Društvo

Ju tjub (youtube) kanal „Kako mama kaže“ koji kreira Andrea Jovović sa Cetinja u posljednje vrijeme je sve praćeniji.

Svakodnevnica mame dva dječaka, dnevne i večernje rutine, kuhinja, ekonomična trgovina – neke su od tema kojima se Andrea do sada bavila, a reakcijama je, kako kaže, zadovoljna.

„ Kanal nije isključivo namijenjen majkama, a poenta video snimaka koje kreiram jeste motivacija usmjerena svima onima kojima je podrška potrebna i radujem se ako uspijevam u tome“ – kaže Andrea koja je bila gošća naše današnje emisije „Nedjeljni razgovor“.

U nastavku intervju koji je zabilježila Jelena Kljajević.

Andrea, za početak da te pitam – da li je baš sve kako mama kaže ili uglavnom nije?

Uglavnom je najmanje kako mama kaže, ali mama ne odustaje.

Ti si mama dva dječaka koja ima puno obaveza u kojima sigurno uživa ali je te iste obaveze i iscrpljuju, kao što je to slučaj sa svim mamama. Otkud ideja da počneš da se baviš ju tjubom (youtube) na ovaj način i kad si zapravo počela?

Trenutno je previše obaveza, kako to i biva dok su djeca mala. Daleko od toga da uživam u tim svakodnevnim kućnim poslovima, ali zato one obaveze koje uključuju djecu i vrijeme koje provodimo zajedno poništava sve to što mi prethodno teško padne. Ja sam inače društvena osoba i kako se dolaskom djece moj život preokrenuo za stoosamdeset stepeni - u meni se javila potreba za druženjem. Ali pošto sada mama nigdje ne ide sama, sve te aktivnosti morale su podrazumijevati zajedničko druženje. Tako sam i počela sa aktivnostima koje su uključivale druženje sa drugim mamama. Tada sam jednom prilikom bila pozvana kao gost jednog jutarnjeg programa, ali

od silne treme ja sam sve rekla osim ono zbog čega sam došla. Inače mi govori ne padaju teško ali kada se tu negdje nađe i kamera javljao mi se nenormalan osjećaj nelagode. Da bih to kod sebe nekako suzbila odlučila sam da se snimam i uporedo pravim video snimke na teme koje su trenutno aktuelne u mom životu.

U opisu početnog videa kažeš da govori o tvom životu u proteklih jedanaest godina, o tome kako su te razni životni izazovi promijenili i uticali na dalji tok života. Kažeš da su ti govorili da si sanjar, ali i da si te snove uvijek uspijevala da ostvariš. Ono što je najvažnije, kažeš da danas živiš svoj san. Hoćeš li da nam ukratko kažeš, koja su te to to iskustva ili možda izazovi inspirisali da ideš u pravcu ostvarenja svojih snova i koji su to snovi bili?

Veliki sam optimista i kada bih svoje planove dijelila sa ljudima iz svog okruženja obično bi me okarakterisali kao nekoga ko živi u oblacima i mašta, iako su svi moji snovi uvijek bili realni. Ja se srećom nikad nisam pokolebala zbog bilo čijeg mišljenja i do sada sam kroz život išla uvijek sa određenim ciljem i velikom nadom. Tada sam shvatila da ljudi kod nas - ako imate neki plan koji nije ostvariv odmah sjutra, smatraju to nemogućim. Moji snovi su se sa godinama mijenjali. Ispočetka su to bili planovi po pitanju posla i uspješnosti. Kod mene mjerilo za uspjeh nije samo iznos na bankovnom računu već sam osjećaj da nešto znate, vrijedite i ono što je najvažnije da ste ponosni na sebe. Kada je osoba sa razlogom ponosna na sebe - ja to smatram uspjehom. Na kraju su se svi ti moji snovi pretočili u jedan – da sam srećna i da suprug i ja osnujemo zdravu porodicu. Rođenjem prvog sina svi moji snovi i želje su se ostvarili, a rođenjem mlađeg - naša se sreća duplo uvećala.

U Crnoj Gori nema puno osoba koje se na ovaj način, putem video snimaka dostupnih na ju tjubu, bave svakodnevnicom, naročito obavezama jedne mame koja zapravo mora biti “čarobnica” da bi postigla sve što su joj dnevni zadaci. Kako uspijevaš da uskladiš obaveze?

Majka i domaćica koja je dvadesetčetiri sata dostupna svojoj porodici,  jednostavno mora imati neki hobi ili zanimaciju za sebe. Makar ja imam potrebu za tim. Kako sam i sama pratila pojedine inostrane jutjubere, htjela sam se i sama oprobati u tome. Te sve poslove svakako radim pa je bilo potrebno samo dodatno to i usnimiti.

Sve mlade ljude ali i one starije zapravo zanima i na koji način se ovakve aktivnosti, možda na početku hobiji ili zanimacije “pretvaraju u posao” odnosno na koji način se zarađuje od vlogova, od ju tjuba? Možda i prilika da inspirišemo sve one koji su kreativni i koji bi svoju kreativnost htjeli da

pokažu – da počnu da se bave ovim poslom, zarad sopstvenog zadovoljstva ali i zarad obezbjeđivanja sredstava za egzistenciju?

Ovo nije posao koji se stvara preko noći. Meni je bilo potrebno više od godinu dana i preko stotinu videa da bih kanal monetizovala. Ispočetka mi se to činilo nemogućim, ali sam bila dosljedna i vrijedno radila po malo svakog dana, kako bih probala da ostvarim taj svoj cilj. Ukoliko radite ono što volite i odlučite da to i snimate, vrlo vjerovatno ćete jednog dana i “napraviti posao od toga”. Samo treba biti uporan. Obično kada ljudi čuju

da je potrebno minimum godinu dana kontinuiranog i dosljednog rada da bi zaradili prvih stotinu dolara, automatski se obeshrabre. Ima jedna izreka iz poslovnog svijeta koja kaže ako nešto napraviš sto puta puta zaredom - onda si na dobrom putu da taj posao radiš na veoma dobar način.

Ko ti pomaže u editovanju ? Potrebno je montirati sve te snimke i pripremiti ih za ju tjub. Kako protiče taj proces, uz sve obaveze koje imaš?

Sve radim sama, svakog dana po sat ili dva, kada djeca spavaju. Umjesto da lakiram nokte ili ispijam kafe po pijaci -  ja montiram video snimke, što je ujedno i najteži dio, odnosno dio koji zahtijeva najviše vremena i koncentracije. Pošto sam po struci ekonomista, morala sam se naravno dodatno i edukovati oko svega toga, jer to nije samo uzmeš, snimaš i objaviš. To je daleko, daleko složeniji proces. Srećom imam muža koji je IT stručnjak pa kad negdje zapnem - odmah imam dostupnu adekvatnu pomoć, koju inače tražim samo onda kada zaista mislim da ne mogu sama riješiti problem. Naravno, kada se sam ponudi da pomogne uvijek rado prihvatim pomoć.

Kako si zadovoljna reakcijama na video snimke? Da li ti se javljaju osobe koje ih pogledaju, što ti poručuju, što pitaju i jesu li samo mame među njima? Ja, recimo, nisam mama ali su me itekako zainteresovali.

Zaista sam prezadovoljna reakcijama. U posljednje vrijeme kanal je krenuo baš “da raste” i većinom dobijam pozitivne komentare i

podršku. Ima tu i mlađih cura, trudnica, majki ali i baka. Kanal nije

isključivo namijenjen samo majkama jer sam ja osim toga i drugarica, sestra, koleginica pa i teme znaju biti šarolike. Ono što je poenta svakog mog videa je motivacija i podrška svakom drugom ljudskom biću koje to treba i želi. Na zapadu odavno postoji ta kultura “supporta” ili podrške između ljudi i to je jako dobra i pozitivna stvar po čitavu zajednicu. Zašto je i mi ne bi stvarali i njegovali kod nas?

Čini li ti se da smo mi ovdje u Crnoj Gori nekako “najstidljiviji” kada su u pitanju poslovi koje diktiraju savremeni trendovi odnosno mogućnosti koje nam savremena tehnologija pruža? Možda nisam dovoljno upućena ali mi se čini da je vrlo malo onih koji se vlogovima bave iz Crne Gore. Što je razlog?

Dobro ti se čini. Ono što je u svijetu uveliko prepoznato kao samo još jedan posao, kod nas je to još uvijek teško većini da procesuira. Žalimo se kako su mnoga zanimanja ugašena, žalimo za fabričkim trakama i poslovima koje je tehnologija gurnula u zaborav i imamo problem da shvatimo da sa njihovim odlaskom, dolaze neka nova zanimanja i zvanja, koja su u toku sa vremenom i trenutnim potrebama. Mi mislimo da se naše obrazovanje završava onda kada uzmemo diplomu u ruke i fotografišemo se sa njom, a ustvari tek tada počinje učenje. Tada svaki pojedinac treba da počne sa usavršavanjem i pronalažem sebe, jer se većina ustvari i nije školovala za ono u čemu se “najbolje pronalazi”. Ja sam na primjer cijelog života u svijetu ekonomije i trgovine, ali sam shvatila da nije to ono što me u potpunosti ispunjava. Te vještine su mi svakako itekako korisne za bilo koji drugi posao, ali sam se ja trenutno pronašla u ovoj kreativnoj sferi i logično je da sam morala uložiti i dodatno vrijeme kako

bih to sve najbolje savladala.

Za kraj da čujemo što bi poručila majkama koje imaju malu djecu, poslovne obaveze, kućne poslove, koje žele pritom da odvoje malo vremena za sebe? Da li je to moguće i kako? Psiholozi kažu da je sve u dobroj organizaciji. Je li tvoja takva?

Organizacija jeste bitna i meni “ide od ruke”, ali morate prvo napraviti atmosferu koja vam prija kako biste bili motivisani da počnete sa organizacijom pa tek onda sa konkretnim obavezama i zadacima. Potrebno je da stanemo na čas, da razmislimo što je to što nas stvarno čini srećnima jer kad si srećan sve ide glatko i bez problema. Najbitnije je da prepoznamo svoj životni cilj i da uživamo u tom “putovanju”. Sve ostalo se samo posloži.

Andrea, hvala puno što si izdvojila vrijeme za sve one koji slušaju program Radio Kotora i prate naš portal. Uživala sam u razgovoru. Prije svega, dobro zdravlje porodici i tebi i puno uspjeha u poslu želim.

Hvala tebi Jelena. Meni je bilo jako prijatno i nadam se da će ova priča nekome biti od koristi. Veliki pozdrav i svako dobro i tebi i slušaocima i čitaocima.

fotografije Privatna arhiva