Društvo

Tekst Jelena Kljajević

Foto Privatna arhiva

Pravilno držanje kičme je osnova zdravog tijela pa je djecu na to potrebno posebno usmjeravati.

Vježbe prilagođene njihovom uzrastu jako je korisno pokazati mališanima već u uzrastu od četiri ili pet godina, jer je, ukoliko im postanu navika, to zalog za pravilan razvoj i zdravo djetinjstvo.

Ovako o fizičkoj aktivnosti kod najmlađih priča gošća današnje emisije „Radost“ - personalni trener Marija Bukilić iz Podgorice koja radi sa odraslima, ali i grupno sa mališanima.

„ Dijete pokrete počinje da savladava onda kada prohoda. Tada počinje da trči i istražuje svijet oko sebe. Upravo u tom periodu u suštini već kreće da uči i vježba. Uzrast od četiri ili pet godina je idealan. I u sportskim klubovima je to najčešće donja granica za upis mališana, a tako je i u karate klubu koji suprug i ja vodimo. U pomenutom uzrastu djeca jako brzo uče i prihvataju ono što im se pokaže, tako da je to pravo vrijeme da mališani počnu da se bave sportom“ – kaže Bukilić.

Marija ističe i da je jako važno omogućiti djeci da borave na vazduhu i u prirodi, što je idealna baza za bavljenje sportom.

„  Neka se igraju, neka istražuju svoje tijelo, neka vide kako se savladavaju prepreke. Što se vježbi predloženih za najmlađi uzrast tiče, osnovna je vježba – plank, koja dijete uči da stabilizuje trup i kontroliše ga. U suštini, ako nemamo jak trup - onda ne možemo ni hodati ni trčati pravilno. Tu su vježbe koordinacije, jako je važno da dijete zna da jednako koristi i kukove i ramena. Vježbe su, svakako, u ovom uzrastu osnovne, a predlažem i da se roditelji prije nego što se odluče da mališanima pokažu vježbe, ipak, malo edukuju odnosno posavjetuju sa nekim ko se bavi ovom oblašću. Sve u svemu, to je pravi način da se tijelo osnažuje“ – kaže Marija.

Danas mališani puno vremena provode uz televizore, telefone i druge uređaje, a na taj način čine da držanje tijela bude nepravilno, ali se ova navika negativno odražava i na sazrijevanje i socijalizaciju.

„ Mislim da je djeci potrebno odrediti neko vrijeme, na primjer sat ili dva u toku dana, u okviru kojeg mogu koristiti telefon ili gledati televizor. Važno je sve pravilno rasporediti. Takođe, važno je uvijek imati u vidu i kakav sadržaj djeca gledaju. Ograničiti korišćenje tehnike potrebno je - ne samo zbog problema sa fizičkim razvojem nego i sa mentalnim. U suštini, kada djeca suviše vremena provedu uz telefon ili televizor, na taj način u kratko vrijeme dobiju puno informacija različitog tipa i nakon toga ih drugi sadržaji ne zanimaju. Bivaju i nevoljni i nezainteresovani , ništa više ne može da ih usreći. Sva ta nevoljnost ide u pravcu depresije i generalno utiče na mentalno zdravlje . U suštini bi trebalo obratiti pažnju i na fizički i na mentalni razvoj kod djece“ – objašnjava Marija.

Roditelji danas, nakon napornog, stresnog i višesatnog radnog dana, vrlo često kažu da nemaju vremena za boravak sa djecom u prirodi i na vazduhu, a rijetko imaju prostora i za fizičke aktivnosti.

„ Pročitala sam nedavno podatak da u Crnoj Gori svega pet odsto ljudi upražnjava neku fizičku aktivnost kao rekreacionu i to je jako malo vremena, zapravo. Mislim da bi trebalo da se bavimo i edukacijom na tu temu, možda i u kolektivima da organizujemo predavanja i prezentacije iz ove oblasti. Na primjer, tri sata fizičke aktivnosti tokom sedmice je, zapravo, malo u poređenju sa višesatnim položajem sjedanja – kod kuće ili u kancelariji . Jako je važno da podignemo svijest po ovom pitanju kod odraslih, kako bi oni mogli da to svoje znanje prenose mlađima. Vjerujem da bi nam jako pomoglo da se još malo edukujemo po tom pitanju. Moramo znati da nedostatak fizičke aktivnosti može napraviti brojne probleme u organizmu – kod respiratornog i kardiovaskularnog sistema posebno. Treba, dakle, da kao društvo poradimo na tom osvješćivanju“ – kaže Bukilić.

Sa svojom porodicom, dodaje, vrlo često boravi u prirodi.

„  Suprug i ja smo sa djecom gotovo svakog vikenda tokom proljeća i ljeta - ili na selu ili negdje u prirodi. Naše djevojčice su od malena navikle na čist vazduh i boravak u prirodi. Na taj način su ojačale, manje se plaše pokreta, a priroda im nije nepoznancia. Ovo je pristup kojim djeci pokazujemo kako da se snalaze. To su im, zapravo, zadaci – uče da ustanu nakon što padnu i shvate kako da se naredni put sačuvaju od pada, uče da budu precizniji, brži, okretni... To ih je važno učiti u najmlađim uzrastima. Što prije dijete „pustimo u prirodu“ – to će se manje plašiti. Sve je stvar adaptacije“ – zaključuje Bukilić.

Repriza emisije „Radost“ čija je gošća bila personalni trener Marija Bukilić na programu je u utorak 28. februara od 19 i 30.