Društvo

Tekst Jelena Kljajević

Foto Privatna arhiva/ Instagram

Jedna od čuvenih dilema roditelja: Kako djecu zainteresovati za zdravu hranu među kojom su i zdravi slatkiši – dakle oni koji nisu fabrički i koje ne karakterišu rafinisani šećer i brojni aditivi i emulgatori?

Prema riječima ljekara, danas u organizam unosimo deset puta više šećera godišnje nego prije samo pedesetak godina, a današnje čokolade više, kako kažu, liče na šećerne table.

Navike se stvaraju od malena – u tome se svi slažemo.

U današnjem izdanju dječje emisije “Radost” govorili smo upravo o značaju zdrave ishrane za mališane ali i o načima kojima djecu možemo zainteresovati za konzumiranje zdravih

namirnica.

Naša gošća je bila Adriana Klisić iz Podgorice koja se bavi proizvodnjom kolača i torti sa sastojcima iz organske proizvodnje, a pokrenula je i radionicu kuvanja za djecu, što je posebno interesantno.

U nastavku intervju koji smo zabilježili: 

Adriana, dobar vam dan i hvala što ste se odazvali pozivu Radio Kotora da zajedno pričamo o najvažnijim temama – onima koje se tiču najmlađih.

Hvala Vama na pozivu. Zadovoljstvo mi je.

Za početak da čujemo od kada datira interesovanje za namirnicama iz organske proizvodnje. Uz činjenicu da svi već znamo da bi trebalo što više da se hranimo na ovaj način, ipak podliježemo „pritisku“ dostupnosti nezdrave hrane koja je, praktično, svuda oko nas. Koji je vas momenat opredijelio za ovu vrstu ishrane odnosno za izradu namirnica sa zdravim sastojcima?

Uvijek kažem isto, a to je da je majčinstvo promijenilo izbor namirnica koje koristim u kuhinji. I ne samo namirnica nego i puno toga.

Kada je moja kćerka napunila godinu dana, a slatkiši došli na red, htjela sam da izbjegnem kupovinu proizvoda sa rafinisanim šećerom i raznim aditivima. Tako sam i krenula sa pripremom sirovih kolača koje ona sada, pored toga što voli da ih jede, još više voli

da priprema. Priprema kolača nam je uvijek bila igra, a bila je i inspiracija za knjigu recepata koju privodim kraju i koja ću vrlo brzo predstaviti.

Je li istina ili zabluda da je teže pronaći zdrave namirnice odnosno biti siguran da se radi o organskoj proizvodnji, zatim uključiti kreativnost I osmisliti različita jela, poslastice ?

Jeste istina da je teže pronaći zdrave namirnice. Ja biram da vjerujem da kada kupujem proizvod iz organske proizvodnje u nekoj radnji i nosi oznaku za organsko, da to stvarno jeste tako, iako postoje razne teorije koje idu u prilog tome da je danas teško vjerovati u to. Svakako mislim da je najbolje izbjeći kupovinu proizvoda sa raznim aditivima i vještačkim bojama, pa makar i ako nemaju sertifikat za organsku proizvodnju.

Volim biti u kuhinji i osmišljavati nova jela i radujem se što se i kod nas u Crnoj Gori promijenilo dosta toga pa su ljudi spremni probati nova jela koja “iskaču iz kategorije tradicionalnog”.

Prema riječima ljekara, danas u organizam unosimo deset puta više šećera godišnje nego prije samo pedesetak godina, a današnje čokolade više liče na šećerne table. Nekada su se, kažu nutricionisti, slatkiši jeli nekoliko puta godišnje – tokom praznika ili određenih povoda, a danas rafinisanu hranu u organizam unosimo više puta dnevno i tako svakog dana. To je, upozoravaju ljekari, put do zdravstvenih problema među kojima su i hronične

bolesti poput dijabetesa, visokog krvnog pritiska i slično u nekom kasnijem uzrastu. Nažalost, danas ima i mališana koji imaju dijagnozu dijabetesa. S obzirom da ste mama – da čujemo za početak kako je ovaj process išao u vašem slučaju. Kako ste vi djecu zainteresovali za zdravu ishranu u najmlađem uzrastu? Zvuči nemoguće ali pretpostavljam da uz upornost, strpljenje i volju – sve možemo postići...

Ono što bi sve mi mame trebalo da znamo jeste da je za zdravlje djece od podjele namirnica na zdrave i nezdrave, mnogo bitnije kako se osjećamo. Prvo mame treba da budu dobro, pa sve ostalo. Drugo, jako je bitno kako se mi hranimo. Mi smo primjer koji djeca slijede. Stalno ponavljam da je marketing jako bitna stvar u ishrani djece. Bitno je koje

proizvode kupujete, jer djeca pamte ambalažu. Takođe je bitno na koji način im nešto predstavljate. Ako djetetu date brokoli samo zato što je to zdravo a vi ne biste probali, vrlo vjerovatno da ni dijete neće htjeti. Morate biti “dobar prodavac”. A najbolje prodamo nešto u šta vjerujemo i sami živimo. Ja sam imala par trikova dok su moje djevojčice bile male, a koji su urodili plodom. Svi znamo da djeca kad su mala i istražuju, sve što vide na podu stave u usta. Tako sam došla na ideju da sve što želim da probaju, stavim na (čist) pod, iako je društveno neprihvatljivo. Vjerujte, funkcioniše. Drugi trik je da hrani date neki zanimljiv oblik. Kad čujete palenta sa cveklom i šargarepom sigurno želite da pobjegnete iz kuhinje, ali ako je ta palenta u obliku bubamare i leptira stvari se mijenjanju. Još nešto što djeca vole je da pojedu obrok koji su sami napravili ili učestvovali u pravljenju istog, Najbitnije od svega, nikako ne otići u krajnost . Stvaranjem polariteta zdravo/nezdravo nećemo postići ništa dobro, makar ne na duže staze.

Ono što me je zaista oduševilo dok sam se pripremala za ovaj razgovor jeste to što ste u jednom intervju ispričali da je u jednoj situaciji vaša petogodišnja kćerkica dok je gledala crtani film – taj proces prekinula i samoinicijativno vam se pridružila u izradi zdravih poslastica..... Što je tome prethodilo odnosno kakav je bio put do „takvog progresa“ (Ako uzmemo u obzir koliko su djeca danas usmjerena na nezdravu hranu) ?

Mislim da najviše utiče to što ona vidi koliko ja uživam u kuhinji i kad god je tamo sa mnom to njoj izgleda kao igra. Postoje pravila ali ne i zabrana izražavanja, što ja jako bitno za djecu. Nije bitno da li su to zdrave poslastice ili neki ručak koji spremamo, ona voli da se igra i eksperimentiše pa na primjer dok jedemo pasulj koji je ona uz moju pomoć spremila, nađem šipak ili nešto od orašastog voća. Njoj je to bilo lijepo i uvijek želi da se vrati tamo.

Možete li nam preporučiti neki jednostavan recept za izradu zdravog slatkiša koji bi svaka mama koja ima puno obaveza ili možda baka – mogle brzo da pripreme, a pritom „učine“ poslasticu ukusnom za djecu?

Najjednostavnije moguće - izblendajte 360 grama urmi sa 300 grama oraha, zatim ide kakao u mjeri od 60 grama. Stavite to u jedan manji pleh i prelijte crnom topljenom čokoladom.

Pozivam sve one koji bi rekli: Uh, ja ne volim urme ili: Ja ne volim crnu cokoladu i slično da probaju ovaj jednostavni recept.

Činjenica je da su isključivosti nekada „mač sa dvije oštrice“, kako ste i sami rekli, tako da je povremeni „izlet“ i kada je ishrana u pitanju – dozvoljen. Čime vi, povremeno, počastite vašu djevojčicu, a da nije u pitanju zdrava poslastica?

To da su isključivosti mač sa dvije oštrice sam naučila na teži način. Jednog dana smo bili u jednom restoranu i zetkla sam moju kćerku sakrivenu ispod stola i jela je sećer koji je našla na stolu... Bila je toliko oduševljena da je malo falilo da pojede sve zajedno sa kesicom. Tako da, od tada, ne postoji ništa što je zabranjeno. U kući ne mogu naći proizvode sa rafinisanim šecerom, ali ako su negdje gdje toga ima jedino što stalno ponavljam je da je bitno biti umjeren. Uvijek će većina hrane koju unose biti ona koju su naučili u kući da jedu.

Pokrenuli ste radionicu kuvanja za djecu. Kako ste je osmislili, kakve su prve reakcije mališana i da li ste, za početak, zadovoljni odzivom? Ima li i djevojčica i dječaka?

Tako je. Jako volim rad sa djecom. Početkom godine sam imala sreću da mojoj prijateljici Mileni Živković budem asistent na njenim kreativnim kursevima - Mentalna ekologija i Disciplina mašte gdje smo radili sa osnovcima i srednjoskolcima. To je bio posao poslije kog bi kući išla radosna , a ne sa stresom. Isto to osjećam poslije kuvanja, tako da su radionice kuvanja za djecu bile logičan slijed događaja.

Djeca će na radionici moći da nauče da se kroz kuvanje i igru kreativno izražavaju, i nadam se, steknu nove zdrave navike. Svaka radionica traje sat i po vremena, dovoljno vremena da roditelji mogu da popiju kafu, a da djeca nauče nešto novo, druže se i uživaju. Odzivom sam jako zadovoljna i puno mi je srce kad vidim da se prijavljuju i djevojčice i dječaci.

Kakve su njihove reakcije nakon što neka poslastica koju ste zajedno pripremali bude gotova, a potom je i probaju?

Srećna sam kada vidim njihova iznenađena lica, koja kao da poručuju: Uauuu ovo je dobro, jer ipak ne znaju šta da očekuju, kakvo će jelo biti. Sjećam se, jednom, kad smo spremali domaći krem od lješnika - djeca su komentarisala da je ukus bolji od Nutelinog. Bilo mi je puno srce, jer su vidjeli da za Nutelu postoji i zdravija alternativa koju čak i oni mogu spremiti.

Koliko su radionice poput ove način da kod djece izgradimo samopouzdanje, učinimo ih kreativnima, probudimo u njima različita interesovanja i ohrabrimo ih da još od malih nogu vjeruju u sebe i budu istrajni? Osjeća li se to tokom rada sa djecom?

To i jeste glavna stvar koju želim da prenesem djeci tokom radionica. Najlakse je naučiti kuvati, teže je naučiti da vjeruju u sebe. Kad god bi me moja kćerka pitala da li nešto može, pitala bih je: Možes li? Vrlo malo puta je loše procijenila i objasnila bih joj zbog čega. Naravno da djeci trebaju pravila i smjernice, isto tako im treba podrška da budu to što jesu.

Svi znamo da djeca uče po modelu. Tako im, uglavnom, uzalud pričamo o - na primjer zdravim navikama i lijepom ponašanju – ukoliko im mi nismo primjer za isto. Vjerujem da su djeca, kao što ste i sami rekli, najbolji motiv da i sami promijenimo loše navike, a da možda nismo ni svjesni koliki je to zalog za njihovu budućnost. Za kraj da čujemo neku vašu poruku onim roditeljima koji bi to htjeli ali im nikako ne ide da promijene svoje loše navike kada je ishrana u pitanju. 

Poruka za roditelje je da budu primjer djeci, ali i da nikada nije kasno za promjenu navika, koliko god da godina mališani imaju.

Adriana, hvala puno na razgovoru i veliki pozdrav za vas iz Kotora.

Hvala puno vama i veliki pozdrav za sve u Kotoru.

Reprizu dječje emisije “Radost” možete slušati u utorak od 19 i 30.