Društvo

25. novembrom Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama, počinje Kampanja 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama koju obeležava 1700 organizacija u više od 100 država svijeta, a koja se završava 10. decembra, Danom ljudskih prava. Kao i svake godine ANIMA obilježava ovaj datum sa ciljem da ukaže da je uklanjanje svih oblika nasilja nad ženama uslov razvoja pravednog, nenasilnog i bogatog društva. Svjetska epidemija COVID 19 osim tragičnih gubitaka ( života, ekonomije, slobode) povećava značajno stepen nasilja nad ženama. Najnovija istraživanja u svijetu i organizacije koje se bave nasiljem nad ženama kod nas potvrđuju navednu činjenicu. Godinama ukazujemo na faktore koji doprinose nasilju nad ženama u Crnoj Gori :
•              Tzv. neoliberalne politike koje su stvorile društveno političke i ekonomske standarde koji doprinose sve većoj eksploataciji ljudskih i prirodnih resursa, korupciji, kriminalu i brutalnijem nasilju nad ženama.
•              Ekonomsko nasiljem nad ženama – koje je prisutnije od svih drugih vrsta nasilja nad ženama u Crnoj Gori (strah od gubitka posla, mala plata, dugo radno vrijeme, bez dnevnih i godišnjih odmora, nesigurni ugovori, bez prava na porodiljsko, sve do mobinga i seksualnog uznemiravanja).
•              Nesprovođenje i nepoštovanje usvojenih rezolucija, konvencija, zakona, nacionalnih akcionih planova kojim se uspostavlja ravnopravnost i zaštita ženskih prava.
•              Militarizam i militarizacija društva- veće ulaganje u vojsku, policiju i oružje, vojne poligone, vojne škole, uništavanje prirodnih resursa.
•              Stvaranje klime straha, podjela, zavjera, isključivanje onih koji drugačije misle povećava sumnju, nesigurnost i međuljudsko nasilje, strah od mogućeg rata.
•              Nacionalizam, klerikalizam opstaje na patrijarhalnim kulturnim, običajnim i religioznim normama što uzrokuju bazičnu neravnopravnost muškaraca i žena.
•              Nekažnjivost ratnih zločina i nesprovođenje tranzicione pravde (izostanak pravičnih suđenja, lustracije, informacija u obrazovanju, neuvažavanje prava i dostojanstva žrtava) što onemogućava suočavanje sa prošlošću i pomirenje u društvu.
•              Fragmetirane i nesolidarne nevladine organizacije koje ne prepoznaju suštinu i rasprostranjenost nasilja nad ženama, ne analiziraju uzroke patoloških društvenih pojava već pažnju usmjeravaju samo na posledice i mogući uticaj na institucije a ne na promjenu konteksta u kojemu se vrši nasilje nad ženama.
•              Zarobljene institucije prije svega Parlament, Vlada ali i institucije pravosuđa, obrazovanja, zdravstva koje nemaju političke volje a ni znanja da rješavaju ovo pitanje.
U promijenjenim uslovima, pred formiranje nove Vlade apelujemo na buduće eksperte da svako u svojoj oblasti definiše pitanje pozicije i prava žena sa stanovišta rodnih politika i na taj način stvori uslove za rješavanje neravnopravnosti i za demokratizaciju društva.
Pitanje ravnopravnosti žena i muškaraca je u temeljima svih politika, kao prevencija različitog tretmana i institucionalnog nasilja i tako se treba tretirati, navodi se u saopštenju Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA.