Društvo

Tekst: Sanja Čavor

Foto: privatna arhiva

U rodno ravnopravnoj porodici, uloge i odgovornosti su raspoređene na način koji omogućava svim članovima i članicama da izraze svoje potencijale, bez obzira na stereotipne percepcije o rodu, ocjenjuje profesorka Jovana Davidović, saradnica u nastavi na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore.

“U ovakvoj porodici, ne postoji rigidna podjela kućnih poslova, a odlučivanje i organizacija aktivnosti unutar nje je zasnovana na međusobnim sposobnostima i interesovanjima, a ne na partijarhalnim uvjerenjima. Osim toga, rodno ravnopravna porodica promoviše otvorenost i komunikaciju među svojim članovima/icama, a njihovi stavovi, potrebe i želje se uzimaju u obzir prilikom donošenja odluka, uz ravnopravan pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i finansijskim resursima”, pojašnjava Davidović za emisiju “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora.

Podaci pokazuju da u Crnoj Gori dominira patrijarhalno porodično uređenje, u kojem se svim članovima/icama, bez obzira na njihov rod, pripisuju stereotipne uloge. Mladi ljudi, nastavlja Davidović, upravo takve obrasce preuzimaju. Ukoliko ih sekundarni faktori socijalizacije, poput obrazovanja i medija, dodatno upute na put rodne neravnopravnosti, od njih ne možemo očekivati toleranciju, inkluzivnosti i rodnu senzibilisanost.

“Prva karakteristika patrijarhata, kao sistema uvjerenja koji je u korijenu rodne diskriminacije, odnosi se na to da se nalazi svuda i u svemu. Rodnu diskriminaciju doživljavamo i u privatnoj (porodica) i u javnoj (mediji, posao, politika) sferi. Privatna i javna sfera su u međuzavisnom odnosu, što znači da se stereotipne rodne uloge u porodici reprodukuju i u javnom životu. Međutim, partijarhat je sistem koji primarno u privatnoj sferi definiše poželjne modele i za muškarce i za žene”, dodaje Davidović.

Privatni patrijarhat podrazumijeva naturalizaciju ženskog identiteta, odnosno svođenje žene na tjelesnu i reprodukcijsku funkciju, te na ulogu majke, kao na dominantnu svrhu njenog postojanja. 

“U javnoj sferi su, usljed zakonskih organičenja, prisutne suptilnije strategije kolektivnih aktera, kojima se žene ne isključuju iz javnog života, ali se aktivno dovode u podređeni položaj. Danas je, na primjer, veoma nepoželjno konstatovati da žene treba da budu isključene iz politike, ali se zato isključivanje zamjenjuje subordinacijom. Odnosno, žene jesu ušle u javnu sferu, ali na neravnopravnim osnovama”, objašnjava naša sagovornica, dodavši da to pokazuje i činjenica da su žene još uvijek u politici značajno manje zastupljene od muškaraca, kao i na rukovodećim pozicijama, uprkos nivou obrazovanja. To je, podsjeća, samo jedan od segmenata rodne nejednakosti u javnoj sferi, koja bi trebalo da suzbija, a ne da ojačava privatni patrijahat.

Ona smatra da se mladi prilično kasno upoznaju sa konceptom rodne ravnopravnosti, a tu vrstu uvjerenja treba prvo da dobiju u porodici, a potom i u obrazovnom sistemu.

“O rodnoj ravnopravnosti treba da se edukujemo od nivoa predškolskog obrazovanja. Svi kasniji nivoi edukacije bi trebalo da posluže samo kao nadogradnja rano stečenih uvjerenja. Zaista vjerujem u mlade ljude i u njihov potencijal za promjenom, ali me sve više zabrinjava retradicionalizacija mladih i njihovo nerazumijevanje različitih oblika nasilja. To su krupni društveni izazovi koji se ne mogu riješiti jednom strategijom”, rekla je Davidović, napominjući da je važno da razumijemo i da mladi ljudi u životnom dobu u kojem se nalaze, prolaze kroz različite faze.

“Njihova ličnost se formira, a uticaji iz njihove okoline su brojni. Svaka mlada osoba ima jedinstvene vrijednosti i uvjerenja koja su oblikovana na osnovu njihovog vaspitanja, iskustava i društvenog okruženja. Mladi danas imaju pristup velikoj količini informacija i ideja putem interneta i drugih medija, što im sa jedne strane omogućava da istražuju različite perspektive o ravnopravnosti unutar porodice. Istovremeno, samo izlaganje ovim idejama ne garantuje i duboko razumijevanje i prihvatanje rodne ravnopravnosti”, kaže Davidović.

Upravo se u onlajn sferi, koja je danas mladima primarni izvor informacija, dešavaju mizoginija i seksizam. Zato je, poručuje Davidović, važno da porodica i obrazovni sistem, kao drugi faktori socijalizacije koji mogu snažno uticati na mlade ljude, ispunjavaju svoje uloge, usmjeravaju mlade na kritičko razmišljanje i na ideje o ravnopravnom društvu.

Na naše pitanje, koliko smo kao društvo spremni da prepoznamo i reagujemo na situacije koje podrazumijevaju kršenje rodnih principa, Davidović odgovara da, upravo stope nasilja u porodici, femicida i selektivnog abortusa u Crnoj Gori govore o tome da ne prepoznajemo i ne reagujemo.

“Međutim, reagovanju i prepoznavanju prethodi razumijevanje rodne ravnopravnosti, a potom i različitih pojavnih oblika rodne diskriminacije. Mi se tom prvom fazom-razumijevanjem rodne ravnopravnosti, nijesmo dosljedno i dovoljno bavili, zbog čega imamo i ovakav raskorak između forme i suštine u pogledu rodnih politika u Crnoj Gori. Zakonodavni okvir se usklađuje sa preporukama relevantnih međunarodnih institucija i organizacija, ali nije ispraćen vrijednosnom promjenom”, konstatuje ona.

Mnogi mladi ljudi, ističe, još uvijek smatraju da je biti označen feministom ili feministkinjom uvrjedljivo.

“Potrebno je da razumijemo da je rodna ravnopravnost sistem uvjerenja koji svima omogućava da se osjećaju prihvaćeno, autentično i slobodno, bez obzira na sopstveni rodni identitet. Rodna ravnopravnost nam nadasve pomaže da pravimo bolje lične i profesionalne životne izbore”, kazala je Davidović.

Društvena bezbjednost i sigurnost je prevashodno sistemska odgovornost.  Ukoliko polazimo od nas samih, neophodno je, naglašava, da ne učestvujemo u bilo kojim oblicima diskriminisanja drugih, odnosno da preispitujemo sopstvena uvjerenja i nastojimo da reagujemo na rodnu neravnopravnost. To zahtijeva edukaciju i osvješćivanje, ali podršku i osnaživanje drugih na tom putu.

Najveću odgovornost u kontekstu rodne senzibilizacije društva u Crnoj Gori, rekla je, imaju donosioci i donositeljke odluka.

“Važno je da na tim adresama vidimo istinsko razumijevanje rodne ravnopravnosti i zalaganje za donošenje politika, strategija i mjera koje bi trebalo da unaprijede postojeće stanje u dijelu ljudskih prava. Ukoliko među političkim strukturama imamo seksističke izjave, neprepoznavanje rodne ravnopravnosti kao važnog temelja naprednog društva i popularne politike koje suštinski ne mijenjaju rodnu diskriminaciju, onda ne možemo očekivati rodnu senzibilizaciju ni mladih, niti starijih”, zaključila je Davidović.  

Emisiju možete poslušati na linku "Nedjeljni razgovor".