Arhiva
DVA MINUTA JOVICE
"Dva minuta" - naziv je nove rubrike Radio Kotora koja je na programu svakog ponedjeljka u 9.30 i 15 sati. Sugrađanima se ove sedmice obratio arheolog Jovica Martinović, jedan od najboljih poznavalaca našeg kulturnog nasljeđa.
Drage moje Kotoranke i Kotorani i svi oni koji želite dobiti tu privilegiju da postanete Kotorani i Kotoranke. Pozdravljam Vas, ja sam Jovica Martinović, i ja novodošao u Kotor, ali prije nekih 69 godina i za to vrijeme iaoko sam vrlo tvrd po naravi uspio sam da se prilagodim zakonima, običajima, naravima kotorskim, molim vas da i vi to ubuduće činite. Kotor ima stotinu lica, Kotor je iz svakog ugla nedovoljno sagledan, a jedno od tih, eto da kažemo tajnih karakteristika ovoga grada je nepostojanje imena ulica. Postoje neka narodna imena, pa se jedna ulica zove Duga, Uska, treća se zove Mokra, a najkarakterističnija je ulica Pusti me proć, kroz koju dva čovjeka, a naročito poslije dobrog objeda ne mogu se suminut nikako.
{mp3}dva/DVA MINUTA 1808{/mp3}
Trgovi imaju svoja imena. Pjaca od rive ili Pjaca od oružja, to je glavni veliki trg poslije ulaska u grad na zapadna vrata, međutim, on je negdje tamo, čini mi se, kasnih šezdesetih godina prošloga vijeka dobio ime Trg oktobarske revolucije. Dobro, može se shvatiti zbog čega, to je bilo takvo vrijeme, ali i danas ga građani zovu ili Pjaca od rive, ili Pjaca od sata ili Pjaca od oružja. Postojao je Trg od brašna, zbog toga što su se tamo nalazile pekare i prodavnice brašna. Postojao je Trg od mlijeka ili Pjaca od mlijeka, jer su se u srednjem dijelu grada, zapravo istočnom, bolje rečeno sjeveroistočnom gdje su seljaci iz unutrašnjosti, odnosno iz Njeguša najviše dolazili da prodaju mlijeko, sir, skorup, buter, mada je to rjeđe bilo, i zbog toga je ta pjaca dobila naziv Pjaca od mlijeka, pa postoji Pjaca od drva gdje su se, ja sam to kao djete kad sam došao u Kotor 1945.godine zapamtio, prodavale balice drva na konjskim tovarima koje su dolazile, takođe ovom starom cestom niz Škurdu, pa onda niz Praćišta i do samoga grada do tzv. Crnogorskog pazara. Postoji i ona divna, neiskvarena, nenagrđena Pjaca od salate u južnom dijelu grada, trg, pjaca na koju su Škaljarice dolazile da donose svoju zelen, svoju salatu, blitvu, raštan itd. Međutim, ulice zvanično nemaju imena. Pored Trga oktobarske revolucije imamo još jedan naziv za Pjacu od mlijeka – Trg paštrovnica. Ja mislim da nema pet ljudi u Kotoru koji bi znali da objasne to ime Paštrovnica. To je jedno brdo, negdje u Krivošijama gdje su partizani sačekali jedan bataljon, ili četu Italijana, pospremili ih, zarobili, zarobili oružje itd. i u čast toga je taj trg dobio ime Paštrovnica, a da nema nikakve blage veze sa tim nazivima gradskih trgova, pjaca i pjaceta u samom gradu. E, sada to nastojanje da se trgovi i ulice u gradu označe traje već odavno. Negdje 1985.godine jedna jaka ekipa je radila urbanistički projekat grada Kotora i jedan dio tog urbanističkog projekta bio je predlog naziva ulica i trgova u urbanom jezgru, odnosno u gradu omeđenom bedemima. Ja sam bio jedan od članova te radne grupe. Radeći taj projekat mi smo pošli, ne želeći da izmišljamo toplu vodu, od takve situacije u Dubrovniku. Mislim, ne trebamo se praviti pametniji od Dubrovčana, oni su daleko pametniji i iskusniji itd. Mi smo uspjeli da dođemo do jednog plana grada Dubrovnika i da tamo pronađemo, da su sve ulice i trgovi unutar starog urbanog jezgra dobile nazive dubrovačkih velikana, pisaca, pomoraca, slikara, vajara itd. Napravili smo takav projekat, međutim on nikad nije zaživio. Bilo je u ovom vremenu od 1985. do danas imenovano najmanje pet opštinskih komisija koje bi trebale da potaknu to pitanje imenovanja gradskih ulica, međutim nijedna od njih nije dovršila svoj posao i Kotor danas na svoju veliku sramotu ne može da na tablama koje bi bile na uglovima ulica ili uglovima pjaca i pjaceta ispriča svoju istoriju. Da tu kaže da je ovo ulica Nikole Buće državnika iz 14.vijeka, da je ovo ulica Andrije Paltašića, štampara iz 15.vijeka itd. Doduše, u gradu je primjenjen onaj koji važi u Veneciji kućnih brojeva, ali treba biti umjetnik pa otkriti gdje se nalazi kuća broj 326 unutar gradskog jezgra. Zbog toga bi bilo potrebno da se, ali ovo može i ostati glas vapajućeg u pustinji, da se u Opštini poradi, da se konačno napravi jedan predlog koji bi išao na to da ulice unutar gradskog jezgra dobiju imena gradskih velikana, a van gradskog jezgra neka dobijaju imena političara, revolucionara itd. Mislim, da je ovo konačno sazrelo i da ne bi se smjelo više odlagati.
Hvala vam na strpljenju! Ovo je govorio za vas sve Jovica Martinović, jedan stari, kotorski „špicaškandalo", koji uvijek voli da zabode draču u zdravu nogu, pa neka se noga pomalo češe.
Narednog ponedjeljka svoja „Dva minuta" imaće filozofkinja Paula Petričević, aktivistkinja "Anime" i kolumnistkinja "Vijesti".