Arhiva

Slikarsko pismo Draga Dedića, originalno je i prepoznatljivo i sa jasnom porukom, ocijenio je novinar Slavko Mandić. Otvarajući izložbu poznatog crnogorskog slikara, koji je svoju karijeru uspio da kruniše radom visoko cijenjenim i u samom Parizu, Mandić kaže da Dedić nastoji da ujedini sve jaču razjedinjenost „koja poput neke aždaje halapljivo guta etiku i moral, uništava ljepotu i obesmišljava ljudsku potrebu za punim smislom života". „Slikar se otima i otima vrijednosti da se ne zakorove. Tako mu teče slikarski život iz kog se nazire cvijet koji će jednog dana, daleko od ovoga danas, na kraju puta izađi kao osvit bijeli, kao pobjeda dobra, kao snažno vrelo na kome će se napajati zaboravljene vrijednosti. Drago Dedić je slikar ljubavi i iz ljubavi. On stvara lakoćom koju mogu samo umjetnici visokog etičkog ritma i lake ruke koja ima direktnu komunikaciju sa izvorištem života odakle sve počinje", kazao je Mandić.

{gallery}dedic{/gallery}

Za Dedića on kaže da je ovaj „slikar pariških zora i ljutog crnogorskog krša, obišao planetu predstavljajući svoje radove znatiželjnicima koji nisu krili da gledaju nešto novo, nešto što ima pitku priču u samom početku, koja se neposredno potom nekim čudom uzburka i uskovitla". „Drago Dedić je zadužio crnogorske slikare i uopšte crnogorsku kulturu. Predstavljao je našu likovnu scenu biranoj pariškoj publici, organizovao izložbe i brojne susrete za pamćenje. On je to radio iz duše, kao što radi sve. Crna Gora mu se, iako on to nikada nije tražio nije odužila. Ali, on bi bio neko drugi kada bi ga to dodirivalo", kazao je Mandić.
Iistoričarka umjetnosti Marija Mihaliček je naznačila da su Dedićevo breme vremena i memorije iz djetinjstva i mladosti, poneseni iz zavičaja, trajna duhovna i emotivna spona sa Crnom Gorom, postali ishodište njegovog slikarstva. „Dedić je svoju osobenu likovnu poetiku sazidao na istrganim prizorima iz života, događajima, ličnostima, na melanholiji i nostalgiji svijeta koji je ostavio. Od rodnog Orahova u Kučima do Pariza, vrijeme je lutanja Draga Dedića, a sudbonosna odluka da se 1967. otisne u grad umjetnosti, donijela mu je nekliko godina borbe za golu egzistenciju. Dedićev san počinje da se ostvaruje 1971. kada se posvetio slikarstvu. Rekli bi, s pravom, romaneskna biografija, slična mnogima koje je privlačila magija Pariza i želja da se na izvoru umjetnosti napajaju i sami ostvaraju. U Parizu opstaju najtalentovaniji, najjači, najuporniji, a šansu dobijaju i oni bez predhodne edukacije. Autodidakt Drago Dedić je uspio da se isključivo snagom svoje umjetnosti nametne i ostvari zavidnu karijeru slikara", rekla je Mihaliček.
U galeriji „Solidarnosti" Dedić se predstavio sa 35 ulja na platnu nastalih u periodu od 1987. do 2013. godine.
U muzičkom dijelu programa nastupile su flkautistkinje Andrea Petrović i Tamara Knežević i pijanistkinja Dragana Krgović.