Alat za prilagodljivost

  • Veći tekst
  • Font za disleksiju
  • Podebljanje teksta
  • Crno-bijelo
  • Visoki kontrast
  • Kursor
  • Resetuj
  • Pristupačnost

Društvo

27.04.2025
781

ALEKSANDRA BOROVIĆ ZA NEDJELJNI RAZGOVOR: U MENSI DOBIJAŠ ONOLIKO KOLIKO SI SPREMAN DA DAŠ (AUDIO)

Tekst: Sanja Čavor
Foto: Radio Kotor/S.Č.

U emisiji „Nedjeljni razgovor“ Radio Kotora ugostili smo Aleksandru Borović, nekadašnju predsjednicu Mense Srbije, članicu organizacije koja okuplja ljude visokog koeficijenta inteligencije. Tokom razgovora dotakli smo se brojnih tema-od uloge inteligencije u svakodnevnom životu, preko izazova darovitosti, pa sve do ličnih transformacija koje angažovanje u Mensi može da donese.

Organizacija je osnovana 1946. godine u Oksfordu kao savez natprosječno inteligentnih ljudi, sa idejom da se njihovi potencijali iskoriste za oporavak svijeta poslije Drugog svjetskog rata. Prvi test u Crnoj Gori održan je krajem devedesetih u zgradi tehničkih fakulteta u Podgorici. Na testiranju je bilo 80 kandidata, a prolaznost je bila nevjerovatnih 50%.

“Jedan od osnovnih ciljeva Mense je da se inteligencija koristi za dobrobit zajednice”, kaže naša sagovornica i dodaje da njihovi članovi i članice dolaze iz raznih oblasti, od obrazovanja do nauke i umjetnosti.

“Svi oni svoje ideje, projekte i energiju ulažu u društveno korisne aktivnosti, radionice za djecu, razna istraživanja. Takođe, mnoge nacionalne Mense pokreću brojne aktivnosti koje su doprinos društvu. Recimo, imamo u Češkoj jedno veliko takmičenje Logičku olimpijadu, koje godišnje okuplja više hiljada učenika/ca. Zatim, Mensa u Britaniji koja je jedna od najvećih na svijetu, već dugo radi longitudinalno istraživanje koje pokušava da ustanovi negativnu korelaciju između Alchajmerove bolesti i visokog IQ-a“, pojašnjavanBorović.

Otkrila nam je da članovi/ice Mense često ne rade ono za što su stekli formalno obrazovanje.

“Mnogi od njih su kao djeca bili glavobolja za nastavnike,njer su postavljali pitanja van uobičajenog okvira. Njihova radoznalost vodi ih kroz razne oblasti. Darovita djeca nisu uvijek odlični/e učenici/e. Imaju svoja viđenja i vrlo često ih ne razumije okolina, nastavnici/e, ni vršnjaci/kinje”, navodi ona.
Nakon 17 godina rada u Kanadskoj ambasadi, ostala je bez posla, kazala je “ne svojom voljom, već je zatvoreno to radno mjesto“.
Tada se, u svojim 40. godinama, zapitala što to novo može da ponudi i donese na tržište rada. U tom trenutku počela je nova faza njenog života, upravo zahvaljujući Mensi.

“Tu sam dobila priliku da probam mnogo toga, od organizacije događaja do pisanja projekata. Samopouzdanje i nove vještine koje sam stekla u ovoj organizaciji su mi
pomogle i vrlo brzo sam dobila novi posao, te započela karijeru kao projektna menadžerka”, priča Borović.

Iako mnogi zaziru od Mensinog testa, on predstavlja tek uvid u ono što smo naslijedili, ali i koliko je na tome neko radio u našem ranom djetinjstvu.

“Zašto bismo se plašili da saznamo šta nam je ostavljeno u nasljeđe? Ja to gledam kao da treba da provjerim krvnu grupu. Inteligencija jeste biološki potencijal, ali se razvijala uz mnogo rada, naših roditelja, vaspitača/ica, učitelja/ica najviše do naše sedme godine. Test je pouzdan i vrijedi ga uraditi. U Crnoj Gori je još uvijek besplatan”, podsjeća Borović.

Članstvo u Mensi, ističe, ne nosi konkretne benefite osim onih koje sami stvorimo.

“Mnogi dođu i pitaju šta ja ovdje mogu da dobijem? Odgovor je-ništa, osim ako nešto ne daš. Ja sam željela da dam svoju energiju, da naučim nešto novo i to sam uspjela. Preporučila bih svima, ako žele promjenu, da izađu iz zone sopstvene udobnosti”, poručila je Borović, dodavši da je upravo ta promjena nju vodila ka ličnom razvoju.

Kada govorimo o inteligenciji, uglavnom mislimo na tzv. fluidnu, bazičnu inteligenciju, odnosno onu koja nam omogućava brzo snalaženje u novim i nepoznatim situacijama. Socijalna i emocionalna inteligencija često imaju daleko veći uticaj na to kako funkcionišemo u svakodnevici i koliko smo uspješni u međuljudskim odnosima.

„Ljudi sa izraženom sposobnošću da sagledaju stvari iz više uglova često imaju poteškoće da donesu konačne zaključke, jer vide sve nijanse i perspektive. To zna da bude prednost, ali i izazov”, smatra Borović.

Online testovi i pravi Mensin test nisu isto.

“Često ne navode u kojoj mjernoj jedinici izražavaju rezultat. To je prva velika mana online testova, a iza tih rezultata ne znate ko stoji. Kod nas se radi test u
kontrolisanim uslovima, stručna osoba ih pregleda, uzme u obzir godine života, postignuće na testu i izračuna vaš količnik inteligencije, tako da je to pouzdan rezultat“, kaže Borović.
Iako za Mensin test nije potrebna priprema, postoji nekoliko savjeta koje preporučuje.

“Najvažnije je da osoba bude odmorna, opuštena i da nema prevelika očekivanja. Ne morate reći nikome da idete na test, jer pritisak okoline može negativno uticati. Najbolje je otići, uraditi i ako rezultat bude dobar, podijeliti to sa najbližima”, kaže Borović.

Iako su najčešći kandidati mladi ljudi u potrazi za poslom, kontaktima i afirmacijom, test sve češće polažu i ljudi srednjih godina, pa i penzioneri.

“Zanimljivo je da su testove polagali i radnici u fabrikama koji kažu da žele da se testiraju, jer se osjećaju drugačije, neuklopljeno u svoju sredinu. Često se ispostavi da upravo oni imaju vrlo visok IQ, da štrče u svojoj sredini, te nerijetko bivaju neshvaćeni“, zaključila je Borović.

Razgovor možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor.

Podijeli na: