Društvo

Kotor je bio globalno važan grad na istočnoj obali Jadrana, a zbog specifičnosti geografskog položaja imao je i istaknut značaj u istoriji pomorstva, ocjenila je kustostkinja Hrvatskog pomorskog muzeja iz Splita, Petra Blažević.

Gostujući u emisji “Život je more” Radio Kotora, govorila je o izložbi “Pet vjekova Boke Kotorske u evropskoj kartografiji” autora Ilije Mlinarevića, kustosa Pomorsko-tehničke zbirke Pomorskog muzeja Crne Gore, koje je otvorena je 23. novembra u muzejskoj galeriji Palate Grgurina.

Blažević navodi da se u muzejima zbirke uglavnom ne uvećavaju, već više decenija kustosi rade na istoj količini predmeta.

“Ilija Mlinarević, autor izložbe i kataloga, zauzeo je zanimljiv pristup i omogućio nam da iz udobnosti svog kauča ili sofe, uz pomoć pametnog telefona budemo i sami kartografi, istraživači, znanastvenici. Dakle, da se bez ikakvog znanja, predznanja, možemo prometnuti u prave male detektive i sami se upustiti u istraživanje kartografije. Ono što je vodilo ka tome je da je pristupio digitalnim repozitorijima diljem svijeta - od Kongresne knjižnice u Vašingtonu, preko Francuske nacionalne biblioteke, Zagrebačke sveučilišne nacionalne knjižnice, Marćane u Veneciji, zbilja reperezantativnih znanstvenih i drugih institucija i uz pomoć vrijedne povjesne građe koja se ondje čuva on je išao tragom spomena Boke ili prikaza Boke na kartama i donio ih je nama uz QR kodove”, kazala je Blažević.  

Dodaje su to obično veoma kompleksi podaci do kojih nije lako doći.

“Tako da listajući katalog, uz mali pametni telefon i vi možete postati istraživači kartografske baštine. Raduje me da koristimo moderne tehnologije da bismo običnom čovjeku približili ovu stoljetnu baštinu”, poručuje ona.

Upitana da li postoji neka karta koja je posebno zainteresovala, kaže da voli francusku porodicu Rua iz Marseja koja je generacijama prenosila kartografsko i graversko znanje.

“Postoji Atlas mora Mediterana iz 1764. godine. Pošto u mom muzeju takođe imamo taj atlas, uvijek mi je zanimljivo doći u Kotor i vidjeti da je isto ono što nas privlači u Splitu važno ovdje u Kotoru, a to je taj sedmi list - jedna velika tabla koja kada se rasklopi daje čitavi Jadran i onda uvijek tražimo neke nove informacije”, naglašava Blažević.

Karta, ističe, nije samo prikaz nečega što se negdje nalazi, već je tu obilje kompleksnih podataka, toponima.

“Dakle, veoma je važno znati jezik, uspoređivati različita narječja, naravno i različite jezike”, podvlači naša sagovornica. 

U kartografiji je, dodaje, isto jako važna socijalna istorija, dok znanje istorije umjetnosti pomaže u njenom istraživanju. 

Podvukavši da je kartografija posebna nauka, posebno za Kotor koji je, navodi, specifičan prostor i Bokokotorski zaliv, smatra da izložba doprinosi lokalnom identitetu, ali i "osnaživanju osjećaja povezanosti sa cijelim svijetom".

“Autor, kolega Mlinarević, osvještava činjenicu da čak i karte, koje su bile jako krupnog mjerila, donose podatke nekada krive. Ti kartogarfi možda nikada nisu bili u Kotoru, dalmatinskim ili drugim gradovima, a opet se usuđuju prenositi te informacije. U biti oni ih kopiraju generacijama između sebe, trguju sa predlošcima i naravno da puno puta pogriješe, pa imamo pogrešne nazive. Ima mnogo pogrešaka, ali upravo je zanimljivo kada uočite dupliranje imena. Na primjer na jednoj karti staroj 200 ili 300 godina uočite dva puta isto, naravno da je to njegov momenat dekoncentracije, da je imao možda loš dan, nije platio račun ili ga nešto muči. Isto tako je zanimljivo da su karte sitnog mjerila, recimo karte koje mi ne možemo koristiti za plovidbu jer su premalo informacija, baš se Kotorski zaliv ondje označava. Znači on je bio jako važan za plovidbu i to mi možemo osvijestiti posjetom na izložbi, vidimo karte iz dalekih zemalja. Ja bih se čak usudila reći da je naslov preskroman. Ovo nije samo ervropska kartografija, imamo i primjere iz arapskih kartografija”, navodi Blažević.

Na naše pitanje kaže da se iz naših krajeva najviše putovalo do Aleksandrije, Venecije, te da sve plovidbene rute vode uz obalu.

Izbjegavalo se, dodaje, ploviti zimi, a još od antičkih vremena je poznato da su zimski uslovi bili surovi. Plovilo se, kaže, ne samo koristeći astronomsku navigaciju, nego i "teorističku".

“Zato su bitni i peljari, odnosno posebne karte iz kojih isčitavamo kako izgleda položaj i prilaz, uz određene vjetrove, svakoj od tih važnijih luka. To su tekstualni zapisi prije samih karata koji su pomagali moreplovcima da priđu važnim lukama i da ih prepoznaju. Dakle, da se promatrajući obilježja okoliša od geografskih, takođe i određene crkve, zvonike, tornjeve, možda neke primitivne svetionike, onda praktički pozicioniraju u navigaciji”, konstatovala je Blažević.

Razgovor možete poslušati na linku Život je more.
Biljana Marković