Društvo

„ Za osobe koje su zavisnici od psihoaktivnih supstanci put do izlječenja nije jednostavan ali je vrlo moguć uz poštovanje smjernica stručnih lica i podršku porodice , uz strpljenje i istrajnost, a uz veliku i dugotrajnu borbu“ – kazao je gostujući u našoj današnjoj emisiji „Nedjeljni razgovor“ Jovan Bulajić iz nevladine organizacije „Preporod“ koji u našem gradu dva puta sedmično realizuje besplatno savjetovalište u cilju smanjenja stope zloupotrebe droga među mladim ljudima na teritoriji kotorske opštine.

Prema njegovim riječima, od 2015. godine u „Preporodu“  funkcioniše i telefonska linija 0800 81 400 koja je besplatna za cijelo područje Crne Gore.

„ Funkcionišemo u Nikšiću i Podgorici gdje su nam kancelarije, povremeno dolazim u Kotor u saradnji sa lokalnom upravom, ali je i za sve ostale osobe sa teritorije Crne Gore ova telefonska, a zapravo terapeutska linija dostupna“ – kaže Bulajić.

Termini za razgovor se, navodi, moraju zakazati, pa im je telefonska linija „olakšala način rada“. „ Želimo da ispoštujemo svoje ali i vrijeme osoba koje su zakazale termin za razgovor, jer radimo isključivo individualno. Osobu koja nas je pozvala, a mi smo bili u sred tretmana, pozovemo čim steknemo uslove za to. Nije se desilo da nismo odgovorili na poziv“ – kaže Bulajić.

Na pitanje o interesovanju Kotorana za terapeutsku pomoć, odgovara da ih u većoj mjeri kontaktiraju članovi porodice osoba koje su zavisnici. „ U nekih sedamdeset odsto slučajeva nas pozovu prvo članovi porodice zavisnika, a u ostalih trideset odsto slučajeva nam se obrate upravo zavisnici. Ukoliko se radi o maloljetnom licu, insistiramo da član porodice bude prisutan prilikom dogovorenog razgovora, a ako su punoljetne osobe u pitanju – to nije uslov, ali predočimo osobi da bi to bilo korisno. Razlog je što su nam potrebna različita viđenja članova porodice, koja su nerijetko potpuno različita. Naime, to može biti prvi put da zavisnik ima priliku da čuje kako situaciju percipiraju njegovi bližnji, a to za njega može biti jako važno i „otrježnjujuće“. Osjećaj koji daje psihoaktivna supstanca je osjećaj prevare i vremenom uđete u zavisnički obrazac iz kojeg se teško izlazi. Zato je taj prvi sastanak tokom kojeg se uz, uslovno rečeno - istinu zavisnik suočava sa situacijom, veoma važan“ – objašnjava Bulajić.

On ističe da se kod zavisnika tokom godina u kojima „živi život u nekoj vrsti začaranog kruga“, javlja mnogo „ružnih i zarobljenih emocija“. „ Možete misliti što je osoba koja je zavisnik morala da uradi da bi izbjegla apstinenciju tokom svih tih godina u kojima je koristila psihoaktivne supstance. Ljudi su tada skloni vršenju krivičnih djela, kako bi došli do psihoaktivnih supstanci. Dakle, jedan od preduslova je da počnemo sa „dekontaminacijom nagomilanih emocija“ kod ovih osoba“ – objašnjava Bulajić.

Na pitanje: kako se članovi porodice zavisnika najčešće ponašaju u odnosu na zdravstveni problem koji zavisnici imaju na našim prostorima, Bulajić kaže da su „posljednjih godina mnogo otvoreniji u odnosu na stručna lica i da je to jako važno“.

„ Na početku su nam se osobe obraćale praktično želeći da se nekako sakriju, a sada je mnogo više onih koji su relaksiraniji i nama je to olakšavajuće u procesu koji obavljamo. Vrlo je sve to specifično, zavisnost je jedina bolest u kojoj bolesnik sve radi kako se ne bi izliječio, za razliku od drugih bolesti. A pritom, članovi porodice su dio cijele te priče. Članovi porodice se smatraju suzavisnicima ili ponekad - podržavaocima zavisnika. Suzavisnici zapravo ne podržavaju ponašanje zavisnika ali direktno trpe posljedice njihovog ponašanja. Podržavalac je, recimo, majka koja svom sinu ujutru da novac kako on ne bi ottšao i ukrao nešto i ona praktično tako  „podržava njegovu zavisnost“.  Apstinencijalna kriza nestaje kad oosba uzme narednu dozu, a kad je uzme onda nije riješila problem već je „još dublje u problemu“. Zbog toga mi insistitamo da kada prepoznamo da je potreban tretman za suzavisnike ili podržavaoce – to sugerišemo. Nama je porodica zavisnika oslonac i neke stvari je uzalud i da uradimo ako nemaju podržavajući ambijent unutar porodice. Za sada sve to ide uzlaznom putanjom, ljudi su najčešće svjesni situacije u kojoj se nalaze i otvoreni da pričaju o svemu i to je zaista značajan pomak“ – kaže Bulajić.

On navodi da osobama koje ulaze u proces liječenja na početku predoče da će put biti dug i da su strpljenje i borba neophodni.

„ Međutim, vrlo često među mladim ljudima ima onih koji misle da će biti lako. Na početku tako i bude, ali se nakon nekog perioda javi recidiv. E tu treba biti strpljiv, uporan, principijelan. Taj put nije lak ali je krajnji cilj moguć uz sve ovo što sam pomenuo i onda se osoba nakon godina borbe može vratiti redovnom životu i ponovo biti društveno koristan član zajednice“ – zaključuje Bulajić.

Podsjetimo, Opština Kotor  je partner na projektu „Saradnja sa Crnom Gorom – integrisani plan intervencija za inkluziju mladih, borbu sa izazovima i razvoj aktivnog građanstva“ kojim kao vodeći partner rukovodi Opština Monfalcone, a odobren je za finansiranje od strane Regije Friuli Venezia Giulia.

Projekat sprovodi opštinska Kancelarija za međunarodne projekte, a glavne aktivnosti se odnose na jačanje kapaciteta stručnog kadra opštinske Kancelarije za prevencviju bolesti zavisnosti, RE populaciju i rodnu ravnopravnost.

U okviru pomenutog projekta realizuje se savjetovalište koje vodi Jovan Bulajić, a u cilju smanjenja stope zloupotrebe droga među mladim ljudima na teritoriji kotorske opštine.

Razgovor je zabilježila Jelena Kljajević, a repriza je na programu večeras u 19 i 30.