Društvo
BANKA HRANE: SVA DJECA IMAJU PRAVA DA BUDU SITA I DA POHAĐAJU ŠKOLU
Saopštenje Banke hrane koje nam je proslijedila predsjednica ove NVO Marina Medojević:
"U vremenu velike ekonomske krize kada su mnogi nezaposleni , kada većina zaposlenih nema prosječnu platu od oko 520 eura , naša Vlada se odlučuje za uvođenja dječijeg dodatka od 30 eura za svu djecu do 6 godine i besplatne udžbenike za svu djecu u osnovnoj školi .
Svjedoci smo velikih socijalnih razlika u današnjoj Crnoj Gori.
Ne mali broj ljudi nemaju nikakvih prihoda i iz raznih administrativnih prepreka ne mogu dobiti , čak ni veoma nisku socijalnu pomoć.
Nikad više nezaposenih , 56 430 ljudi je na zvaničnoj evidenciji ZZZ. To su oni koji se redovno javljaju na biro rada, najmanje toliko je onih koji nisu na toj vrsti evidencije.Neki se nikad nisu ni prijavili, zbog malog povjerenja u zapošljavanje na ovaj način.
Najveći broj zaposlenih je u sektorima sa veoma niskim primanjima kakva je recimo trgovina gdje su plate uglavnom do 300 eura.
Nasuprot njima imamo porodice koje imaju više hiljada eura primanja i to su činjenice.
Da li država treba jednako da pomaže svima , te da nečija djeca potroše dječiji dodatak na sladoled a nečija da čuvaju novac da bi imala večeru?
Znam porodice čija djeca danas drobe luk u hljeb natopljen vodom da bi umanjila glad. Znam i onu djecu čiji roditelji danas strijepe od isključenja struje i otkaza za stan zbog dugovanja a da zarade novac nemaju gdje .
Umjesto da radimo na umanjenju siromaštva djece a jedan od načina je i dječiji dodatak, mi uobražavamo da smo razvijena država te da sva djeca od države trebaju dobiti isto.I to do šeste godine a posle toga im pomoć te vrste neće trebati. Nekako će se morati snaći!
Nečija rodbina se utrkuje da kupi djeci knjige za školu jer imaju mogućnosti kao i njihovi roditelji, dok nečija rodbina i roditelji nemaju ni za užinu te idu gladni u školu.
Postoje drastične razlike u standardima kod nas, nemojmo žmuriti na tu činjenicu.
Hoćemo li mi pomoći djeci iz siromašnih porodica da okončaju školovanje, do sticanja prvog zvanja i zaposlenja ili ćemo
Ih ostaviti sa osnovnoškolskim obrazovanjem i “osuditi” na siromaštvo?
Pouzdano znamo, da se sa obrazovanjem siromaštvo smanjuje.
Ako mislimo izbjeći ciklicno siromaštvo, te da danas siromašna djeca ne budu sjutra siromašni roditelji, moramo raditi na smanjenju siromaštva i truditi se da budemo podrška onima koji žive u nemaštini.To se može uraditi samo sistemski a mi dovoljno novca nemamo, te ga zato moramo usmjeriti ka najugroženijima .
Sigurna sam da roditelji sa pristojnim standardom neće svoju djecu uskratiti za džeparac niti ih ostaviti bez užine, knjiga, školskog pribora. Djeca roditelja koja imaju niska primanja ili ih nemaju uopšte, moraju jer nemaju izbora.
Budimo solidarni i odgovorni! Pomozimo onima koji nemaju. Okončanje dječijeg siromaštva ekonomske nejednakosti mora biti ideja vodilja prosperitetne Crne Gore".