Društvo

Povodom obilježavanja 80. godišnjice od pogibije narodnog heroja Boška Buhe, delegacije boraca NOR-a Kotora, Podgorice, Nikšića, Bijelog Polja, Pljevalja i Prijepolja okupili su se na Jabuci između Pljevalja i Prijepolja, odali dužnu poštu i počast povodom njegove pogibije.
Osam je decenija od pogibije Boška Buhe, bombaša, narodnog heroja na koga čuva uspomenu bronzani dječak na Jabuci. Na brijegu koji dominira Jabukom, jedan dječak stoji danonoćno na straži. Stoji nogama na otvorenoj knjizi, sa puškom o desno rame i bombom u lijevoj ruci. On stoji zagledan u daljinu i stražari nad knjigom, nad snovima mališana, nad slobodom. Ovaj spomenik su podigli pioniri širom zemlje bivše Jugoslavije svojim doprinosom. Predloge na crtežima kako treba da izgleda spomenik dostavilo je preko 6 000 pionira, dok su za izgradnju spomen doma priložili preko milion mališana.
Spomenik na Jabuci čuva uspomene na najmlađe borce NOB-a iz svih republika i pokrajina Jugoslavije. Spomen dom “Boško Buha” svake godine 27. septembra otvara Muzej pionira i omladine za posjetioce.
Na istočnoj strani, odmah ispod brijega, je Spomen dom među omorikama ispred kojih je u polukrugu podignuto osam bista Boškovih vršnjaka, pionira, bombaša, kurira i to: Sava Jovanovića-Sirogojno, Lepe Radić, Zlate Malakovskog, Dragana Kovačevića, Milana Mravlje, Mate Blažine, Ganimete Terbeši i Vere Miščević.
Oni su tamo-uz druga je drug na vječnoj straži. Njih osmoro među omorikama, uspravni i u bronzi.
Interesantno je istaći da je ovaj spomenik Bošku Buhi urađen po ideji učenice Jadranke Berić iz Gornjeg Milanovca, a koji je realizovala vajarka Mira Letica iz Beograda.
Značajno je napomenuti da je Boško Buha sahranjen na groblju na Varoši u Pljevljima, a na predlog njegovog oca Rada koji je rekao da je njegov Boško poginuo za Pljevlja i neka u Pljevljima i počiva. Spomen obilježje na njegovom grobu je u obliku školske klupe, urađen po ideji učenika OŠ “Boško Buha” u Pljevljima.
Kuda stremi zagledani dječak sa brijega? Vjerovatno put rodne Slavonije gdje žive njegovi roditelji. Da li prema Užicu gdje je pokazao prve bombaške podvige ili u pravcu Bosne gdje je kao najmlađi delegat na I Kongresu antifašističke omladine Jugoslavije, videći se jedva iza govornice, govorio o pohodima na bunkere. Možda se osvrće put Pljevalja odakle je krenuo na svoj poslednji put. Možda pogled usmjerava na mjesto odmah ispod brijega na Jabuci gdje se nalazi čudan krajputaš od 17 borova. Tu je daleke 1943.g. u rano jutro 27. septembra pao bombaš Boško Buha. Tu raste 17 borova kao zapis o jednom vremenu, o jednoj mladosti i o jednom drugarstvu. Tu je ovaj dječak svojim djelom i tijelom, svojim životom, braneći saputnike i doktorku Sašu izvršio ustavnu obavezu…..da je dužnost svakog da drugom pruži pomoć i podršku u opasnosti i da solidarno sa drugim učestvuje u pružanju pomoći i otklanjanju opšte opasnosti.
Svi kuriri čija su imena napred navedena su neustrašivo učestvovali u partizanskim akcijama i neprijatelju nanosili ogromne gubitke i zadali im veliku muku. Napomenuću, uz rizik, samo jednog od njih, Dragana Kovačevića iz Grahova, kurira njegovog strica i legendarnog Save Kovačevića sa kojim je zajedno poginuo na Sutjesci i kako su toga jutra pale tri generacije Kovačevića, djed Blagoje, stričevi Sava i Janko i unuk Dragan. Primjer za divljenje, a i za opomenu.
Vrhovni komandant Josip Broz Tito je za ove mlade borce izjavio sljedeće: “Kad bez mobilizacije, dobrovoljno, djeca od 12, 14, 15 i 16 godina idu u borbu, znajući da će u njoj poginuti, onda je to nadčovječanski herojizam mladih ljudi koji žrtvuju sebe, iako zapravo još nijesu stupili u život, da bi buduća pokoljenja bila srećna”.
I tako Boško Buha i nakon 80 godina od svoje pogibije pored ostalih čije se biste nalaze na Jabuci gleda na sve oko sebe, na one što prolaze putem Pljevlja –Prijepolje, na one što se kupe ispod brijega. Gleda kako je tu odmah njegovih 17 godina prešlo u 17 borova što rastu na mjestu gdje se završila njegova staza života, gdje je istočila njegova mlada krv. Rastu ti borovi ljepše i brže od drugih, tako slični ostalim borovima, a tako različiti.
Na komemorativnom skupu na mjestu pogibije govorio je Ljubiša Vuković, kod spomenika Bošku Buhi na brijegu prisutnima se obratio potpredsjednik SOBNOR-a Crne Gore Ljubenko Borović, a na grobu gdje je sahranjen Boško Buha u Pljevljima govorio je predsjednik SOBNOR-a Crne Gore Radojica Radojević.
Neka je mladim kuririma, pionirima, bombašima i herojima vječna hvala i slava!


Govor potpredsjednika SOBNOR-a Crne Gore Ljubenka D. Borovića