Društvo

Profesorka na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu (u Južnoj Africi), doktorka transportnih nauka, Sanja Bauk, nedavno je u Kotoru promovisala svoju novu knjigu “Što Google zna o meni”.

 Za “Ljetnje priče“ Radio Kotora podsjeća da je knjiga  nastala iz potrebe za samoiscjeljenjem.

“Kao mjesto nastavka moje profesionalne karijere, spletom okolnosti se nametnula Južna Afrika. Prethodno sam više od dvije decenije radila na Univerzitetu Crne Gore, odnosno, na Fakultetu za pomorstvo u Kotoru. Nakon izgnanstva sa posla, a time i iz rodne zemlje, bila sam razumljivo pod nabojem lošeg raspoloženja i pisanje mi je poslužilo kao način da se zaliječim. Trebalo je smoći snage i staviti to sve na papir, a pritom biti iskren prema sebi i čitaocima. Mislim da su osjetili moju iskrenost i da sam im na neposredan način pružila uvid u moj doživljaj jednog segmenta naše realnosti. Takođe, u knjizi sam se dotakla iskustava iz nekih drugih sredina u kojima sam kraće ili duže boravila tokom proteklih godina”, pojašnjava Bauk. 

Radi se, kaže, o multifokalnoj zbirci eseja, koji bacaju snop svjetlosti na više aspekata realnosti.  

 „Pisanje je, kako kažu, igra neizvjesnosti, jer nikada ne možete biti sigurni kako će čitaoci doživjeti i protumačiti ono što ste napisali. Oni koji su do sada pročitali knjigu su uglavnom pasionirani čitaoci. To su ljudi koji pažljivo čitaju i promišljaju pročitano i njihovi komentari su preovlađujuće pozitivni. Osjetila sam i blago neslaganje kod jednog broja čitalaca, što je sasvim u redu. Iako to nije najprijatnije, spremna sam da prihvatim konstruktivne kritike“, poručuje Bauk.  

Smatra da Google uopšte ne prepoznaje duhovnu dimenziju svojih korisnika.  

 „Kroz sam naziv knjige provlači se blaga ironija. Poznato je da ovaj tehnološki gigant ima vrlo precizne uvide u neke domene naše realnosti, ali sam mišljenja da mu izmiče cjeloviti uvid u stvarnost i suštinska spoznaja o nama, njegovim korisnicima, a to je da smo mi, pored ostalog, i duhovna bića. Mene upravo to zanima, kao i to kakvi su kauzalni odnosi između našeg javnog i privatnog, te kako bi se tu moglo napraviti bolje pomirenje u cilju poboljšanja kvaliteta naših života, ali i čitave zajednice“, kazala je Bauk.

Korona je, naglašava, kao jedna od tema u njenoj zbirci bila neizbježna.

“Mišljenja sam da je korona virus sintetički stvoren. Esej o tome napisala sam u maju prošle godine i zanimljivo je da se moje mišljenje od tada do danas nije promijenilo. Problem u vezi pandemije posmatram kao jednu od odlika kapitalizma, koji sam stvara probleme, kako bi ih kasnije rješevao i iz toga izvlačio profit, a tu je neminovno i želja za moći i sveopštom kontrolom“, mišljenja je Bauk, dodavši da novac upravlja svijetom i da oni koji ga imaju napretek, daju sebi za pravo da odlučuju o našim sudbinama, da nam usmjeravaju ponašanje, da nas ograničavaju i kontrolišu.

Opšte stanje akademske zajednice u Crnoj Gori je, ističe, prilično loše.

 „Čini mi se da obilježja akademije postaju korporacijska. Radila sam i sada radim u akademiji u inostranstvu, pa pravim poređenja sa našom zemljom. To je jedno tržište koje eksploatiše ljude. Imate posvećene istraživače i predavače, u različitim izbornim zvanjima,  koji se uporno guraju u drugi plan, dok administracija, povezana sa upravljačkim strukturama, izbija u prvi i nameće modele ponašanja i pravila funkcionisanja akademske zajednice. U takvoj konstelaciji studenti se smatraju klijentima, a profesori njihovim servisom, što minorizacije drušvenu ulogu i značaj akademske zajednice“, navodi Bauk.  

Dodatni problem, predstavlja i to što se istraživači i predavači često osporavaju da napreduju kroz izbore u veća zvanja.

„Čim dobijete unaprijeđenje, time imate i veća prava. Nerijetko u akademskoj zajednici se srijeću deprivacija i mobing od strane nadređenih, koji po pravilu imaju faraonska ovlašćenja i na različite perfidne načine, vrše tiho nasilje nad onima koji su na nižim hijerarhijskim nivoima. To je rigidni korporacijski model koji se nameće ne samo kod nas, već i u svijetu i to je ono što treba osvijetliti, osvijestiti i protiv čega se treba boriti“, kazala je Bauk.  

U Južnoj Africi živi i radi već tri godine.

 „To je zemlja velikih prirodnih i društvenih raznolikosti, po površini je šest puta veća od Velike Britanije, sa preko osamdeset miliona stanovnika. Ima zdrav humani potencijal, ali je politički meinstrim, rekla bih, vodi u pogrešnom smjeru. Taj problem nije stran ni nama. Dobila sam ugovorni odnos na duže vrijeme, što mi odgovara, budući da sam ranije radila po Evropi, ali su ti radni angažmani bili projektnog tipa i kratkog roka. U Durbanu su mi od početka ponudili bolje radne uslove nego u nekim razvijenim zemljama Evrope. Međutim, svjesna sam da mi u istraživačkom i saznajnom  smislu ta zemlja ne može pružiti koliko bi mogle, na primjer, Amerika, Zapadna ili Sjeverna Evropa, ali što se tiče uslova za život i mogućnosti da dođem, ipak, do nekih (sa)znanja na malo teži način, Južna Afrika se pokazala humanijom od zemalja „prvog svijeta“. Tu sam pronašla neki balans. Ovo doživljavam kao jednu životnu školu i kao teren na kojem mogu da ostvarim lični rast“, iskrena je Bauk.  

Na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu na dodiplomskim studijama predaje Elektronske karte, Radar i Arpu, kao i Logistiku, a na postdiplomskim studijama Istraživačku metodologiju i Istraživačke projekte.

„Moja bazična orjentacija je ostala ista, ali polje mojih interesovanja nije time ograničeno. Još uvijek sam saznajno radoznala. Naročito sam zainteresovana za humanu dimenziju tehnološkog razvoja i nastojim da se što više informišem na tu temu. Međutim, put do takvih informacija nije jednostavan. Ono što je dobro, jeste što na Fakultetu pohađamo online seminare, čiji su učesnici predavači iz raznih krajeva svijeta. Značajno je i to što se realizuju kolaborativni onlajn internacionalni projekti u obrazovanju, tako da možete internacionalizovati kurikulume i proširiti mrežu kontakata u istraživanjima i nastavi. Tokom protekle tri godine sam bila intenzivno uključena u projekte ovog tipa sa Meksikom, Brazilom, Kinom, Amerikom i sada se pripremam za jedan projekat sa Holandijom.  Bilo bi uputno da se takav koncept umrežavanja u visokom obrazovanju uspostavi i u našoj zemlji, umjesto zatvaranja unutar disciplinarnih i drugih malih zajednica“, zaključila je Bauk.