Arhiva

U rubrici „Dva minuta" koja je na programu Radio Kotora ponedjeljkom u 9.30 i 15 sati i reprizno subotom u 9.30, priliku da se obrati našim sugrađanima ove sedmice ima pravnik Petar Abramović, glavni administrator Opštine Kotor.

Dragi moji Kotorani!
Evo, da danas kažem par riječi o nekim našim Kotoranima, koji su mnogo dali ovom gradu, slavu njegovu pronosili po Evropi i svijetu, i o jednom malom dugu koji prema njima imamo. Pa, da pokušamo da ga odužimo. Radi se naravno o našim vaterpolistima, Kotoranima, osvajačima olimpijskih, svjetskih i evropskih odličja, koji bi bili ponos i mnogo većih gradova, nego što je naš Kotor.
Ponosimo se njima i mi, nije da nije, ali jesmo li mogli i malo više da uradimo da i neki poslije nas znaju da smo se mi njima ponosili?
U Splitu, gradu koji kao i naš ima čime da se ponosi, postoji u centru grada obilježje na kojem su uklesana imena svih Splićana, koji su osvojili olimpijske medalje. U mađarskom gradu Đeru, spomenik Peteru Birošu, živom i Muzej olimpizma na glavnom gradskom trgu u ruskom Kazanju, usred, kako bi Cetinjani rekli centrastog centra, slike, kako to oni kažu zaslužnih majstora sporta. I to su samo neki od primjera, a vidio sam ih, vjerujte mi, još dosta. Slike naših majstora su samo u službenim prostorijama „Primorca", ali oni nisu samo ponos „Primorca", nego svih nas. Zato Kotor treba da ima jedno, ne mora ni monumentalno, ni skupo obilježje na kojem bi se objedinila imena pokojnog Zorana Gopčevića, Veska Markovića, Miška Krivokapića, Pure Popovića, Pure Uljarevića, Đoka Popovića, Šaka Samardžića, Mirka i Željka Vičevića, Duška Ćirkovića, Velja Uskokovića, Nena Vukanića, Zdravka Radića, braće Janović, Draška i Darka Brguljana, Tonija Petrovića, Vjeka Paskovića, Damjana Danilovića, Filipa Klikovca, Nebojše Milića, Pera Porobića, izvinite i ne zamjerite mi ako sam nekoga propustio, nije namjerno.

{mp3}dva/petarabramovic0616{/mp3}

Sada je jedna ulica u Orahovcu dobila ime po Džimiju Gopčeviću. Hvale vrijedan gest, ali to nije dovoljno. Ne mislim da se Kotor može ponositi činjenicom da se u njemu ništa ne zove po Miru Ćirkoviću, koji je postavio temelje kotorskog i crnogorskog vaterpola, na kojima su kasnije drugi gradili i na kraju postavili krov titule evropskog prvaka i na klupskom i reprezentativnom planu. Pa, i bazen kotorski da se po njemu zove, ne bi smetalo. Kapa dolje heroju Nikši Bućinu, zaslužio je on krvavo i bazen i bilo što drugo, što bi se po njemu zvalo. Ali, bilo je i u Srbiji, BiH, Hrvatskoj heroja, ali se sportske dvorane zovu Ranko Žeravica, Aleksandar Nikolić, Mirza Delibašić, Dražen Petrović...
Zato, Kotorani, pokrenimo ove inicijative, pokretali smo i manje važne, ove ne koštaju mnogo, ali zato puno o nama govore.
Uostalom, dobro znamo da nismo baš u mnogo stvari među najboljima u svijetu, ali u ovoj jesmo. Zato, pokažimo poštovanje prema našim legendama, i ne samo u sportu, već i u drugim oblastima, a i tu ih imamo.
Možda će nam neke buduće legende manje ili kasnije odlaziti, a radije i brže nam se vraćati.

Pozdrav

Petar Abramović