Društvo

Gost emisije “Život je more” protekle subote bio je Krsto Donić vlasnik firme Kotorska suvenirnica i predsjednik Udruženja specijalizovane trgovine suvenrnice. 

Kakva je bila sezona 2022. godine? 

Sezona 2022. je neka mjera od koje treba pratiti predstojeće. Znači i da je 2019. nešto što definitivno treba da zaboravimo i izbrišemo, jer komparacije više nisu moguće.

Naime, od 2019. do danas inflacija na globalnom nivou u Euro-zoni je prešla 30 posto, tako da govoriti o prihodima od turizma u 2022. i upoređivati sa prihodima iz  2019. jednostavno nekome ko iole poznaje matematiku, nije logično. Moje lično mišljenje je da 2022. treba da bude ta neka sezona s kojom treba da se mjerimo ubuduće. 

Kakva su očekivanja od 2023. godine? 

Sve najave do sada, kao i ovih zimskih par mjeseci, ukazuju na to da bi 2023. trebala da bude jako dobra godina za nas u turizmu i da će Crna Gora biti veoma tražena destinacija.

Privatni turoperateri su uspjeli da prebrode problem izbijanja vojnog sukoba u Ukrajini, okrenuli se nekim drugim tržištima, posvetili se njima. Prošla godina pokazala je da i mi možemo da ugostimo i te goste i njihov broj se očekuje da bude veći u 2023. godini. 

U 2023. biće dosta gostiju sa kruzera. Kakve su mušterije? 

U 2022. najviše ono što nam je nedostajalo su bili hotelski gosti sa dubrovačkog područja, te neke izletničke ture koje su prije bile u velikoj mjeri. Nekih 30 do 40 autobusa dnevno, su bile dramatično smanjene.

Samim tim nije ni postignut taj broj izletničkih gostiju u Kotoru koji je bio planiran i to u regularnim uslovima za 2022. godinu. Po meni i iz mog iskustva, gosti su to koji su najbolje platežni, dok oni sa kruzera nisu toliko. Naravno i oni su zlata vrijedni, jer ipak Kotor, htjeli mi to da prihvatimo ili ne, za neki duži naredni period biće baziran na izletničkom turizmu, bar dok se hoteli, koji su u gradnji i u planovima, ne završe. Onda opet ove godine se očekuje duplo veći broj turista sa kruzera, jer su prošle godine imali restrikcije, nisu mogli da plove u punom kapacitetu. Restrikcije su sada ukinute, tako da sve su to neki parametri koji kažu da bi ova 2023. trebala da bude dobra. 

Kakva je saradnja sa lokalnom samoupravom… 

Očekujemo svi nevjerovatan napredak u 2023. jer se planira startovanje žičare o kojoj se toliko dugo priča. Onda, vidjeli smo da kada postoji iole malo volje, da je to projekat koji relativno brzo može da se realizuje. Naime, u nekih par mjeseci je krenulo od realizacije do otvaranja tog projekta, tako će to da poveća ponudu grada Kotora i to je ogroman iskorak.

Onda, na nekom nivou centra Starog grada i dešavanja unutar, tu se isto vide pomaci lokalne uprave na svakom koraku i oni su svake godine sve bolji i bolji.

Grad, iako nije čist kako bi mi željeli, iako nije sređen odvoz smeća iz Starog grada na način kako bi mi htjeli, ali je mnogo bolje nego što je bilo kada sam počinjao prije deset godina, ili prije dvije, tri, tako da su to neke stvari koje idu u prilog. Opet i lokalna uprava je otvorena da sasluša preduzetnike i da u mjeri u kojoj se može, izađe u susret, tako da smo uključeni u izradu Plana razvoja turizma u Kotoru 2030. godine i mislim da ta saradnja ide nekim dobrim smjerom. Treba samo nastaviti ovako i daće još bolje rezultate. 

Kako na poslovanje utiče nova uredba o iskorištavanju kulturnih dobara?                

Nacrt te uredbe se, bar kada je u pitanju moja struka, čini mnogo bolje osmišljen, nego što je bio prethodni. Samo da napomenem da je u prethodnom stajalo da treba da se plati pet posto od prometa svih suvenura koji su kopija Svetog Tripuna, što je bilo malo teže za izvesti. Naime, prodati kopiju, a kopija je identična originalu, je nemoguće, a sada je to u potpunosti uklonjeno i sve se vezuje za kvadraturu. Cijene jesu nešto veće nego što su bile tada kada je odluka donijeta, ali opet moramo uzeti u obzir da je prošlo više od deset godina od stare odluke i da je Opština i u momentima korone krize izašla u susret ukidanjem, umanjenjem kirija, oslobađanjem nekih poreza itd. tako da to povećanje ne predstavlja neki pretjerani problem za nas privrednike.  

Koji su najveći izazovi sa kojima se suočavate? 

Posljednjih pet - šest godina postoji trend jako teškog nalaženja radnika. Ne samo da nađemo radnike koji hoće da rade, već da nađemo način kako da ih motivišemo. Naime, u dosta situacija novac i visina plate nisu dovoljni motivator, tako da je po meni najveći izazov u privredi u 2023. godini kako privući nove radnike, kako ih motivisati.

Mislim da mi kao vlasnici firmi i menadžeri u firmama treba da se dodatno edukujemo, dodatno mijenjamo da se prilagodimo tim mlađim generacijama koje nam dolaze i da tu negdje ostvarimo taj potrebni kontakt sa njima, da i oni dožive neku volju da rade kod nas, ne samo radi novca. 

Nije baš tako ni jednostavno početi raditi u suvenirnicama. Potreban je obuka, treba nešto znati iz istorijata destinacije? 

Kotorska suvenirnica je prvi put u 2023. krenula sa intezivnim obukama novih radnika. Novi su došli već polovinom februara, a lokalna uprava nam je izašla u susret sa njihovim prostorom koji je namijenjem upravo za te vrste edukacije i ustupila nam ga, tako da smo napravili obuku koja je interaktivna, gde se rade i žive scene i načini prodaje, naravno sve bazirano na knjigama i nauci koja se tiče prodaje. 

Gdje nalazite radnu snagu?

Tu nema pravila, mi se oglašavamo svuda i u okruženju i u inostranstvu. Kuriozitet je da smo ove godine angažovali i “Čar” - kompaniju iz Turske i doveli osam radnika. Mislim da će oni donijeti neki novi kvalitet, da će i neki naši ljudi nešto od njih naučiti i oni od naših naravno i da će to biti na obostrano zadovoljstvo. 

Gdje se proizvode suveniri? 

Korona kriza koja nas je teško pogodila napravila je i pomak tako da se više naslanjamo na Kinu.

Kina je postala jako problematična u smislu da li će biti isporuke u roku, koliko će koštati logistika, da li će se u toku same izrade promijeniti cijene, tako da ta neka nestabilnost je otvorila vrata za male privrednike u Crnoj Gori da mogu i oni nešto da proizvedu i da ponude. Nažalost, još uvijek ih nema u mjeri u kojoj bih ja to želio. Iskreno, meni bi bilo najjednstavnije i najbolje kada bi sve suvenire mogao da nabavim u Crnoj Gori. Proces logistike i proces pravljenja zalihe i zarobljavanje velikih količina novca bi bio izbjegnut, ali još uvijek nismo došli do tog nivoa. Mada vide se pomaci i na tom polju, tako da suveniri se proizvode svuda, kupujemo ih sa svih strana. A definisati nešto što je autentično je jako teško, jer u današnjem svijetu, kada vi možete na internetu na telefonu pogledati bilo koju destinaciju i nacrtati bilo koji crtež te destinacije ili napraviti neku figuru koja vas podsjeća na tu destinaciju, onda je jako diskutabilno reći šta je to autentično.

Inače, lično meni su Argentina i Kina dvije zemlje koje su ostavile najveći utisak. Ja volim da posmatram neku zemlju kroz njenu gastro-ponudu i da kupim neki gastro-suvenir, tako da u toj ponudi odskaču upravo Kina i Argentina.

 Predrag Nikolić