Arhiva

Redovni profesor Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju, teatrolog prof. dr Darko Antović, koji je preko 80 % svojih radova posvetio pozorištu, odnosno pozorišnom životu u Kotoru i Boki, kaže da se mladi danas sve manje interesuju za upis na akademije. „Nažalost, proteklih godina broj kandidata koji žele da upišu akademije opada. Ne samo na našem Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, već i na drugim. Problema te vrste imaju muzička i likovna akademija. Ima smjerova koji već godinama nisu upisali nijednog kandidata, za razliku od onoga vremena kad smo mi počinjali, negdje '94, '95. godine. Tada je prva generacija glumaca primljena na Cetinjsku akademiju. Inače poznato je da je godinama za prijem šest do osam kandidata na glumi bilo po 150, 160 kandidata. Prijem je trajao po desetak dana samo u prvoj fazi. Osjeća se da je danas došlo do „zasićenje tržišta", kazao je gostujući u emisiji Razgovori nedjeljom Radio Kotora prof. Antović.

„Pozorište u Kotoru i Boki je do danas, kroz pet objavljenih knjiga i nekih stotinjak naučnih radova, bilo težište mog rada. Moji studenti su bili marljivi pa su nedavno sabrali sve moje radove i došli do broja od 10.000 objavljenih recenziranih. Nažalost, više objavljenih van Kotora i van Crne Gore", kazao je Antović.

Akademiju za pozorište i film, radio i televiziju u Beogradu upisao je '71. godine.„Tada je to bila rijetka akademija koja je imala sve smjerove. Postojale su glumačke škole u Zagrebu i Ljubljani. Znači, ova je bila glavna akademija za područje od 22 miliona stanovnika i ukupno je primala do 60 kandidata računajući da će i ljudi koji to završe naći posao, mada je već tada to bio problem. Već se i tada nešto osjećalo. Mi sada na tom području, uključujući novostvorene države i da svaka ima akademiju, svaka školuje isti kadar i eto šta se događa. Imamo tamo naše glumce koji vi gledate kroz hrvatske serije, a nema ih u našem pozorištu. Jedan veći broj je u Beogradu, a ima ih i u Vojvodini. Mada je u Srbiji situacija drugačija nego kod nas. U Crnoj Gori imamo dva i po pozorišta, dok Srbija ima 35 profesionalnih pozorišnih kuća koje igraju svako veče. Imate i pozorišne kuće koje su privatne", navodi Antović.

On kaže da je u Crnoj Gori profesionalizam u pozorištu prisutan samo u jednom segmentu. „ Drugo je uglavnom nekakav oblik amaterizma, a ono što se na kraju prikaže je skoro nekakav, nažalost, dilentarizam i nije pravi teatar. Ja kao rođeni Kotoranin odlazim u Beograd da upisujem akademiju i ne znam da je u Kotoru pozorište radilo cijeli 19. vijek. Saznajem to na časovima profesorice Mirjane Miočinović koja na jednom od predavanja kaže: „evo Antoviću da pomenemo i Kotor gdje je radilo pozorište koje su osnovali Francuzi". Ja totalno u šoku. Prvi raspust koji sam imao te godine odlazim u Kotor, u Arhiv. Malo premećem po arhivskoj dokumentaciji i pronađem prva dokumenta. Tom temom sam se bavio od 1972. do 1995. godine kada sam predao doktorsku disertaciju i obradio preko 420 izvornih dokumenata na italijanskom, francuskom, njemačkom i srpskom jeziku", kazao je Antović.