do sat dnevno, kao i izbjegavanje slatkiša i mesa odnosno adekvatna ishrana bogata povrćem voćem i žitaricama. Kao što sam pomenuo tokom razgovora, šećerna bolest je među faktorima rizika” – navodi doktor Ćetković.

Briga o dementnoj osobi je, ističe, zahtjevan zadatak.

“ Smatra se da su tri ili četiri osobe neophodne kako bi se brinule o jednoj dementnoj osobi. Oni koji se o ovim osobama brinu ne smiju zaboraviti da se prema oboljelima odnose sa maksimalnim uvažavanjem i poštovanjem, ne smije se zaboraviti da oni kao i svi mi imaju određene potrebe, pred njima se ne smije pričati o njihovom zdravstvenom stanju. Zadaci koje im dajemo treba da budu stimulativni, nikako da pratimo efekte izvrašavanja tih zadataka. Prilikom obraćanja – treba jasno i razgovjetno da im se govori, da im poklanjamo pažnju. U raznim fazama dementnog procesa - potrebe pacijenata su različite i ponašanje prema njima, prateći situaciju, treba da bude adekvatno. Dok govorimo treba da ih gledamo, govor tijela da bude adekvatan i slično” – savjetuje dr Ćetković.

Svako ponašanje kod starijih osoba koje odudara od njihovog uobičajenog i ponavlja se, može biti razlog da situaciju ispratimo sa više pažnje i potražimo savjet stručnjaka. “ Kao što sam kazao, u starijim godinama je rizik za pojavu demencije veći. Kako starimo, više zaboravljamo. Ne sjetimo se u prvi mah neke aktivnosti, ne prepoznamo osobu, zaboravimo datum. Ipak, ako to kod neke osobe postane pravilo i počne da narušava njen kvalitet života, možemo razmišljati o tome da se radi o demenciji. Starije osobe je, svakako,  potrebno stiumilisati odnosno pomagati im da  budu samostalne koliko je to moguće, jer je vođenje računa o sebi najbolja prevencija demencije” – zaključuje doktor Ćetković.

Podsjetimo, razgovor sa psihijatrom Andrijom Ćetkovićem koji je zabilježila Jelena Kljajević, možete poslušati u repriznom terminu emisije “Nedjeljni razgovor” večeras (nedjelja 4. april) od 19 sati i 30 minuta.