Arhiva

U porti crkve Sv. apostola Petra i Pavla u Risnu proteklog petka održano je književno-pjesničko veče pod nazivom „Risanski stvaraoci". U programu je učestvovao prof.dr Siniša Jelušić govoreći o zapisima Dionizija Mikovića igumana manastira Banja koji je objavio brodski dnevnik pod nazivom „Uspomene s mora" njegovog pretka kapetana Andra Đurkovića. U drugom dijelu Jelušić je izlagao na temu „Suština i aktuelnost Njegoša", a zatim se predstavio i pjesnik mr Pavle Popović. U muzičkom dijelu programa nastupila je sopran Milica Zdravković uz klavirsku pratnju Dejana Krivokapića. Svoja platna izložio je Nikola Samardžić slikar porijeklom iz Risna. Prisutne je pozdravila direktorka kotorske Muzičke škole „Vida Matjan" Marina Dulović.

„Iako se pod dugotrajnim stranim upravama Risna i okoline mijenjalo i otuđivalo puno tradicijskih vrijednosti običaja i navika, ipak se kroz kulturni i društveni život ispoljavala stalna težnja, raspoloženje i volja žitelja za razvoj kulturnih

vrijednosti i stalnog unapređenja. Stalna borba za opstanak i često puku egzistenciju nije omela put ka duhovnosti i pravim i istinskim vrijednostima. Kroz dugu pedagošku tradiciju organizovanog školstva, o čemu svjedoči najstariji podatak o školi iz II v.p.n.e. i Dionozijev natpis pronađen u Risnu, od crkvenih preko privatnih i državnih škola, znamenitih učitelja episkopa Patrenija Pavlovića, Vuka Vrčevića i Vuka Popovića koji su bili saradnici Vuka Karadžića. U XIX i XX vijeku napredak pojedinih građanskih porodica je itekako pomogao razvoju ukupne duhovne i društvene klime gdje se naročito istakao dobrotvor Vaso Ćuković koji je 1922.g. formirao ,,Fond za izdržavanje đaka siromašnih

roditelja u Risnu", zahvaljujući ovom fondu preko stotinu stipendista je sticalo svoje obrazovanje iz raznih oblasti, a 23.decembar je proglašen neradnim danom u čast velikog dobrotvora", kazala je Dulović.
Ona je istakla i slikarsku ikonopisnu školu porodice Dimitrijević Rafailović poznatiju kao ,,Bokeljska škola ikonopisaca i duborezaca", čije se djelovanje proteže od kraja XVII do druge polovine XIX vijeka.

„U dugoj tradiciji civilizacije i kulture, zahvaljujući geografskom položaju i istorijskim okolnostima, veoma važno mjesto u kulturnoj prošlosti Risna zauzima i osnivanje prve javne biblioteke u Crnoj Gori 1835. godine pod nazivom ,,Biblioteka opštestva risanskog", koju je osnovao Vuk Popović. Biblioteka sada nosi naziv,,Veljko Ćatović". U vrijeme kada je osnovana Risan je imao 1.300 stanovnika i svoju školu. U zavisnosti od unutrašnjih i spoljnih uslova u Risnu se razvijao kulturni i društveni život i ispoljavalo se raspoloženje naroda i njegove nesalomljive duhovne

snage i energije. Pored kontinuiteta u obrazovnom sistemu, škola na narodnom jeziku, osnivanja biblioteke i čitaonice, Sokolskog društva, Risanskog pjevačkog društva, Kola srpskih sestara, očigledno je da je kroz razne periode bilo zastupljeno više oblika organizovanih društvenih priredbi, okupljanja, sastanaka... Vuk Vrčević je zapisao: ,,Rišnjani su poneseni za druženje, pjesmu i veselje". Na njegovu inicijativu 1850. Godine osnovana je „Pozorišna družina" koja je na neki način bila preteča Kulturno umjetničkog društva „Veljko Ćatović". Već u prvoj godini svog postojanja družina od 12 glimaca amatera je u kući Vuka Vrčevića u risanskoj Gabeli izvela predstavu

,,Gorski vijenac" Petra II P. Njegoša. Predstava je izvedena bez razumijevanja i saglasnosti austrijskih vlasti koja sledeće reprize nije odobrila, čime je poduhvat postao još značajniji.
Takođe, risanske svadbe su bili događaji od posebne važnosti jer se sa zdravicama, pjesmama i običajima prenosila tradicija u dijelu kulturnog običajnog nasljeđa. Crkvene svečanosti su takođe činile značajan doprinos ukupnoj duhovnoj klimi i napretku Risna i okoline. Posebno mjesto zauzimaju Petrovdanske svečanosti kao prvorazredni kulturni događaj koji se i danas obilježava i slavi.

Nakon izgradnje Narodnog doma 1932. Risan je dobio idealne uslove za kulturni život na čemu im danačnje generacije u nedostatku bilo kakvog zatvorenog prostora, tek mogu pozavidjeti i priželjkivati slično. Zahvaljujući velikom dobrotvoru Vasu Ćukoviću moderna sala sa balkonom i ložama sa ostalim adekvatnim sadržajima na poseban način obogatila je i unaprijedila kulturni, društveni i zabavni život Risna. Nasuprot siromaštvu i surovostima života, gradile su se kulturne navike i stremljenja koja su generacije sa puno ljubavi prenosile jedna na drugu kao najsvjetliju vrijednost, doprinoseći iskrenom radošću afirmaciji pravih i temeljnih vrijednosti našeg kraja. Nisu bili

rijetki cjelovečernji koncerti Risanskog pjevačkog društva, razna gostovanja, priredbe i manifestacije od značaja, kostimirani plesovi i zabave u rangu gradskih priredbi i okupljanja, čajanke nedjeljom, Svetosavski balovi i akademije, maskenbali, bioskopske predstave i td.
Dakle, vladale su norme uzvišenog društvenog ponašanja i život uz toleranciju i zajedništvo što je odslikavalao pozitivnu klimu malog mjesta sa obilježjima gradske sredine, iako to Risan po broju stanovika nikada nije bio. Duh prošlih vremena i danas traje, što potvrđuje i ovo naše večerašnje okupljanje sa željom da se u budućnosti stvore

uslovi za adekvatan zatvoreni prostor kako bi mogli ne samo u ljetnim mjesecima da radimo na unapređenju kulturne i tuirističke ponude grada", kazala je Dulović. Ona je podsjetila i da je osnivanjem Muzičke škole, krajem šezdesetih godina, napravljen značajan iskorak na polju muzičkog obrazovanja djece i omladine. Nakon razornog zemljotresa 1979.g. i rušenja Doma kulture izgubljen je prostor za rad i škola se ugasila. Prije osam godina ponovo je obnovljeno područno odjeljenje na radost učenika i njihovih roditelja, a škola je ponovo nastavila sa radom", kazala je Dulović. Ona se zahvalila ocu Momčilu Glogovcu na pomoći u organizaciji večeri na prostoru za koji su

Rišnjani veoma vezani.