Arhiva

Kotor je oduvijek bio prebogat pravoslavnim ikonama, koje su i danas veoma značajan vid duhovnosti za vjernike, a predstavljaju i istinsko bogatstvo ovog grada, kako duhovno tako i kulturno, ocijenio je paroh kotorski, namjesnik bokokotrski, protojerej-starofor Momčilo Krivokapić.

Govoreći u okviru ciklusa predavanja tokom velikog posta na temu "Ikone kotorskih riznica i crkava", u organizaciji Srpske pravoslavne crkvene opštine Kotor, Krivokapić ističe kako se u crkvenoj riznici i u samim crkvama nalazi puno toga o čemu se ne zna baš puno, pa je i cilj ovog i budućih predavanja da se sve to predstavi.

"Kotorske porodice su odreda poklanjale ikone. U riznici su pored projnih eksponata i stare ikone koje se same obnavljaju, vraća im se boja i to je uočljivo ako se pogledaju nakon određenog vremena. Kada jednom otvorimo riznicu pisaće "ništa ne možete da dirate, ali možete da cjelivate". U riznici su ikone od 15. vijeka do ikone koja praktično i nije riznička, ali je namjerno tu imamo da bi kazali da ovdje ne čuvamo spomenike kulture već mi ovdje čuvamo svetinje", kazao je Krivokapić. On je naveo i da se pravoslavne ikone mogu naći i u katoličkim hramovima. {gallery}ikonemomo{/gallery}

"Razlike izeđu pravoslavnog i katoličkog slikarstva će se pokazati tek u 18. i 19. vijeku. Ranije je ikonopisanje praktično bilo isto. Živopis u katedrali Svetoga Tripuna iz 1331. iz vremena je kralja Milutina. Freskopisci su grčki slikari (pictures graeci). Tada se nije moglo reći da je to samo pravoslavno već opštehrišćansko slikarstvo. Iz tog nasljeđa ušli smo u venecijanski period koji je mnogo toga pravoslavnoga uništio. Međutim, pravoslavlje je žilavo i upravo su elemenati njegovog opstanka ikonopoštovanje i ikoniopisne škole. Ikona je živjela, freske su živjele, a taj oblik naše duhovnosti je posebno značajan u vremenima kada je trebalo razlučiti što jeste, a što nije pravoslavlje. Na ovom našem sudaru svjetova brojne su i ikone koje su donosili pomorci iz čitavog svijeta", kazao je Krivokapić.
On je zatim, između ostalog, predstavio monumentalni veliki krst iz 1708. godine (crkva Svetog Luke) koji je radio Dimitrije Daskal, osnivač Bokokotorske slikarske škole. "U crkvi su i starije ikone Svete Trojice, kao i alegorijska predstava iz Pjesme nad pjesmama iz 1689. godine. Na ikonostasu je ikona sv. Luke koji piše Jevanđelje i ikonopiše ikonu Bogorodice, zatim ikona Hrista i Bogorodice na ikonostasu (16. vijek). Tu su I radovi Hristofora sina Dimitrija Daskala iz čije kuće je 11 velikih živopisaca. Tu je dakle već izoibilje onoga što je put ikone kroz vjekove od freske iz 12. vijeka, otkrivene 1971. Bilo je to nevjerovatno otkriće za nauku i radost za sve nas zbog traga o tome u kom je duhu oslikana crkva u vrjeme gradnje 1195.
U kapeli Svetog Spiridona je prekrasan ikonostas italo-kritske škole sa jedinstvenim Carskim dverima, kao i rijetka scena Živonosni istočnik - Bogorodica izvor života.
Već 1856. se gradi grobljanska crkva Pokrov Majke Božje. Na vrhu ikonostasa je raspeće (15.vijek) koje je sada u riznici. Levantinske ikone su sa kraja 18. vijeka. Tu je i čudesna ruska ikona Pokrova Bogorodice. Iz ove crkve austrijski vojnici su 1914. pokušali da pokradu zlato koje je zato premješteno", kazao je Krivokapić, najavivši izložbu vrijednih poklona od zlata i srebra koji se čuvaju u riznici i podsjetivši na vrhunske zanatske radove kotorskih majstora čijih je srebrarskih radnji u Starom gradu nekada bilo najmanje 20.
"U zatvorskoj kapeli Svetog Jovana Bogoslova oko zemljotresa neke su ikone odnijete na konzervaciju, ali nikada nisu vraćene , kao što je ikona Hrista i Bogorodice. Svi tragovi i katolički i pravoslavni su nestali iz kapele", kaže Krivokapić.
Govoreći o crkvi Svetog Vasilija u Dobroti kazao je da su tu sve ikone novijeg datuma koje je radio otac Pavle Kalanj. Živopisanje ove crkve je u toku. Monumentalnu ikonu sv. Vasilia Ostroškog na tronu radila je Ivana Pašić iz Beograda. Tu su još ikone sv. Save, sv. Stefana Prvovjenčanog,  sv. Petra Cetinjskog...
U crkvi Svetog Petra Cetinjskog je ikona Hrista i Bogoridice (kopija iz Hilndara) koju je radio Dragoslav Jaševič, zatim sv. Jovana Krstitelja i sv. Petra Cetinjskog (sublimat sugestija ljudi koji znaju ikonografiju i idobrog ikonpisca).
Same ikone su, istakao je Krivokapić, "odsjaj nebeske slave i one nikada nisu samo predmet, ali ni predmet obožavanja". "Ikona je spoj između neba i zemlje. Kada se molimo pred ikonom obraćamo se direktno Tvorcu svome. One su neobično važne pravoslavnoj teologiji i životu", kazao je Krivokapić.
Nakon predavanja paroh Momčilo Krivokapić prisutnima je predstavio i brojne druge eksponate koji su trenutno izloženi u riznici, među kojim je i portret prote Gavrila Rucovića, portreti episkopa bokokotorskih Gerasima Petranovića, Dositeja Jovića, Kirila Mitrovića, Jova Bućina (gradio crkvu Svetog Nikole), jeromonaha Makarija Radonjića, Ivane Martinović (dala novac za osnivanje Prve srpske fondacione škole 1838.), potpis austrijskog cara Franja Josifa na ćirilici, razglednica sa potpisima Srba Dubrovčana katolika, uniforma i sablja crnogorskog đenerala Luke Gojnića, Zakonik crnogorskog knjaza Danila prvog ....