Arhiva

Biti pravoslavan znači biti radostan, a bez Hrista i bez vaskrsenja u ovome svijetu bili bi samo zaludni putnici, poručio je protojerej Predrag Šćepanović, paroh podgorički, govoreći juče u Riznici Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Kotoru o „Krstopoklonoj nedjelji". Predavanje je održano u okviru ciklusa tokom Velikog posta koji organizuje Srpska pravoslavna crkvena opština Kotor (SPCOK).

„Često na to ne stavljamo akcenat, ali upravo su Krstopoklona nedjelja i Veliki časni post, prilike da se sjetimo ko smo, odakle smo, zašto nas je Bog poslao na ovaj zagonetni svijet, kuda idemo, ima li života poslije smrti, ima li vaskrsenja... Ljudski je nekada pasti i posumnjati. Međutim pored hiljadu tolikih svjedoka kao što je sv. Vasilije i mnogi sveti, prosto ne trebamo da brinemo o tome ima li, već samo treba da idemo tim putem kao u onoj divnoj priči o mravu koji je krenuo za Carigrad i kada su mu se smijali. Rekao je to u pjesmi pjesnik Blagoje Baković, da zna da neće tamo stići, ali mu je bitno da umre na putu za Carigrad. E to je ono što će Bog suditi o našim namjerama, da li smo u ovome svijetu, i to je ono po čemu se pravoslavlje razlikuje od drugih filozofija. Evo dragi nam budizam, koji je prijateljski raspoložen prema nama, nije nam kroz istoriju činio zla.

Međutim Mahatma Gandi je govorio da Indija ne može sa Rusijom dok se ona ne okane bezbožništva i materijalzima i da na kopljima i na mrtvim tjelesima nisu Englezi i Evropljani donijeli hrišćanstvo, možda bi sva Indija bila pravoslavna.

Upravo, dakle, biti pravoslavan znači biti radostan. Znači radujte se i veselite se. Kako je govorio veliki Puškin, „u nevolji, u boli kraj nedaća svih, uz teške gubitke i tugu kletu, biti prirodan, nasmijan i tih, najveća je umjetnost na svijetu”. A radosni možemo biti samo ako riješimo prokleta vječna pitanja, pitanja smrti i ako shvatimo da je vaskrsenje osnovni cilj i smisao našeg života, onda i možemo biti radosni.

Bez Hrista, bez Hristovog vaskrsenja u ovome svijetu bićemo zaludni putnici koji će lutati kao u Sahari u pustinji ovoga života, tražeći izvore. Međutim, oko nas žubore rijeke života, žubori živoga Boga. Tu tajnu vode koju smo primili na svetom krštenju treba u sebi da obnavljamo i da se kupamo tom vodom, a Bog nam je dao svoje tijelo, svoju krv, dao nam je i krst svoj da sa toga krsta čekamo svijetlo Hristovo vaskrsenje”, kazao je između ostalog paroh podgorički, protojerej Predrag Šćepanović.

Sljedećeg petka predavanje u Riznici SPCOK održaće rektor Cetinjske bogoslovije otac Gojko Perović.