Arhiva

Morske kornjače su stalni stanovnici našeg zaliva, a protekih dana imali smo priliku da ih vidimo četiri i to kod Perasta, u Dobroti, na Ljutoj i Markovom rtu, najčešće u blizini uzgajališta riba i školjki, ali i ponti i mandraća. Kako je našem radiju danas saopštio direktor kotorskog Instituta za biologiju mora dr Mirko Đurović, morska kornjača iz dubine često izroni kako bi udahnula vazduh, s obzirom na to da diše plućima i tako izaziva različite reakcije pri susretu sa kupačima. „Morske kornjače su jedne od najstarijih organizama na planeti, mogu da žive i do 80 godina, u prosjeku 50. Postoje tri vrste, a velika glavata kornjača (Caretta caretta) je najčešći stanovnik Bokokotorskog zaliva i sasvim je bezopasna. U zalivu se hrani najčešće ribama i rakovima", pojasnio je Đurović.

Sve veći broj prisutnih plovila u zalivu ugrožava ove morske životinje, jer ih skuteri, gliseri i jahte mogu povrijediti i tako dovesti do njihovog uginuća. „Zato apelujemo na vlasnike plovila da smanje brzinu kretanja, kako bi sačuvali jednu od najstarijih životinjskih vrsta na Zemlji", kaže Đurović, napominjući da dodatni problem predstavlja i plastični otpad u moru koji je nesvarljiv i za koji morske kornjače često pomisle da je hrana i progutaju ga. U okviru NetCet projekta, kaže Đurović, Institut za biologiju mora nabavio je satelitski odašiljač za kornjače. On navodi da će ova sprava pomoći da se kroz jednogodišnji monitoring ustanove pravci kretanja 25 jedinki kornjača u Jadranu, kako bi se što bolje upoznali sa životnim putem ovih zaštičenih životinja. „Odašiljači će biti postavljeni u partnerskim institucijama, a time i u Institutu, o čemu će javnost biti blagovremeno obaviještena", zaključio je Đurović. Podsjetimo, sve morske kornjače su zaštićene prema nacionalnoj legislativi, prema Barselonskoj konvenciji i prema Bernskoj konvenciji čija je Crna Gora potpisnica.
U zalivu ovih dana primijećene su i dvije grupe pametnih morskih sisara-delfina, koji predstavljaju svojevrsnu turističku atrakciju. More, dakle, nije neiscrpiv resurs, nema neograničenu moć samoobnavljanja. Osim turističke scenografije, ono ima još jednu dimenziju koja zahtijeva naše razumijevanje i zaštitu.