Društvo

Tekst: Sanja Čavor

Foto: privatna arhiva

Nakon tragičnog događaja na Cetinju početkom januara, uspostavljena je telefonska SOS linija, dostupna svim građanima/kama Crne Gore kojima je potrebna psihološka podrška.

Psihološkinja i agentica SOS linije 1555, mr Stela Burzanović, za Radio Kotor kaže da je linija uspostavljena zahvaljujući saradnji Klinike za psihijatriju Kliničkog centra Crne Gore, Udruženja psihologa i Telekoma, te da su pozivi besplatni za korisnike/ce svih mreža.

“Interesovanje je veliko, o čemu govori i činjenica da, umjesto jednog profesionalca/ke, kako je bilo u prvim danima januara, sada su na liniji u smjeni dva stručna lica koja pružaju psihološku podršku. Rad se odvija u tri smjene i zbog velikog broja poziva, u jednoj smjeni su po dva agenta/ice. Važno nam je da kreiramo psihološki bezbjedan prostor, da se ljudi osjećaju sigurno, te da otvoreno i bez zadrške govore o tome što osjećaju”, saopštila je Burzanović za novo izdanje emisije “Nedjeljni razgovor”.

Na liniji svakodnevno, od 9 do 18 časova, sa građanima/kama razgovara tim od gotovo 40 profesionalaca, psihologa i psihoterapeuta, a razgovori traju od 15 do 20 minuta.

“Pozivaju nas građani/ke iz svih krajeva Crne Gore. Do sada smo obavili blizu 400 poziva, imali više od 40 sati razgovora i preko 170 intervencija. Cilj razgovora je stabilizovati emocionalno stanje pozivalaca/teljki, pružiti im podršku, empatiju, osjećaj sigurnosti i uputiti ih, ukoliko je potrebno, na dodatne resurse. Apelujem ovom prilikom na sve koji imaju potrebu da potraže stručnu pomoć i na taj način lakše prebrode traume, te prevaziđu stanje koje je kod njih izazvala nedavna tragedija na Cetinju, da nas pozovu. Tu smo i da ih uputimo na servise podrške u zajednici. Dakle, ukoliko se osjećaju uznemireno, anksiozno, u stanju visokog stresa, tuge ili prosto, ako su pod emocijama koje ometaju njihovo svakodnevno funkcionisanje, mogu da nam se obrate za pomoć”, pojašnjava naša sagovornica.  

Važno je zapamtiti da su sve emocije, bilo da su pozitivne ili negativne, potpuno legitimne i potrebne.

“Upravljanje emocijama nije isto što i njihovo potiskivanje. Ignorisanje tuge ili pretvaranje da ne osjećamo bol, neće ukloniti te emocije. Kako bi izrazili zabrinutost aktuelnim bezbjednosnim stanjem, građani/ke nam saopštavaju da se ne osjećaju sigurno nakon svega što se dogodilo. Sve to izaziva anksioznost, stanje panike, uznemirenost koja se manifestuje na fizičkom nivou, zbog čega se takođe javljaju kako bi dobili konkretne savjete i smjernice za stabilizaciju svog emocionalnog stanja. Javljaju nam se i zabrinuti roditelji, kao i oni kod kojih je ova tragedija reaktivirala različite lične traume”, objašnjava Burzanović.

Nakon tragedije na Cetinju, kod građana/ki prisutni su bijes, anksioznost, panika, smanjen osjećaj sigurnosti i bespomoćnosti.

“Kažu nam da slabije spavaju, imaju smanjen apetit, emocionalno su razdražljivi, visoko senzitivni, nisu raspoloženi za druženje i u stanju su visokog stresa. Moramo napomenuti da su sva ova stanja i emocije potpuno očekivane i nastaju kao adekvatan odgovor na situaciju koja nas je zadesila. Pozivom na broj 1555 mogu dobiti konkretne savjete i smjernice kako da aktuelno stanje lakše prevaziđu”, dodaje ona.

Rad na mentalnom zdravlju je, važan za svakog pojedinca/ku.

“Otvoreni razgovori sa najbližima i stručnjacima/kinjama mogu pomoći u prevazilaženju teških trenutaka. Za sve koji osjećaju da im je potrebna pomoć, važno je da znaju da nisu sami i da postoje stručna lica koja im mogu olakšati proces emotivnog oporavka. SOS linija je samo početni korak u tome, a uz rad sa stručnjacima/kinjama, moguće je prevazići traume i vratiti se ojačan u svakodnevni život”, poručuje Burzanović.

Povratne informacije koje dobijaju od strane pozivalaca/teljki su, ističe, izuzetno pozitivne.

“Upućuju nam riječi zahvalnosti i pohvale za ovakav vid podrške, a posebno nakon razgovora, savjeta i intervencija. Bitno je da, ukoliko sami nismo u stanju da prepoznamo da nam treba psihološka pomoć, ljudi u našem okruženju trebalo bi da pomognu. Okolina može da primijeti, recimo, da se nešto neobično sa osobom dešava, da li je to promjena u ponašanju, povlačenje, burno reagovanje u afektu, da li osoba sa teškoćom ustaje iz kreveta. Kada uočimo nešto drugačije ponašanje kod članova/ica porodice i/ili kod prijatelja/ica trebamo biti tu za njih kao ohrabrenje, podrška i usmjeriti ih na rad, kako na sebi, tako i sa stručnjacima/kinjama”, navodi Burzanović.

Otvoren razgovor sa najbližima, stručnjacimakinjama može biti ljekovit.

“Važno je da su ljudi realni, savjesni i da uviđaju da im je pomoć potrebna. To su početni koraci koji vode ka rješenju. Takođe, trebaju znati da nisu sami. SOS linija je početna podrška, ali i rad uživo sa stručnacima uvijek može donijeti promjene na bolje. Naravno, i mi stručnjaci/kinje cjeloživotno učimo, radimo na sebi kada je u pitanju psihologija i psihoterapija, kako bismo na pravi način kanalisali emocije, usmjerili svoju ličnost, te kvalitetno i adekvatno mogli odgovoriti i raditi sa našim građanima/kama i klijentima/kinjama”, zaključila je Burzanović.  

Razgovor možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor.