Alat za prilagodljivost

  • Veći tekst
  • Font za disleksiju
  • Podebljanje teksta
  • Crno-bijelo
  • Visoki kontrast
  • Kursor
  • Resetuj
  • Pristupačnost

Društvo

26.11.2023
1269

BANIĆEVIĆ, BELAN I MARKOVIĆ: MI SMO KAO PORODICA (AUDIO)

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor/S.Č.

 

Turistička organizacija Kotor i pripadnici Službe zaštite i spašavanja opštine Kotor Nikola Banićević, Božidar Belan i Mario Marković, dobitnici su ovogodišnje nagrade “21. Novembar”.

Podsjetimo, kotorske spasioce je za najveće gradsko priznanje kandidovao predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić, a kako se navodi u obrazloženju žirija, uručeno im je “za pokazanu izuzetnu humanost, hrabrost i visoku profesionalnost u spasilačkoj misiji pružanja pomoći nakon razornog zemljotresa u Turskoj”.

Nagradu, kažu, nisu očekivali, ali ih je prijatno iznenadila.

“Posebno nam je drago što nas je za ovo priznanje kandidovao upravo predsjednik Opštine Kotor. Time je pokazao da nas grad, ali i naši sugrađani i sugrađanke nisu zaboravili. To je nagrada koja u stvari pripada čitavoj Službi, jer bilo ko da je bio u oblasti Hatay tih februarskih dana, odnosno u gradu Antakya, uradio bi isto, pomagao u pronalaženju preživjelih, zbrinjavanju građana i otklanjanju posljedica zemljotresa u gradu pod ruševinama”, rekli su naši sagovornici gostujući u emisiji “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora.

Pojašnjavaju da, zbog svega doživljenog na terenu, nisu bili spremni i raspoloženi za razgovor u studiju nakon povratka iz Turske. 

“Prije tog odlaska imali smo još jednu spasilačku misiju u Albaniji. Mislili smo da nas čeka slična situacija, međutim, prevarili smo se. Naš nacionalni tim za traganje i spašavanje iz ruševina doputovao je u oblast prema Siriji, pucnjave su se čule gotovo svakodnevno, uslovi u kojima smo se našli i djelovali bili su nestvarni, a sva pravila po kojima smo trebali postupati u takvim vanrednim okolnostima, odjednom nisu važila”, prisjećaju se Mario, Božidar i Nikola. 

Ni nakon skoro godinu od tog događaja, napominju, Crna Gora još uvijek ne raspolaže adekvatnom opremom i sredstvima za traganje i spašavanje iz ruševina.

Kako su kazali, ohrabreni su od strane lokalne uprave da će se situacija na tom planu uskoro promijeniti na bolje.

“Zahvaljujući dogovoru između predsjednika Opštine Kotor Vladimira Jokića i komandira Službe Maksima Mandića, opštinskim budžetom će u narednom periodu biti  opredijeljena sredstva za kupovinu osnovne opreme. Na taj način ćemo biti u prilici da, ukoliko bude potrebe, reagujemo u slučaju zemljotresa što je veliki pomak, jer se do danas ništa po tom pitanju nije uradilo”, saopštavaju nam pripadnici kotorske Službe koja je trenutno najopremljenija u državi i jedna od najboljih u regionu.

Škola za vatrogasce kod nas ne postoji, a za ovaj human posao Mario se, priča nam, opredijelio još u djetinjstvu.

“Moj djed je bio vatrogasac i kao mali dolazio sam sa njim u vatrogasni dom, a nerijetko i prisustvovao njihovim redovnim vježbama. Oduvijek sam bio dijete željno akcije i pomaganja drugima, pa, iako sam završio pomorsku školu, vatrogastvo je prevagnulo. Ovaj posao me ispunjava i nakon više od šesnaest godina provedenih u Službi, radne zadatke ispunjavam s velikim zadovoljstvom. Iz svog porodičnog doma dolazim u drugi i zaista ga tako doživljavam”, ističe Marković.

Božidar je izučio zanat i izvjesno vrijeme bio zaposlen u kotorskom preduzeću “Autoremont”.

“Nakon pet godina rada u mašinskom odjeljenju to preduzeće se zatvorilo. Radio sam poslije u još nekoliko firmi, ali kada sam čuo da je raspisan konkurs za vatrogasca, zamislio sam sebe kao nekog superheroja koji će, kao ugledni građanin, biti na korist svojoj zajednici i prijavio sam se. Kako tada, tako i danas, punih 13 godina obavljam svoj posao sa istim elanom i željom da budem onaj ko je uvijek spreman da svima priskoči u pomoć”, iskren je Belan.    

Nikola se na nagovor svoje majke prijavio kao vatrogasac-dobrovoljac.

“Kako je vrijeme prolazilo, postao sam sezonac, a kasnije sam dobio i stalni angažman. Vrijeme koje provodim sa svojim kolegama je nezaboravno. U svim situacijama dišemo kao jedno, bez obzira na to da li spašavamo  povrijeđene u saobraćajnim nezgodama, gasimo požare, tragamo za zalutalima, peremo ulice, tjeramo golubove, zmije i slijepe miševe iz potkrovlja i kuća, spuštamo mačke sa krovova i stabala. Važno je da građani znaju da smo tu za njih, uvijek”, poručio je Banićević. 

Emisiju možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor

  

 

Podijeli na: