Društvo

Predstavnici SOBNOR-a Crne Gore juče su obilježili 79. godina od formiranja Bokeljska Narodnooslobodilačke udarne brigade.

Tim povodom prenosimo saopštenje koje nam je proslijedio potpredsjednik SOBNOR-a Crne Gore Ljubenko Borović:

„Obilježavajući 79-tu godišnjicu formiranja Bokeljske NOU brigade želim da vam zahvalim što ste se okupili da odamo poštovanje i priznanje onima koji su na današnji dan formirali ovu brigadu. Danas su ovdje predstavnici, potomci i poštovaoci boraca NOR-a iz Kotora, Budve, Tivta, Herceg Novog i Trebinja.

Kakav govor održati o pripadnicima Bokeljske NOU Brigade i više palih boraca za slobodu, i drugih žrtava Drugog svjetskog rata. Svaka moja izgovorena riječ, pa i nedovoljno snažna riječ, neće naići na pravu mjeru. Nemoćan da nađem prave riječi, da izrazim svu dubinu svojih, pa i vaših osjećanja, ostaje nam jedino da se poklonimo svijetlim grobovima i predamo se bar razmišljanju o njima, a to je, ko su oni bili, odakle su dolazili i kud su stremili, šta ih je pokrenulo i vodilo, o veličini njihovog mučeništva i o njihovoj poruci.
Pripovjedači i pjesnici su to najbolje pokazali, u prošlosti, inat i prkos našeg naroda prema osvajaču u narednim riječima:
         “Mi znamo sudbu i sve što nas čeka,
           a strah nam neće zalediti grudi,
          volovi trpe jaram, a ne ljudi”
I zaista, i ne samo bokelji, već i cio naš narod su dobro znali šta ih u ropstvu čeka i zato su 1941. g. dali svoj hrabri i snažni otpor italijanskom i njemačkom okupatoru. Svaki borac je imao ili ove ili neke druge snažne razloge i velike motive koji su ih nadahnjivali da stupe u neravnopravnu borbu, kao vojnici naroda, jedinog naroda koji je usred predstravljene “Evropske trvrđave”, krenuo u “Juriš na nebo” da bi bilo što “biti ne može”.
Borci svih vojnih jedinica, pa i Bokeljske brigade su izložili svoj život čim su se angažovali u ilegalnom radu. Svaki put kad su krenuli nekud po okupiranoj teritoriji, kroz neprijateljske straže i zasjede u dometu neprijateljkog oružja. Oni nijesu išli radi lične koristi. Oni su cijenili život, ali život u dostojanstvu. I svi oni kao narodni mučenici, jer su prošli staze i bogaze, izloženi mrazu i sniježnim nanosima, gazili preko nabujalih rijeka i vrleti, a gladni i bosi zaslužuju naše duboko poštovanje.
Narod neće postidjeti svoje sinove i kćeri koji ostaše na braniku domovine. Njihov primjer će nas vječno opominjati na to kolika je cijena slobode i nadahnjivati nas voljom da je čuvamo kao zjenicu oka. Kako to ispjeva Jovan Jovanović Zmaj:
    “Ti grobovi nisu rake,
      već kolevke novih snaga”
Krajem septembra 1944. g. od novodošlih boraca Boke, formiran je i III Bokeljski bataljon i Štab grupe bokeljskih bataljona sa komandantom Jokom Boretom na čelu i političkim komesarom Matom Petrovićem.
Dana 5. 10. 1944. g. na osnovu naredbe Štaba II Udarnog korpusa Štab POG formirao je u selu Konjsko  Bokeljsku NOU brigadu, koja je dejstvovala u sastavu POG-a . Za komandanta brigade postavljen je Božo Jovanović a za njegovog zamenika Joko Boreta. Za političkog komesara Mato Petrović, a za zamjenika Milo Medigović i za itendanta Mitar Vuksanović.
U sastav Bokeljske NOU brigade ulazi udarna grupa od tri Bokeljska bataljona i novopridošli borci iz Boke Kotorske i Crnogorskog primorja. Prilikom formiranja brigada je imala četiri bataljona- 800 boraca.
Prva Bokeljska NOU brigada je od svog formiranja do završetka NOR-a i Revolucije hrabro, časno i sa primjerenim osjećanjima za politički rad sa narodom, izvršavala  sve postavljene zadatke. Njen veliki doprinos je u oslobađanju Boke u sadejstvu sa II Dalmatinskom i X Hercegovačkom brigadom, X Crnogorskom i Bataljonima V Pomorskog sektora, posebno u oslobađanju Ledenica, Herceg Novog, Risna, Kotora, Budve, Paštrovića , Danilovgrada, Podgorice i drugih mjesta kroz koje je prolazila. Ona je učestvovala u oslobađanju 17 crnogorskih opština.
Najveći okršaji su se odvijali u početku njenog ratnog djelovanja u reonu Ledenica gdje su vođene grčevite borbe oko utvđenja koja su držali njemci i četnici. Brigada je, iako uz gubitke svog ljudstva uspjela da ovlada svim kotama  i da nanese osjetne gubitke neprijatelju i u ljudstvu i u naoružanju.
Rano ujutru 21. novembra 1944.g. u Kotor je ušla jedna četa 4. bataljona I Bokeljske brigade. Njena dva bataljona oslobodila su 22.novembra Budvu, 24.novembra Bar, a 26.novembra Ulcinj. Zajedno sa 10 Crnogorskom brigadom oslobodila je 9.decembra Danilovgrad, 16.decembra Spuž, 18.decembra prodrla je u Podgoricu, a 31.decembra u Mojkovac i u sadejstvu sa 3. Sandžačkom brigadom oslobodila je 10. januara Prijepolje.
Februara 1945.g. u sastavu 24. Srpske divizije prebačena je u Metohiju, gdje je do maja 1945.g. čistila tu teritoriju od balističkih i ostalih odmetničkih snaga.
U njenim redovima se od formiranja do kraja rata borilo oko 3250 boraca.
Od njenog formiranja do kraja rata-poginulo je i umrlo 196 boraca, a ranjeno 237.
Ono što je za brigadu predstavljalo ogroman teret je, nakon oslobađanja Podgorice nastavila pokret bespućima, po snijegu i mrazu, nedovoljno odjeveni, iscrpljeni i gladni. Trebalo je u takvom stanju pregaziti snijeg na Sinjajevini i Durmitoru od Kolašina preko Žabljaka, Pljevalja i Jabuke do Prijepolja prelazeći nabujale rijeke Tare, Ćehotine i Lima. Dalje, brigada nastavlja preko Bijelog Polja, Berana do Metohije ( Peći, Istoka, Đakovice i Prizrena). Na Metohiji su bili izloženi napadima balista, no i pored toga ona je uspjela da uspostavi stabilnost i prisne odnose sa ogromnim dijelom stanovništva.
Dakle, prošlo je 79 godina od formiranja Bokeljske brigade, kada je narod Boke i Crnogorskog primorja snagom slobodarskih uvjerenja ustao protiv fašističkih okupatora, dajući puni doprinos oslobođenju od fašizma, ne žaleći živote za oslobođenje svog kraja i svoje zemlje. Danas se sa ponosom i poštovanjem prisjećamo tih sudbonosnih dana i vremena koje su krvlju ispisali. Borci Bokeljske brigade utrli su put ka slobodi i dali svoj puni doprinos oslobađanju od fašizma. Velika je odgovornost naše generacije i mladih pokoljenja da sačuvamo ideju antifašizma i da se borimo za svijetle tekovine NOB-a, jer tako branimo našu budućnost i ispunjavamo amanet slavnih predaka da čuvamo stečenu slobodu.
Tadašnja vjera u budućnost, snaga mladosti i zajedništvo, bez obzira na pol i nacionalnost, ideali slobode i pravde, nosili su hrabre mladiće i djevojke naprijed u borbi za oslobođenje skoro svih gradova Crne Gore.
Sjećajući se svih koji su zajedno hrabro i ponosno stajali u stroju Bokeljske brigade i na ovaj dan iskazujemo duboko poštovanje i zahvalnost za sve što su učinili i potvrđujemo da se i mi zauzimamo za iste principe i ideale – antifašizam, mir i slobodu. Malobrojni borci koji su ovdje sa nama i istorijske lekcije koje smo dužni da pamtimo, opominju da borba za slobodu i mir nikada nije zauvijek dobijena, i da je ona najvažniji zadatak svake generacije.
Iz ovog kratkog izlaganja ni izdaleka se ne mogu sagledati stvarni rezultati i veličina njihove borbe,  kao ni ogromna stradanja koja su okupatori i domaći neprijatelji nanosili.
Bio bi potreban veliki prostor, a i vrijeme da nabrajamo sve brutalnosti okupatora i četnika.
Za svoje zapažene uspjehe u borbi protiv okupatora i domaćih izdajnika Bokeljska NOU brigada stala je uz rame proslavljenih brigada Jugoslavije, a za dosljedno sprovođenje politike bratstva i jedinstva, I bokeljska NOU brigada dobila je značajna narodna priznanja, među kojima su i dva visoka odlikovanja: Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom i Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem.
I ovakav vid podsjećanja na njihovu mladost je jedan od spomenika o sudbini cijele jedne generacije. Radi sjećanja na njihovo žrtvovanje za slobodu, i primjere istinskog patriotizma na djela boraca koji su vjerovala u slobodu ali je nijesu dočekali, naša je obaveza da ih ne prepustimo zaboravu. Naš nobelovac Ivo Andić je rekao da ljudi dva puta umiru, prvi put kad stvarno umru a drugi put kad ih zaboravimo i kad ne posjećujemo njihove grobove.
Ovo bi, dragi poštovaoci boraca, bio vrijedan i uspješan napor u najkraćem da se otrgnu od zaborava svijetli likovi mladosti koji su istoriju nosili u srcu na razbojištima širom zemlje ne štedeći pri tome ni svoju mladost.
Imamo obavezu da vam najavim da ćemo iduće godine na ovaj dan obilježiti 80 godina od formiranja ove brigade, i zato je pred nama obaveza da odmah krenemo u pripremama i formiranju organizacionog odbora.
Svim borcima ove brigade koji su poginuli kao i onima koji su kasnije preminuli neka je vječna hvala i slava“, stoji u saopštenju podpredsjednika SOBNOR-a Crne Gore Ljubenka Borovića, pored kojeg se prisutnim na svečanosti obratio  i sekretar za boračka pitanja Republike Srpske brigadir Miodrag Novokmet.
 
​​​​