Društvo

Povodom Svjetskog dana siromašnih u našu redakciju pristiglo je saopštenje Banke hrane Crne Gore  koje prenosimo u cjelosti:

“Pandemija koronavirusa pogoršala je krizu gladi u mnogim  djelovima svijeta. Masovna nezaposlenost, prekidi u proizvodnji hrane i smanjenje humanitarne pomoći kao posljedice pandemije mogle bi da dovedu do gladi oko 122 miliona ljudi u toku ove godine,  mišljenje je  humanitarne grupe Oksfam.

Stvarne posljedice pandemije su  mnogo više rasprostranjene nego  sam  koronavirus.

Svjetska banka  procijenila je da je na Zapadnom Balkanu i prije krize izazvane koronom  otprilike jedna petina stanovništva živijela u siromaštvu.

Gubitak prihoda  pogođenih sektora  privrede dovelo je do toga da je i veći broj stanovnika izložen siromaštvu.

Novi ekonomski problemi se ogledaju  u vidu povećanja broja nezaposlenih, pada životnog standarda stanovništva i porasta aktivnosti koje se obavljaju u neformalnom sektoru ekonomije.

Ekonomske posljedice pandemije su veće što je zemlja ekonomski nerazvijenija, a mi smo ušli opterećeni visokom nezaposlenošću i visokim procentom   javnog duga u BDP-u,  a i razvojno smo  zavisna  država  od stranog kapitala.

Crna Gora kao socijalna država, sve više je u problemu. Nezaposleni, zaposleni na ugovor ili sa skraćenim radnim vremenim,  lica sa invaliditetom, penzioneri, jednoroditeljske , višečlane  porodice - samo su neke od ugroženih kategorija u našoj državi.

Socijalno neprihvatljiva politika štednje i rezova će biti  naša neminovnost pošto se  vladajuća politička elita  ne usuđuje da jače oporezuje imovinu i primanja  bogataša koji su je u velikom broju  stekli  uslijed privilegovanog položaja.

Odgovornost da onaj ko ima više,  barem u vrijeme krize,  treba da preuzme veći teret,  izgleda ne postoji. 

Kao i do sada većina  državne pomoći otići će nekom drugom, a siromašni će opet biti zaboravljeni, odnosno istinski siromašni će dobiti  malo ili  skoro ništa. 

Od početka pandemije država je izdvojila  jednokratnu pomoć od po 50 eura  za samo mali broj  nezaposlenih lica   koji su na na birou rada. Svi oni koji se ne prijavljuju svakih 40 dana, kao jedan od modela koji  im je ponudila  ova  institucija, nijesu  primili ni jedan euro pomoći, što  stvara kod njih osjećaj nepravednosti.

Slična osjećanja imaju i korisnici socijalne pomoći jer su uskraćeni primaoci tuđe njege i invaliditeta jer je Vlada  jednokratnu novčanu  pomoć opredijelila  samo za korisnike MOP-a.

Primjedbe imaju i penzioneri pa oni koji imaju makar  jedan euro iznad najmanje penzije koja  u Crnoj Gori iznosi 128 eura,  nisu dobili potrebnih  50 eura.

Mnogo je osiromašenih molilo za jednokratno novčanu pomoć još u junu, da bi nakon mjesec dana i više,  dobilo rješenje da su se odustali  od nje, što naravno nije istina.

Posebno je loše  što Vlada dijeli novac iz budžetske rezerve,  ne znamo kome i po kojim kriterijumima,  jer nije podložno kontroli a iz prošlosti znamo da je bilo zloupotreba.

Postoji ozbiljan rizik da ljudi neće moći nastaviti plaćati stanarine i da će mnogi ostati bez domova.

Neophodno je da se hitno uvedu mjere finansijske pomoći onima koji su ostali bez ikakvih prihoda i odloženo  plaćanje kredita i računa za sva domaćinstva   koja ih ne mogu redovno izmirivati. 

Zbog toga je neophodno  svima koji su se našli u bezizlaznom stanju omogućiti   ostvarivanja prava na  socijalnu pomoć uz sva prava koja se iz njih proističu, kao što su:  dječiji dodatak, besplatan vrtić, udžbenici za školu uz obavezno  povećanje iznosa socijalne pomoći, barem za vrijeme  korone.

Minimum  od dva eura za hranu po osobi,   koje Monstat definiše kao prag biološkog opstanka jedinke,  država mora garantovati  svakom stanovniku Crne Gore.

Veliki broj Narodnih kuhinja sa sve većim brojem korisnika osvjetljava ozbiljan problem koji imaju osiromašeni građani Crne Gore. Socijalne prodavnice bi olakšale ovim ljudima preživljavanje, te nema ni jednog opravdanog razloga da se one ne otvore, barem  dok traje  kriza.

Često se,  govoreći o  siromaštvu, zaboravlja zdravstveni  aspekt ovog problema, a posebno je značajan kada kriza narušava zdravlje ljudi. 

Ljudi pogođeni siromaštvom ne mogu da održavaju  potreban nivo higijensko - sanitarnih uslova u svojim domovima, što bi barem u vrijeme pandemije morala biti briga cijelog  društva. Takođe, redovna   ishrana obogaćena vitaminima  je minimum prevencije za spriječavanje većih problema. 

Stopa smrtnosti od koronavirusa u Velikoj Britaniji dvostruko je veća među siromašnijim stanovništvom u odnosu na najbogatije. 

Prof. medicine sa Univerziteta Oksford, Karl Henegan rekao je da su uzrok takve slike loši uslovi stanovanja, slabija ishrana i češće razboljevanje, kao mogući uzroci pada imuniteta.

U Brazilu najveći broj zaraženih dolazi iz najsiromašnijih slojeva.

Epidemija je mnoge  bacila na koljena, a ekonomske posljedice s vremenom će se još više osjećati. I mada su već vidljive, pravi  razmjeri krize će se osjetiti na jesen# - navodi se u sopštenju.