Arhiva

Opštinski odbor Socijalističke narodne partije (OOSNP) Kotor u saopštenju proslijeđenom Radio Kotoru ocijenio je da se aktuelna vlast u proteklih deset godina zadržala uglavnom na obećanjima. "U Kotoru, reklo bi se, ništa novo. Ogroman broj gostiju s kruzera na neki način nepovratno šteti gradu pod zaštitom UNESCO-a, dok s druge strane pomaže pojedincima da zarade. Veliko kulturno nasleđe koje je Kotor unio u Crnu Goru je u funkciji bezobzirnog biznisa i tranzitnog turizma. Neka kulturna i graditeljska baština sačeka neka bolja vremena. To što predstavlja Kotor i njegova okolina sa vrijednostima koje su ga uvrstile u listu svjetske, prirodne i kulturne baštine, sadašnju vlast ne obavezuje naročito. Grad gubi na svom indentitetu i pretvara se u grad hostel ili grad suvenirnicu, možda u grad kafića čiji su trgovi izgubili autentičnost, grad prodatih stanova, sa samo jednom saobraćajnicom. Dugogodišnja vlast se, pored nekontrolisanog zaposlenja u javnom sektoru i dijeljenja tzv. socijalne pomoći radi glasova na izborima, potrudila da Kotor devastira jer nema odgovarajućih planskih aktivnosti i koncepcije razvoja. Naime, do prošle godine Kotor nije imao usvojen plan kapitalnih ulaganja. Usvajani su planovi koji su prigradsko područje degradirali i nepovratno uništili poljoprivredno zemljište, šume i druga dobra opšte namjene od prirodnih bogatstava do dobara u opštoj upotrebi. Planiralo se i radilo stihijski zbog bogatih i privilegovanih pojedinaca a na štetu javnog interesa", kaže se u saopštenju.

Kako se navodi, "lokalna vlast se u desetogodišnjem kontinuitetu zadržala uglavnom na obećanju". "Nije se potrudila da podstakne preduzetničku inicijativu, niti da stvori uslove za to. A vlast na centralnom nivou Kotoru je uzela mnogo od statusa u administrativnom i kulturnom smislu. Primjer za to su Arhiv, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture i druge državne institucije koje više ne egzistiraju u Kotoru, samo neke filijale ili područne jedinice. Imovina Opštine, zgrade u kojima su egzistirale institucije postale su državno vlasništvo bez jasnog i valjanog pravnog osnova. Ranije dodijeljena imovina privrednim subjektima, naročito u turzmu i trgovini, poznatom privatizacijom prešla je u ruke privatnih lica, pa čak i javna površina nekadašnje kafane Dojmi i parking kod Kamelije.
Pa što je ostalo Kotoru? Neki će reći Jugopetrol koji surovom privatizacijom nije više toliko moćna privreda. Međutim, i takvo, njegovo sjedište će najvjerovatnije u Podgoricu. Sada se sa zakašnjenjem traži pomoć od Ministarstva ekonomije, umjesto pravovremene reakcije vlasti, a već unaprijed se zna prenamjena poslovne zgrade u turističke ili druge svrhe.
Ovaj grad natprosječnih prirodnih i ambijenatlnih vrijednosti hendikepiran je pojasom morskog dobra koji u nekim djelovima seže i do samog brda. I ova činjenica kao da ne zabrinjava vlast. Ne zabrinjava je ni to što se ne rješavaju nagomilani komunalni problemi, a jedan od njih je i što se nije ni počelo sa izgradnjom davno planiranog gradskog groblja na lokaciji Sv. Ivan Dobrota, i ako je od početka 2002.godine otpočeo proces izuzimanja i plaćanja katastraskih parcela u okviru planirane namjene za groblje ukupna površine 1,774 ha.
Jedno je sigurno- Strateškim planom razvoja po kome, kako su obećavali, Kotor do 2017.godine treba da bude savremena i razvijena lokalna zajednica dinamičnog privrednog rasta, da predstavlja regionalni centar, u prvoj godini je sve ostalo samo na papiru. Investicionim planom pobrojani su prioriteti kao što su: izgradnja zaobilaznice (takođe na papiru), a tako i projekat lifta San Đovani, te projekti lokalnih saobaćajnica, parking prostora i garaže, izrada projektne dokumentacije za zaobilaznicu Muo – Stoliv, a za segmente vodosnabdijevanja prigradskih naselja još će se pričekati. Mogli bismo nabrajati sve planirane, neke tek počete infrastarukturne projekte... Sve do čuvene sportske sale.
Ovo baš u danima kada se u UNESCO-ovom gradu odvija manifestacija "Don Brankovi dani muzike" u čiju svrhu opštinski budžet izdvaja 90 000EUR. Pitamo se da li ovaj grad ima lice koje stvarno zaslužuje da mu se pridaje ovakav značaj.
Činjenično stanje prikazuje nešto sasvim drugo. Tu su imena poznatih i priznatih muzičkih i kulturnih stvaralaca (Anton Homen, Tripo Tomas, Tripo Simonuti, Srećko – Keko Marković, Nikola Gregović, Miloš Milošević i nedavno preminuli Nikša Čučić) koji su, zajedno sa profesoricom Vidom Matjan, ovome gradu udarili temelje muzičke kulture. Ova imena znače znanje, umijeće i ponos, kao i zaslugu što se naš drevni grad ne može pomenuti, a da se ne pomene i muzičko stvaralaštvo u njemu. Iza pomenutih imena stoje djela dostojna divljenja. O njima govore i brojni kritičari: "Željeli smo istaknuti da se rad, krepost, moral, istrajnost isplate i da upravo te osobine trebaju biti mjera svima nama bez obzira na porijeklo – nacionalno, vjersko i društveno." Logično je nešto tako značajno, poput ove manifestacije, posvetiti onome ko je znao drugima biti uzor i ostati čovjek u usijanim vremenima, za razliku od gospodina Don Branka čije su izjave na hrvatskoj radio televiziji vrlo problematične u pomenutim vremenima.
No ipak i ovi Don Brankovi dani muzike uveseljavaju građane Kotora i uljepšavaju njegovu sumornu sliku", stoji u saopštnju OOSNP Kotor.