Društvo

Od zemljotresa do UNESCO-a.

Postoje godine koje jedan grad pamti po razvoju, novim hotelima, gostima i velikim događajima.

A postoje i one koje ga podijele na vrijeme prije i poslije.

Za Kotor je takva bila 1979. godina.

U nedjelju, 15. aprila 1979. godine, snažan zemljotres pogodio je Crnogorsko primorje i ostavio duboke posljedice na Kotor i čitavu Boku.

Do tog trenutka turistički sistem koji se decenijama razvijao već je povezivao hotele, odmarališta, agencije, muzeje, restorane, privatni smještaj, saobraćaj i turistička društva.

A onda se, u svega nekoliko trenutaka, pitanje razvoja pretvorilo u mnogo važnije pitanje:

Kako sačuvati grad?

Stradale su kuće, crkve, palate, zidine, putevi, luka i turistički objekti. Stari grad bio je teško oštećen i evakuisan, a razmjere razaranja bile su ogromne.

Ni druga mjesta kotorske opštine nisu bila pošteđena.

Stari dio Risna pretrpio je velika oštećenja. Na Markovom rtu u Stolivu došlo je do slijeganja tla i oštećenja obale, dok su u Kotoru teško stradali riva, park i hotel „Fjord“.

Zemljotres je došao neposredno pred glavnu turističku sezonu.

U gradu čiji je privredni život bio snažno vezan za turizam, nije trebalo obnoviti samo zgrade.

Trebalo je obnoviti mogućnost da grad nastavi da živi.

Vijest o razornom zemljotresu brzo je obišla svijet. Strani mediji prenosili su izvještaje i fotografije sa Crnogorskog primorja, a pred njihovim čitaocima pojavila se slika teško razorenog drevnog grada na obali Jadrana.

Kotor, koji je svijet do tada upoznavao kroz njegove zidine, trgove, palate i ljepotu zaliva, te 1979. godine našao se pred svjetskom javnošću na sasvim drugačiji način.

Svijet je sada gledao kako se jedan izuzetno vrijedan grad pokušava spasiti.

A upravo u toj godini dogodio se i jedan od najvažnijih trenutaka u novijoj istoriji Kotora.

Na Trećoj sjednici Komiteta za svjetsku baštinu, održanoj od 22. do 26. oktobra 1979. godine, Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora upisano je na Listu svjetske baštine UNESCO-a i istovremeno na Listu svjetske baštine u opasnosti.

Međunarodna zajednica time je priznala izuzetnu vrijednost Kotora, ali je istovremeno ukazano i na hitnost njegove zaštite i obnove.

UNESCO je iste godine odobrio hitnu pomoć za područje Kotora, a Kotor je na Listi svjetske baštine u opasnosti ostao sve do 2003. godine.

Zato 26. oktobar ima posebno mjesto u ovoj priči.

Na današnji datum, prije 47 godina, završena je sjednica Komiteta na kojoj je donesena odluka koja će trajno obilježiti budućnost Kotora.

Ali poslije zemljotresa nije trebalo samo obnoviti kamen.

Trebalo je vratiti život iza tih zidina.

Ponovo otvoriti vrata kuća, hotela i ustanova. Vratiti stanovnike, goste, događaje i svakodnevicu.

Sačuvati grad, a ne pretvoriti ga u nepomični spomenik.

Kotor je morao ponovo da živi.

I upravo iz tog velikog prekida počeće novo poglavlje njegove turističke istorije.

Kotor se vraća.

100 godina organizovanog turizma u Kotoru – vjekovi gostoprimstva.

Izvor: Turistička organizacija Opštine Kotor