Društvo

Gost naših ,,Ljetnjih priča’’ Andro Romoda više od dvije decenije istražuje borilačku kulturu i izrađuje replike hladnog oružja. Kako ističe za Radio Kotor, njegovo interesovanje počelo je mnogo prije nastanka današnje zbirke.

„Naletio sam na jedan časopis gdje je bio prikazan Bruce Lee koji je demonstrirao neke svoje tehnike i to je za mene bilo jedno otkrovenje. Ja danas još imam taj časopis, u kome 90 odsto tehnika bile su prikazane goloruke borbe, ali bilo je prikazano i nekoliko hladnih oružja“, objasnio je na početku razgovora.

Od tog prvog susreta interesovanje je preraslo u dugogodišnje istraživanje.

U radu koristi različite materijale, od kvalitetnog drveta do gvožđa, čelika, kože i konopca. Iako istražuje istorijske primjerke i nastoji da razumije način na koji su izrađivani i korišćeni, njegov cilj nije stvaranje savršene muzejske kopije. Važno mu je da oružje bude funkcionalno i da odgovara osnovnim principima određene borilačke tradicije.

Galeriju danas posjećuju turisti iz različitih krajeva svijeta, najčešće zahvaljujući preporukama, internetu i turističkim vodičima.

Ipak, Romoda je tokom godina primijetio nešto što ga posebno iznenađuje - među ljudima koji dolaze da vide njegovu zbirku, žene često pokazuju veće interesovanje. Posebno mu je ostala u sjećanju dvanaestogodišnja djevojčica koja je prilikom posjete pokazala neočekivano veliko znanje i radoznalost.

„Čak je bila jedna mala djevojčica od 12 godina. Ona mi je takva pitanja postavljala, ja sam se bojao da neću znati da odgovorim“, ističe kroz smijeh.

Od interesovanja današnjih posjetiteljki razgovor se prirodno proširio na mnogo stariju temu - položaj i ulogu žena u vremenima ratova. Iako naglašava da se nije posebno bavio istorijom žena ratnica, tokom istraživanja oružja nailazio je na brojne primjere njihovog učešća u borbama.

Govoreći o Skitima, Romoda opisuje žene koje su zajedno sa muškarcima odlazile u bitke, ali su u različitim fazama sukoba imale drugačije zadatke.

„Žene su imale jako specifičnu ulogu. Recimo, kod Skita, koji su bili konjanici, muškarac i žena su išli skupa u bitku i na početku bitke muškarci i žene su gađali strijelama protivnika. Međutim, kad bi muškarci ušli u blisku borbu, žene su iz pozadine dalje gađale lukom i strijelama“, objašnjava.

Takvo društvo, nastavlja, podrazumijevalo je da priprema za život počinje od djetinjstva. Djevojčice nisu učile samo ono što je bilo vezano za porodicu i domaćinstvo, već i vještine potrebne za život u ratničkom okruženju.

„Djevojčica kad bi se rodila, nju su tata i mama spremali za ono što je čeka u životu, i da bude dobra žena i domaćica, i dobra majka sinova koje će učiti da se bore, ali da bude žena koja zna da radi sa svim oružjem koje njen muž koristi, da opremi muškarca za bitku, da mu stavi oklop, da ga liječi’’, ističe, napomenuvši da su to bile jako nezgodne žene.

Naginata (oružje na motki koje su koristili japanski ratnici samuraji) nije bila jedino oružje kojim su žene znale da rukuju. Romoda navodi čitav niz drugih primjera, od katane i koplja do luka, manjeg mača i bodeža. Razlike su se, prema njegovom objašnjenju, prije svega ogledale u prilagođavanju dimenzija oružja fizičkoj građi osobe koja ga koristi.

„Žena ipak nije toliko fizički jaka. Međutim, u borbi s oružjem važnija je vještina i tehnika, pa tek onda snaga“, kazao je.

Kada je razgovor došao do pitanja šta je potrebno da žena bude dobra u borilačkim vještinama, Romoda je naglasio da tehnika treba da bude prilagođena pojedincu. Uz samu vještinu, međutim, posebno mjesto daje inteligenciji i intuiciji.

A upravo ono što bi na prvi pogled moglo izgledati kao nedostatak fizičke snage, prema njegovom mišljenju može biti nadoknađeno drugačijim pristupom borbi.

„Žena je pametna, inteligentna na svoj način, da ima vještinu, intuiciju, da preduhitri protivnika, da mu ulazi u mrtve tačke i uglove’’, ističe kao dokaz da žena nije za potcijeniti.

Intuiciju zatim izdvaja kao osobinu koja nije važna samo za žene već za samu suštinu borilačkog treninga.

„U stvari, u borilačkoj vještini jedan od ključnih elemenata u vježbanju je intuicija. Žene već u startu su intuitivne i vide ono što se ne može vidjeti. I upravo kroz trening muškarac mora to da razvija, a njegova priroda je da bude racionalan“, objašnjava naš sagovornik.

Andro Romoda zaključuje da su žene kroz istoriju u različitim okolnostima pronalazile svoje mjesto – nekada neposredno u ratničkim ulogama, a nekada kao bolničarke ili kroz druge djelatnosti važne u ratnim vremenima.

Tako se priča koja počinje mačevima, kopljima i borilačkim tehnikama završava mnogo širom porukom. I priča o ženama ratnicama uklapa se u istu ideju - fizička snaga jeste jedan element borbe, ali vještina, prilagođavanje, intuicija i svijest o sebi i protivniku mogu biti podjednako važni.

Cijeli razgovor možete poslušati na linku ,,Ljetnje priče’’.

Mihaela Moškov