Društvo

Ujedinjene  nacije su  2008. godine, proglasili 19. avgust Svjetskim humanitarnim danom, nastojeći da doprinesu  jačanju svijesti o važnosti humanitarnih aktivnosti u svim dijelovima svijeta, kao i važnosti međunarodne saradnje u ostvarivanju tog cilja.

Nikad više potrebe u savremenom svijetu nije bilo za humanošću. Korona je probleme  siromašnih učinila težim, a najnovija dešavanja u Avganistanu su  pokazala da problemi postaju sve kompleksniji.

Ono što je svaka država dužna uraditi je pomoći prvo svojim, a onda i ostalim građanima u nevolji.

Vladin pristup problemu siromaštva u ovako teškom momentu  je neadekvatan. Mjere, strategije i programi za siromašne, skoro da ne postoje.

Među prijedlozima za rješavanje pitanja siromašnih  koje smo navodili i ranije nalaze se:

• Bolje usluge centra za socijalni rad, uključujući socijalno osiguranje
• Poboljšan pristup osnovnim uslugama zdravstva
• Poseban fond za liječenje bolesnih,  kako osiromašeni građani  ne bi skupljali pomoć
• Poseban budžet za djecu, kako bi se poboljšale socijalne usluge za djecu iz siromašnih porodica
• Pojačane  mjere zapošljavanja, naročito za siromašne

Siromaštvo je višedimenzionalni pojam i zbog toga se mora na isti način i rješavati.

Sveobuhvatan pristup siromaštvu dao bi mogućnost da svi kojima je potrebno, dobiju pomoć.

Mnogo je onih koji žive na ivici egzistencije i nemaju nikakvu pomoć sistema, a ne nalaze se ni na jednoj evidenciji. Žive bez struje, jednom dnevno jedu, od terapije uzimaju samo ono što ide na teret Fonda zdravstva.

Osim potrošnje, postoje i drugi vidovi koji ukazuju na siromaštvo. Imamo siromaštvo koje je povezano sa zaposlenjem, uslovima stanovanja, stanjem zdravlja.

Humani razvoj koji radi na rješavanju nejednakosti i osnažuje ljude,  mora biti prioritet  Vlade.

Morale  bi se sprovesti korjenite zakonodavne  reforme  i ukinuti ili izmijeniti  odredbe u brojnim zakonima, koje dominantno štite interese tajkuna i privilegovanih pojedinaca, a na štetu su građana Crne Gore.

Javnost rada i odgovornost moraju biti  uslovi da se humanitarne akcije zaštite od zloupotreba.

Gdje god se prikuplja novac građana, bez obzira po kom osnovu, principi moraju biti transparentnost i odgovornost.

Sakupljanje novca na ulici ili  u kutijama,  ne smije ostati van nadležnosti države. Isto važi  i  za privatne račune preko kojih se prikuplja novac građana. Morali bi da budu dostupni javnosti, a ta obaveza, koja je do sada bila samo moralna, trebalo bi da se pretvori u zakonsku.

Država treba da učini više da se smanji potreba za prikupljanjem novca za liječenje u inostranstvu, a jedan od načina je da se za te namjene formiraju fondovi.

Organizacije koje prikupljaju i raspodjeljuju sredstva za pomoć građanima,  moraju biti kontrolisane kako bi pomoć bila dostupna svima kojima je potrebna.

Neophodna je koordinacija humanitarnih aktivnosti kako bi država i nevladine organizacije znale kome pomoć ide i izbjegla se  pojava da neki ljudi dobijaju pomoć sa više mjesta,  a da drugima bude uskraćena.

Naša dobra djela ne moraju biti globalno poznata, što ne umanjuje njihovu vrijednost. Svaki čovjek je humanitarac u srcu i moramo nastaviti da pomažemo onima koji imaju manje od nas.

 Marina Medojević, predsjednica fondacije  i Volonterski tim Banke hrane Crna Gore 

Foto: frontal.ba