Društvo

Autorka teksta: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor /S.Č.

Sve manje interesovanja za dodatno obrazovanje kod starije djece, teškoće sa pažnjom i koncentracijom, učenje napamet i prekomjerna upotreba telefona, problemi su na koje u svom višedecenijskom radu ukazuje magistarka novih tehnologija Borislavka Bobana Golović, osnivačica i direktorka obrazovnog centra “Ineska” iz Kotora.

Gostujući u emisiji „Nedjeljni razgovor“ Radio Kotora, ona je skrenula pažnju na preopterećenost školskim gradivom i nedostatak vremena da djeca znanje zaista usvoje, razvijaju interesovanja i istraju u onome što započnu.

Za trinaest godina rada sa programom mentalne aritmetike, primjećuje promjenu u interesovanju djece. Dok su ranije program pohađali i učenici/e od trinaest i četrnaest godina, danas među polaznicima preovlađuju najmlađi, uzrasta od pet do osam ili devet godina. Posljednjih pet do šest godina, kako objašnjava, sve je manje starije djece koja žele dodatno da rade na svojim sposobnostima.

„Ranije smo imali djecu i sa trinaest, četrnaest godina, koja su bila istaknuta u muzici, u sportu, u nekim talentima. Što se dešava zadnjih pet, šest godina? Imamo samo najmlađu grupaciju, djecu od pet do osam, devet godina, zato što su ih preuzeli socijalni mediji, TikTok i Instagram“, ispričala je Golović.

Promjene se primjećuju i u odnosu djece prema obavezama, naročito kada je potrebno da duže zadrže pažnju ili istraju, uprkos teškoćama.

Roditelji, s druge strane, često pokušavaju da djeci omoguće što više aktivnosti, iako takav raspored ne ostavlja uvijek dovoljno prostora za odmor, igru i druženje.

„Današnja djeca sve hoće da probaju, ali nekako, ništa do kraja“, primjećuje Golović. Smatra da roditelji treba da pomognu djeci da se usmjere na odabrane aktivnosti, umjesto da pokušavaju sve odjednom. Podrška odraslih posebno je važna kada dijete naiđe na prepreku, izgubi motivaciju ili teško prihvata grešku.

Jedan od problema koji izdvaja jeste preopterećenost školskim gradivom. Mladi, prema njenim riječima, nemaju dovoljno vremena da usvoje ono što uče, pa se veliki dio školskih obaveza prenosi u porodični dom.

„Gradivo je preobimno, brzo se prelazi, djeca nedovoljno mogu sve to da shvate na časovima, odnosno da dopuste da se to gradivo slegne i postane funkcionalno znanje. Važno je da se radi i kod kuće, ali ne tako da sve vrijeme bude posvećeno domaćim zadacima, nauštrb slobodnog vremena, opšteg razvoja djece, druženja i socijalizacije“, ocjenjuje ona.

Problem nije samo u količini gradiva, već i u načinu na koji se ono usvaja. Učenje napamet često potiskuje razumijevanje i povezivanje informacija, dok se uspjeh učenika/ca previše vrjednuje kroz ocjene. Istovremeno, učitelji/ce rade u zahtjevnim uslovima, sa velikim brojem učenika/ca i sve raznovrsnijim potrebama u odjeljenju.

„Glavna stvar u radu sa djecom je praksa. Zato učitelji/ce treba da imaju mnogo veću ulogu u pripremanju nastavnih planova i programa, jer upravo oni vide sa kojim se problemima djeca svakodnevno susrijeću“, poručuje Golović.

Dodatni problem za današnju djecu su teškoće sa slušanjem, pažnjom i razumijevanjem pročitanog. Roditelji joj nerijetko govore da im djeca teško pamte pjesmice, da čitaju, ali ne umiju da prepričaju pročitano ili da brzo odustaju kada im nešto ne polazi za rukom. Brza smjena sadržaja na ekranima, može dodatno da oteža navikavanje na aktivnosti koje zahtijevaju duže usredsređivanje.

„Mozak se navikava na određenu rutinu koju mu plasiramo. Ako dijete svakodnevno provodi četiri ili pet sati uz mobilni telefon, dugoročno može izgubiti interesovanje za druge stvari, a oduzimanje uređaja, vidimo iz svakodnevne prakse, izaziva frustraciju. Ako dijete burno reaguje, odbija ograničenja i roditelji ne uspijevaju da uspostave dogovor, potrebno je potražiti stručnu pomoć i podršku“, upozorava Golović.

Odgovornost nije isključivo na djeci. I odrasli, podsjeća, moraju preispitati sopstvene navike, jer djeca uče i posmatrajući ponašanje roditelja. Zbog toga ograničavanje vremena pred ekranom treba da prati ponuda drugih sadržaja: igre, sporta, kreativnih radionica, čitanja i neposrednog druženja.

„Svi smo izloženi tom izazovu. Bitno je da imamo svijest o tome koliko telefoni utiču na naše svakodnevne navike i da djeci, umjesto samih zabrana, ponudimo određenu alternativu“, naglašava ona.

Golović se osvrnula i na veliki broj vannastavnih aktivnosti kojima su djeca često izložena. Sport i druge organizovane aktivnosti podržava, ali je mišljenja i da je važno ostaviti dovoljno prostora za slobodnu igru, druženje i upoznavanje različitih interesovanja prije nego što se dijete usmjeri na jednu oblast.

Kao važan zadatak u obrazovanju vidi prepoznavanje različitih sposobnosti djece, a ne samo vrjednovanje školskih rezultata. Kreativnost, timski rad, interesovanja za muziku i sport, kao i spremnost da se istražuju nove oblasti, dio su razvoja koji, kaže, zaslužuje mnogo više pažnje.

Razgovor sa Bobanom Golović u emisiji „Nedjeljni razgovor“ Radio Kotora otvorio je i pitanje kako prepoznati dječije talente i pomoći djeci da razvijaju samostalno mišljenje, o čemu će biti više riječi u nastavku razgovora, najavljenom za narednu emisiju, koja je na programu 1. novembra od 10 sati i 30 minuta.

Razgovor možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor.