Društvo

Prenosimo u cjelosti saopštenje Udruženja boraca NOR-a i antifašista Kotor:

Postoje neke tišine koje odjekuju ehom svoje jeze. Vrijeme stradanja, gde zadrhti duša unutar nas na pomisao rata. Postoje užasi čija je boja vječno crvena. Čuvamo u nama svu tu krv proteklih godina i heroje koji su dali svoj život, da mi možemo ovu priču ispričati krikovima.

Ovih dana se sjećemao njihovih likova i sa njima se povezujemo. Posjećujemo njihova posljednja počivališta i nekako osjećamo da su besmrtni. Kako se nositi sa tim bolom, nije lako opisati tu moćnu silu. Tuga i sjećanje na njih nas tjera na njeno postojanje, a njima da odamo počast.

Naša  istorija govori u prilog tome. Rat, strahote i gubici, ožiljci koji nastaju kao posljedica svega proživljenog, sve to kada se skupi, bude previše za naše napaćene duše. Sa isuviše bola moralo je da se rukuje sa sudbinom. I danas gledamo još jednom u Epitafe riječi koji su sami izabrali svojom hrabrošću. Zlatne niti koje nas vežu do ponovnog susreta.

Navršava se 77 godina oslobođenja grada Kotora, ponosimo se 21. novembrom 1944. godine, jednim od najslavnijih datuma Kotorske istorije, kada su jedinice slavne Prve Bokeljlske i Druge Dalmatinske Narodnooslobodilačke Udarne Brigade oslobodile Kotor i Boku. S ponosom se prisjećamo herojske antifašističke borbe u II svjetskom ratu.

U toku NOR Rišnjani su uzeli živog učešca. Prva ustanička puška u Boki opaljena je u ovim krajevima. Jošo V. Lazovic, borac Krivošijske čete, ubio je italijanskog podoficira u Ledenicama. Fašista je ubijen u momentu kada je iz kuće izveo jednu ženu sa djecom i počeo preko njih da puca iz pištolja držeci u zubima ručnu bombu. U Risnu su se u oktobru i novembru 1944. vodile žestoke borbe između Narodnooslobodilačkih brigada i Njemaca. Risan je bio glavna saobraćajnica na putu povlačenja Njemaca za Grahovo i dalje. Jedinice Prve bokeljske brigade i Druge Dalmatinske brigade vodile su žestoke borbe sa Njemcima na putu  Kotor-Perast-Risan-Grahovo.

U noći između 20. i 21. novembra tri bataljona Druge dalmatinske brigade izvršili su koncentrični napad na Risan, pružajući otpor čitave noći. Pred zoru su se Njemci evakuisali morem prema Tivtu i komunikacijom Risan-Kotor, porušivši most na Ljutoj i druge objekte. Partizani su zarobili komandanta garnizona u Risnu, nekoliko vojnika i jednog talijanskog fašistu. Zaplijenjeno je dosta oružja i vojne opreme. U toku borbi za oslobođenje Risna izvršen je masakr nad nedužnim stanovništvom od strane Njemaca. Bijesni zbog gubitaka koji im je nanijela Druga dalmatinska i djelovi Prve bokeljske brigade na položajima oko Risna, Njemci su od 28. do 30. oktobra 1944. godine po kućama i dvorištima risanskih zaseoka lišili života 37 osoba, uglavnom žena, djece i staraca. Samo 30 oktobra ujutro, stradalo je njih 34. Nekoliko lica je bilo samo ranjeno i uspjelo da preživi.

Poslije oslobođenja Risna, jedinice Druge dalmatinske brigade (2. i 4. bataljon), zajedno sa 3. bataljonom Prve bokeljske brigade, nastavili su gonjenje razbijenih njemačkih jedinica prema Perastu, Orahovcu, Dobroti i Kotoru. Četvrti bataljon Prve bokeljske brigade je napao Kotor iz pravca Dobrote i Škaljara, a od pravca Tivta, nakon njegovog oslobođenja, prema Kotoru prodirao je Prvi bataljon Druge  dalmatinske brigade. Poslije potiskivanja neprijatelja prema Trojici i Budvi, 21. novembra oko 06.00 sati ,u oslobođeni Kotor ušli su djelovi 4. bataljona Prve Bokeljske brigade, a oko jedanaest sati u grad su ušli djelovi Druge Dalmatinske brigade. Druga dalmatinska proleterska brigada formirana je 3. oktobra 1942. godine u selu Uništa. podno Dinare.

U danima formiranja u brigadu je bilo oko 950 boraca iz svih slojeva društva, seljaci, ribari, radnici, učenici, studenti iz Sjeverne i Srednje Dalmacije  i ostrva-Hrvati i Srbi. O kakvoj brigadi se radi, govori njeno pismo  upućeno drugu Titu na Sutjesci: “Njemci nadiru sve jačim snagama i sve upornije. Mi smo izgubili dvije trećine sastava, ali računajte na nas kao da smo u punom sastavu“.

A drug Tito o brigadi kazao je sljedeće: “Ova je brigada kasnije odigrala presudnu ulogu u povlačenju  naše glavnine preko tjesnaca rijeke Sutjeske  i pokazala  divne primjere upornosti i hrabrosti“.

Iz njenih redova za oslobođenje Risna i Kotora poginuli su sledeći borci:

1. Abramović Petra Božo, Gornje Polje-Nikšić, Crnogorac, zemljoradnik, u NOV od 20.09.1943. poginuo 30.10.1944 godine kod Perasta

2 .Bulatović Stanka Nikola, 1923. Rečine, Kolašin, zemljoradnik, Crnogorac, član KPJ OD 1944. u NOV od 1941. u Komskom P.O.,u Drugu dalmatinsku od oktobara 1943, poginuo 31.10.1944 kod Risna

3. Bulatović Jakova Tomo, 1924. Petrovo Selo, Mokošica –Dubrovnik, Hrvat, brodograditelj. U NOV  od 18.10.1944. Poginuo novembra 1944 u Boki Kotorskoj.
4. Dadić Mirko, Velika, Hrvat, zemljoradnik, poginuo 7.11.1944 u Dobroti.
5. Delić Antuna Jakov,1911,Cavtat, Hrvat, zemljoradnik. U NOV od 1.11.1944, poginuo 7.11.1944. kod Risna.
6. Dvokić Petra Stevo, Knin, Srbin, zemljoradnik, član KPJ od 1944, poginuo 7.11.1944 kao komandir čete u Dobroti.
7. Prkut Pere Mato, Kupari, Hrvat, poginuo 7.11.1944 Kamenari, Boka
8. Gavrančić Ivana Ivan, Blato, Korčula, Hrvat, đak, član SKOJ-a od oktobra 1944,poginuo kod Perasta 1.11.1944
9. Guljemović Joka Ivo, 1926. Obod, Dubrovnik, Hrvat, zemljoradnik, poginuo 17.11.1944 kod Risna
10. Guljemović Pera Pero, 1926. Obod, Dubrovnik, zemljoradnik, poginuo kod Risna 17.11.1944
11. Hodzić Jozo, Ivana, Babino Polje, Dubrovnik, zemljoradnik, u NOV od  novembra 20.10.1944, poginuo 12. 1.11.1944  kod Perasta
12. Ibelić Ibro, 1922. Bukovici, Tuzla, zemljoradnik. poginuo 25.10.1944 kod Risna.
13. Jaklić Tome Frane, 1922. Odrečje, Samobor, Hrvat, zemljoradnik, poginuo 2.11.1944 kod Risna.
14. Jelak Kristo, 1923, Dubrovnik, Hrvat, student, poginuo 4.11.1944 kod Risna
15. Jemo Pera Luka,Komoje kod Dubrovnika, Hrvat, zemljoradnik ,poginuo 6.11.1944 kod Ledenica
16. Jovanović Andro, 1918. Gruž, Dubrovnik, Hrvat zemljoradnik, poginuo 28.10.1944 kod Risna.
17. Jurković Andro,1918. Gruž,Dubrovnik, Hrvat, poginuo kod Perasta 19.11.1944
18. Kesovija Petar, 1923. Dubrovnik, Hrvat, zemljoradnik poginuo 28.10.1944 kod Risna
19. Klarić Marija, Ante, 1923. Kaštel Stafilić, Split, Hrvatica domaćica, poginula 7.11.1944 u Dobroti
20. Kostanić Ivana Nedjeljko, Drvenik, Hrvat, emljoradnik, poginuo 25.10.1944 kod Risna
21. Nakamić Alije Šukrija, 1914. Trebinje, Musliman, poginuo10.11.1944 kod sela Đurić,Boka
22. Novaković Nike Pero, 1925. Ćilipi, Dubrovnik Hrvat, zemljoradnik, poginuo novembra 1944. kod Risna
23. Perov Smaja, 1917. Gabela, Metković, Hrvat, poginuo 5.11.1944 kod Risna
24. Rumora Mihe, Miše, 1926. Hrvat, Cavtat, đak, poginuo 17.11.1944. kod Risna
25. Sladić Vice Mato, 1926, Cavtat, Hrvat zemljoradnik, poginuo kod Kamenara 7.11.1944.
26. Spilonja Ive Niko, 1926. Doli Dubrovnik, Hrvat, zemljoradnik, poginuo 2.11.1944. kod Risna

28.Višnić Kazimir, Gornja Rijeka, Varaždin, Hrvat, zemljoradnik, poginuo 20.11.1944. kod Risna

29. Vlahović Mihaila Vlado, 1919. Trmanje, Rovci Kolašin, Crnogorac, poginuo kod Ljute kao komandir čete7.11.1944
30. Vukorepa Paška Frane, 1923. Šibenik, Hrvat, zemljoradnik, poginuo kod Orahovca 3.11.1944.

31, Županović Nike Božo, Vitaljina Dubrovnik, zemljoradnik, poginuo 7.11.1944. kod Ljute, Kotor

32. Županović Pera Vlaho, 1944. Vitaljina Dubrovnik, poginuo kod Risna 10.11.1944.
33. Banović Antuna Antun, 1925. Dubrovnik, Hrvat, zemljoradnik, poginuo kod Risna 13.10.1944.

34.Barbijer Nika Niko, 1922. Poljica Dubrovnik, Hrvat, zemljoradnik, poginuo 25.10.1944 kod Risna

35. Rasica Luke Pero, Đurinići, Dubrovnik, Hrvat, zemljoradnik, poginuo 2210.1944. kod Risna
36. Rilović Mate Vlaho, 1911. Radovčici, Dubrovnik, Hrvat, zemljoradnik, poginuo 29.10.1944.
37. Runjalo Arif, Obranice, Jajce, Musliman, zemljoradnik poginuo 17.11.1944. kod Risna
38. Srelo Luka, poginuo 7.11.1944 .
39. Stanović Vlahe Božo, 1915. Ćilipi, Dubrobnik, poginuo 12.11.1944. kod Risna
40. Sudzuk Alije Hasan, Sarajevo, Musliman, poginuo 2.11.1944. kod Risna
41. Žitković Mata Ivo, 1915. Obuljeno, Dubrovnik, Hrvat, zemljoradnik, poginuo 5.11.1944. kod Risna

U opštini Kotor nalazi se spomenik  na Krivoj ulici, Ljuta, sa netačnim imenima i neznanim borcima, u Perastu nalazi se spomenik, a u Risnu kosturnica  takođe neznanim  poginulim borcima  Druge dalmatinske brigade.

Spomenici NOB i NOP bili su i ostaće spomenici veličanstvene antifašističke borbe i pobjede naroda Jugoslavije nad fašizmom, najvećim zlom dvadesetog vijeka. Navedeni spomenici obilježavaju najvažniji događaj u istoriji Kotora.

Zato društvo koje ne prepoznaje i cijeni  spomenike umjetničke i civilizacijske vrijednosti, ne može prepoznati i cijeniti bilo kakve druge vrijednosti.

UBNOR-a i Antifašista  Kotor ulaže napor da se popravi postojeće stanje spomenika Narodnooslobodilačkoj borbi, izgrađenih  od 1945. do današnjih dana.

Ostavljeni na milost i nemilost surovom neprijatelju od njih saznajemo da se taj narod nikada nije pomirio sa ropstvom i životom bez pravde, časti i ljudskog dostojanstva, da nikada nije poklekao i potpuno se pokorio zavojevaču i da je uvjek živjelo sa nadom u srcu, vjerom u bolje sjutra i neuništivim snom o slobodi. Hrabri junaci su bili istinski zaštitnici našeg naroda, neustrašivi i nesalomivi ljudi ogromne snage, istrajni u svojim ciljevima i dosledni sebi i svojim idealima. Svojom hrabrošću, istrajnošću i odlučnošću da se odupru jačem neprijatelju i bez ikakvog straha krenu u borbu za slobodu svoje otadžbine, naučili su nas da je sloboda najvažnija stvar na svijetu, da se za nju vrijedi boriti i za nju umrijeti. Izgubiti čast i dostojanstvo je obična ruševina, samo tijelo bez duha sa dušom okovanom u lance.

Saopštenje Udruženja boraca NOR-a i antifašista Kotor