Društvo

Ne po prvi put se oglašavamo u dobroj vjeri i nadi da ćemo po prvi put naići na odgovor (izuzev Instituta za biologiju mora u Kotoru) institucija sistema koje su nadležne za usklađivanje reda pomorskog saobraćaja u Boki Kotorskoj, i komplementarne sisteme koji ih okružuju i upotpunjuju.

Naime, iako smo prethodnih puta u skladu sa našim mogućnostima i znanjima, utemeljenjima iz komparativnih praksi pokušali skrenuti pažnju na nemare koji se događaju decenijama unazad odgovora bilo nije. Ne sumnjamo da se nadležne institucije bore sa problemima u kapacitetima svojih mogućnosti, ali je nažalost to nedovoljno kako bi sačuvali djelić onog šta je od mora i podmorja Kotorskog zaliva ostalo. Ljubazno molimo sve koji su u mogućnosti da nam daju pomoć, to i učine, kako sjutra ne bi svi zajedno žalili za onim što nam bješe dato na čuvanje, a mi ga ne prenesosmo svojoj đeci i unucima. Pišemo o vjekovima tradicije i brige, koju smo izgubili.

Govorimo i govorićemo dok budemo imali snage, jer i sami svakog dana na potama, mandraćima, barkama i postama vidimo da svijet oko nas, prepoznat od mnogih, nestaje u nepovrat, svakim danom sve više. Da nas neko ne bi pogrešno shvatio, nijesmo kadri činiti radikalne poteze, za sada, ali smo kadri dati sve što nam dostojanstvo i građanski aktivizam omogućava, kako bi pokušali da kao građani Crne Gore očuvamo djelić njen, koji ne poznasmo samo mi koji tu osvićemo, već i internacionalne organizacije koje su reprezenti najdostižnijih vrijednosti u domenima prirodnog bogatstva, kulture, svjetske baštine i civilizacijskih vrijednosti.

Iako naši prethodni prijedlozi nijesu ostali dovoljno primijećeni, dok od istih ne odstupamo, želimo doprinijeti rješavanju još jednog problema, koji kao i prethodne, svi vide ali riječi i djela izostaju.

Svakog dana smo svjedoci da se sa kruzera koji su na sidrištima, ogroman broj putnika prevozi tenderima (čamcima koje nose kruzeri kako bi iskrcali putnike do luke iskrcaja). Upravo ti tenderi koji se koriste u ove svrhe, ne ispunjavaju ekološke standarde, što se vidi, ko hoće, po reziduama izduvnih gasova u zraku i osjeća blagim gušenjem dok se u oblacima ne materijalizuje u kisjelu kišu koja spira sve trošnije bedeme grada Kotora, i uništava divne palace, crkve i katedralu koji stoje nepokorno kao podsjetnici vremena kada je Kotor bio na vrhuncu moći. Isti ti tenderi, narušavaju i sigurnost plovidbe podižući velike valove kao da neko ore po zalivu, i stvarajući nepodnošljivu buku koja podsjeća na nesretne devedesete godine kada su tenkovi jezdili ulicama pojedinih gradova i predjela bivše nam države. Od cjelodnevne marete (velikih valova) koji nijesu prirodni u zalivu zbog konstantnog udaranja pod pravim uglom u obalu, stvaraju odbijene valove koji dostižu visinu i do osamdeset centimetara visine, tako da prouzrkouju konstantno ispiranje ponti i suvomeđa, stvarajući velike rupe i šupljine na priobalnim putevima i pontama, što će neminovno u skoroj budućnosti dovesti do urušavanja postojeće viševjekovne infrastrukture, i novoizgrađenog kanalizaionog sistema. I ranije smo naglašavali da ne mogu ni djeca u more ući, niti učiti plivati. I tako od svitanja do večeri krstare neprestano od kruzera ka luci Kotor i nazad, brzinom kretanja većom od dozvoljene za ovaj dio Zaliva. Postalo je nezamislivo da lokalno stanovništvo sa drvenim ili drugim malim barkama u toku dana izađe iz mandraća na more kako bi ribali ili koristili barke čemu su i namijenjene – za uživanje sa familijom, djecom i prijateljima.

Spustimo se makar na tren ispod mora, i pokušajmo pogledati šta ova vanjska slika čini iznutra. Od marete nastale ovim oranjem dobijamo trenutnu i stalnu štetu. Trenutna da se agilnijiorgamizmi uspiju na vrijeme skloniti, a kada i sami uvide da im života u tom akvatorijumu nema, napuštaju Zaliv. Molimo vas sve koji ovo čitate, da uzmete u obzir, da se u prvih nekoliko metara mora od obale nalazi preko 90% živih organizama koji u njemu obitavaju. Danas je mušulja pri pontama ili mandraćima postala rijetkost, čak i za mlađ. Vongola skoro i da nema. Morski rakovi (krabe) kao i polihtete su skoro pa nepostojeće vrste u priobalnim djelovima Kotoskog zaliva.

Predivne livade Posidonije okeanike su skoro pa zamrle, uništene nesavjesnim upravljanjem plovnim objektima, ali i pontonima, bovama, murinzima, sidrištima i ostalim ankerisanim objektima, najčešće bez strateškog promišljanja ili nadivlje postavljenim. Dakle, skup ovih očitih stvari, naravno sa još jako puno antropogneih uticaja koji na to djeluju, doveo nas je do toga da smo svi zajedno uspjeli učiniti da podvodni sistem iščezava i da je na samoj granici opstanka.

Kako sve ovo ne bi bila samo još jedna „ćakula iza škura“ dozvolite da se prisjetimo mirisa djetinjstva starijih Bokelja, kao i dolaska prvih većih brodova kruzerskog tipa. Kotor je uvijek bio pomorski centar i veza ovog dijela Mediterana, tako da je sa početka prošlog vijeka imao direktne pomorske linije sa sa Trstom, Venecijom i ostalim velikim pomorskim centrima. Od davnih vremena kruzeri dolaze u Kotor, sidrili se ispred luke i putnike prevozili do iste. Nije sve bilo idealno, ali pomorci koji su navigali tim čudima koja su prkosila moru, itekako su vodili računa o istom, iako nije bilo zakonskih prepreka da to ne rade. Naime, sa svakim brodom koji bi doveo veći broj putnika, bile bi angažovane i catare, koje bi putnike bez puno muke prevezle do luke predviđene za iskrcaj, i garantovale sigurnost i putnicima i moru. Tehnike koje su se nekada koristile nijesu nešto što je nepoznato u svijetu pomorstva. Ne želimo se ograničiti na model sa catarama. Brodovi, katamarani, trimarani, sa niskim otiskom na prirodu, i visokom efikašnošću, još čak i po mogućosti upareni sa solarnim pogonom, ispunili bi sve, kako bi se to danas nazvalo popularno – „Evropske ciljeve“.

Još jednom želimo ukazati da se naš angažman samo i isključivo svodi na iskrenost i dobre namjere ka očuvanju Kotorskog zaliva, njegovog biodiverziteta i priobalja. I dalje ćemo ostati istrajni u namjerama da se odrede sidrišta u Boki, uvedu plovni putevi, ograničenja brzine koja su adekvatna i strogo kontrolisana, očuvaju ribarskih posti, očuva tradicija i načini ribanja u Boki, a od sada i da se dovede u red javašluk kruzerskih tendera koji iz dana u dan čine nepopravljivu štetu podjednako.

Nadamo se da će se ovog puta uključiti instucije kojima je posao da sve navedene elemente dovedu u red i kontrolišu, kao i da će se animirati šira javnost kako bi se možda i uspjela skrenuti pažnja na sve ovo šta nas okružuje i donosi nam svima prihode, još uvijek. Želimo završti poziv sa pitanjem – Dokle ćemo svi ćutati i uživati kulturu nezamjeranja na štetu pokoljenja koja dolaze?

Sve navedene zaključke i smjernice djelovanja su donešene na Vandrednoj sjednici Upravnog odbora Udruženja ribara Kotora i poštovaoca tradicionalnog ribanja 22. 08. 2026. godine.

Ostajemo dostupni za sva dodatna pitanja i konsultacije, kao i za učešće povodom rješavanja navedenih pitanja i novonastalih situacija u dobroj vjeri i nadi saradnje sa lokalnom zajednicom, institucijama sistema i svim zainteresovanim stranama.

Predsjednik Udruženja ribara Kotora i poštovaoca tradicionalnog ribanja

Bruno Janković

Foto- ilustracija: Radio Kotor/T. V.