Društvo

Tribina „Sajber nasilje na društvenim mrežama-izazovi, prevencije i sankcionisanja“, u organizaciji Kulturnog centra „Nikola Đurković“ Kotor, Gradske biblioteke i čitaonice i Studijskog programa za psihologiju Filozofskog fakulteta u Nikšiću, održana je danas u sali kina „Boka“.

Na tribini su učestvovali studenti psihologije, pedagogije i socijologije i njihova profesorica dr Jelena Mašnić.

Prisutne je na samom početku pozdravila Marija Starčević, rukovoditeljka Gradske biblioteke i čitaonice Kotor.

Na tribini su istaknuti prikriveni oblici nasilja prema pojedincu i grupama, te nasilje koje pojedinac čini prema sebi u uslovima tzv. selfie kulture. Problematizovano je pitanje prevencije , te mehanizama zahvaljujući kojima će nasilnici biti kažnjeni i podučeni društveno-odgovornijem ponašanju na internetu.

Mašnić je kazala da je ova tema jako značajna jer govori o tome kako sebe zaštititi u kontekstu života koji se zove virtuelnim, a u stvari je stvaran.

“Mi u tom prostoru djelimo emocije, želje i potrebe. Ovim putem širimo ideju bezbjednosti, dobrog doživljaja i emocije. Svi ste nam na tom putu potrebni” – ističe Mašnić.

Aleksandra je studentkinja Filozofskog fakulteta u Nikšiću koja je govorila o društvenim mrežama i čovjeku kao dijelu virtuelnog svijeta.

“Društvene mreže su dio naših života. Mi nismo dovoljno svjesni da te društvene mreže čine dio jednog virtuelnog svijeta. I pored toga što smo dio realnog svijeta i fizički smo tu, u isto vrijeme pripadamo i virtuelnom svijetu i sajber zajednici i u tom prostoru kreiramo svoj život. Naš kapacitet kao ljudi koji se razvijaju prilično sporo ako se osvrnemo na evoluciju, ako se uporedi sa brzinom razvoja interneta, čini se da ne možemo stići brzinu razvoja. Stoga je ova tema od velikog značaja. Šta treba da uradimo da se snađemo u tom prostoru i brzini koja se dešava. Mišljenja sam da je brzina prenosa informacija ljudskoj logici potpuno nepoznata, da nemamo kapacitet to da shvatimo, a kamoli da se snađemo u svemu tome. Čini mi se da je jako teško živjeti u današnjem svijetu pod svim tim okolnostima kojima moramo da se prilagodimo” – navodi studentkinja Filozofskog fakulteta.

Prema njenim riječima, bez obzira na sve to što se dešava u virtuelnom svijetu, čovjek je ostao isti i ima iste potrebe.

“Svi mi imamo potrebu da budemo prihvaćeni, da izgradimo svoje stavove i nešto što će drugi ljudi da vide, procjene, misle o nama. Imamo potrebu da budemo dio zajednice: fejsbuka, tvitera, instagrama ili drugih mreža koje se pojavljuju, a koje mi čak i ne stižemo da ispratimo. Bez obzira na sve to, imamo iste potrebe i mi smo isti oni ljudi koji su tu bili i prije dvadeset godina kada internet nije postojao” – navodi Aleksandra, ističući da ne postoje adekvatne definicije šta je to sajber nasilje i šta sve obuhvata.

Svoja iskustva o sajber nasilju podijelili su i prisutni u publici: studenti, učenici osnovne škole, roditelji i profesori.

Dr Mašnić kazala je da jedan od motiva u psihologiji jeste ne osuditi u krajnjem nečije ponašanje, niti da ga podržavamo, već da mu nađemo uzrok i da pokušamo produktivno pristupiti rješavanju situacije u cilju zaštite svoje ličnosti, digniteta i poštovanja prema drugoj osobi, bez obzira ako se ona nalazi  u krizi, pa radi neku vrstu greške.

“Svi smo grešni i vrijedi ostaviti prostor da radimo na sebi i unaprijeđujemo svoje vještine. ” – naglašava Mašnić.

Najprirodnija reakcija na neku nelagodu, navodi Mašnić, jeste da se povučemo, ignorišemo, potražimo podršku ako osjetimo da nemamo kapaciteta da se samostalno borimo sa nemilom situacijom.

“To ostavlja duboke ožiljke na našoj duši. Veliki oprez u tom prostoru jeste nauštrb dalje socijalne interakcije. Uvijek imamo neku zadršku, sumnju da li će taj neko biti jednako uznemiravajući kao što je bilo pređašnje iskustvo. Nije baš bezazleno ni ignorisati, jer se onda ličnost osjeti nepotpunom” – navodi Mašnić.

Ona ističe da kao društvo reagujemo više na fizičko, nego na psihičko nasilje. Svjedoci smo, navodi Mašnić, velikog broja suicida kod mladih koji je posljedica nagomilanih negativnih emocija. U tom smislu, neophodno je sankcionisanje nasilnog ponašanja.

Ona objašnjava da nasilje činimo i prema sebi ukoliko pravimo lažne profile na društvenim mrežama.

“Činimo nasilje prema realnosti, prema sebi kada stvarnost izobličavamo na društvenim mrežama” – kaže Mašnić.

Prema riječima studentkinje Filozofskog fakulteta, svako nasilje je isto i nosi iste probleme, odnosno posledice.

“Ljudi pokušavaju da smisle kako da zaustave sajber nasilje. Najbolja vrsta prevencije jeste podizanje svijesti, odnosno ispravno odgajanje djece. Svako nasilje dolazi prvo iz porodice. Ako se dijete pravilno vaspitava, ako se radi na emotivnoj zrelosti kod djeteta, razumijevanju razlika kod djece koje su veoma prisutne - neće doći do nasilja. Ako vi prepoznate bilo koje nasilje, do vas je isključivo da li ćete htjeti da ga nastavite ili spriječite. Dosta puta se vrši nasilje, a da ljudi i ne shvataju da je to nasilje” – objašnjava ona.

Djeci je savjetovano da se, ukoliko imaju bilo kakav problem, obrate svojim roditeljima.

“Zbog važnosti i uticaja društvenih mreža na svakodnevni život zajednice, a naročito omladine, neophodno je unaprijediti psihološku i medijsku pismenost kada je u pitanju njihova zloupotreba. Društvene mreže su postale plodno tlo za perfidna i nesankcionisana nasilnička ponašanja, te ispoljavanja psihopatsih i sociopatskih reakcija” – zaključili su organizatori.