Arhiva

O temi "Potencijali crnogorskog kulturnog turizma", razgovarali smo sa turizmologom prof. dr Ivom Županovićem.

Kakva je vaša ocjena pomenutih potencijala, pogotovo kada je u pitanju Kotor kao područje pod zaštitom UNESCO-a?

Želio bih prevashodno da naznačim institucionalni okvir kada je u pitanju značaj UNESCO-a. Treba reći da je prioritetan dokument Deklaracija o kulturnoj različitosti, usvojena 2001. godine, koja kao krucijalan "target" definiše očuvanje kulturne različitosti kao živuće i obnovljive vrijednosti. Navedena deklaracija je dobila svoju razradu u Konvenciji o zaštiti različitosti kulturnih sadržaja i umjetničkih izraza usvojenoj 2005. godine.

Dalja geneza ove problematike je definisana u dokumentu iz 2006. godine, "Turizam, kultura i održivi razvoj" ("Tourism, Culture and Sustainable Development"), jednom od najpotpunijih i najkvalitetnijih tekstova na ovu temu, koji nudi cjelovit okvir za konektovanje kulture, turizma, kulturne raznolikosti, nematerijalne kulturne baštine i drugih kategorija koje su uključene u ovu vrstu aktivnosti.

Kada govorimo o domenu razvoja kulturnog turizma kao specifikuma na nivou EU, ICOMOS –Međunarodno vijeće za spomenike i lokalitete od kulturnog značaja kao nevladina organizacija profesionalaca 1999. godine definisala je Međunarodnu povelju kulturnog turizma, nazvanu "Upravljanje turizmom na mjestima od značaja za kulturnu baštinu". Upravo se kulturni turizam vidi kao generator kulturne razmjene, koji nudi lično iskustvo ne samo na temu baštine iz prošlih vremena, već i svakodnevnog života.

Dakle, ovim želim da apostrofiram da je navedenim strateškim okvirom u potpunosti stvoren fundament za razvoj kulturnog turizma svih destinacija koji su pod zaštitom UNESCO-a, ali i kojie zadovoljavaju ICOMOS postulate.

Da li je moguće bolje uvezati kruzing i kulturni turizam po uzoru na susjedne destinacije poput Dubrovnika?

Treba reći da je Kotor maksimalno razvio segment kruzing turizma, koji se naravno, može nadalje razvijati, prije svega poboljšanjem prihvatne i komunikacione infrastrukture. Međutim, ono što je od posebnog značaja je konektovanje navedenog sa ostalim vidovima turizma. U ovom slučaju dominantno mislim na kulturni turizam.

Posmatrajući oficijelne podatke kada je u pitanju turistička destinacija Dubrovnik, vidimo da je kompletan kontigent gostiju kruzing turizma absorbovan kada je u pitanju obilazak bedema, iz čega deriviraju dodatni značajni prihodi za dubrovački turizam. Mislim da je to pravi model kom treba da težimo posebno imajući u vidu značajno veću dužinu kotorskih bedema u odnosu na pomenutu destinaciju.

Na koji način dugoročno finansirati projekte i manifestacije iz oblasti kulturnog turizma?

Organizovanje manifestacija i „evenata" (događaja) iz domena kulture, neizbježno zahtijeva i definisanje budžeta za finansiranje istih na lokalnom i državnom nivou. Međutim, u sve većoj upotrebi je i model „fundraisinga", odnosno prikupljanje sredstava od investitora iz drugih oblasti na samoj destinaciji, a na bazi prepoznavanja značaja navedenih kulturnih manifestacija, ali sa druge strane i sopstvenih marketinških aktivnosti kada su sami investitori u pitanju.

Da li se revnosno odnosimo prema zaostavštini iz oblasti kulture kada su u pitanju manifestacije i ostala kulturna dobra?

Pored kulturnih dobara koji su upisani u relevantne registre, postoje razni oblici kulturnih dobara koji još uvijek nisu evidentirani poput ruralne i bivše industrijske ili vojne arhitekture, austro-ugarskih utvrđenja, ali i djelova književnosti i izdavaštva. Ovo posljednje posebno želim da apostrofiram, da u tom dijelu mora postojati dodatna odgovornost institucija koje upravljaju istim, da ne bi zarad privatnih animoziteta oskrnavili nešto što je vjekovna tradicija i primjer održanja kotorskog duha.