Arhiva

U rubrici „Dva minuta", koja je na programu ponedjeljkom u 9.30 i 15 sati i reprizno subotom u 9.30, priliku da se obrati našim sugrađanima ove sedmice imao je Dušan Vuleković, reditelj i predavač na cetinjskom Fakultetu dramskih umjetnosti.

Dragi sugrađani,
Sinoć sam na našem gradskom kinu ,,Boka" prisustvovao projekciji sjajnog islandskog filma ,,Ovnovi". Priča o ovom filmu ne bi stala u dva minuta, ali taman toliko je potrebno za kratak osvrt na jednu drugu zanimljivost – to što je u sali bilo ukupno troje ljudi. Nešto bolja situacija je bila veče prije kada je bilo prisutno čak pet filmofila.

Zbog čega je to tako? Zašto je posjeta baš tako slaba? Naravno da ne očekujem da će sala biti ispunjena do zadnjeg mjesta, ali samo troje ljudi na projekciji u subotu veče u osam sati i sa cijenom karte od dva eura, previše je. Odnosno premalo. Mora da možemo bolje od toga.

Tehnički uslovi projekcije u kinu nisu na zavidnom nivou. Film je emitovan sa DVD-a, rezolucija standardne definicije razvučena na veliko platno kroz vrlo skroman projektor, pritom pogrešno podešen, slažem se nije najprivlačniji set-up za dolazak. Ali, zvuk zna da bude dobar, na kraju ipak je to staro kino koje je na brzinu, koliko se moglo, pripomognuto da se batrga sa izazovima digitalnog. Prije svega, to je kino a gledanje filma u ma kakvoj bioskopskoj sali je beskonačno bolje iskustvo nego gledanje filmova na i-padima ili leptopovima, nije stvar isključivo u kvalitetu, već u mraku, miru i izolovanosti od spoljnog svijeta koje vam bioskopska sala pruža, jedno tako možete u potpunosti biti fokusirani na film, na ono zbog čega ste došli, i efekat nikad ne izostane. Pozorište je mjesto gdje gledate predstave, u koncertnoj sali koncerte, pa tako jedno pravo mjesto za film je - kino. {mp3}dva/dusanmart16{/mp3}

Trebalo bi da budemo ponosni i zahvalni što i dalje imamo kino u ovom obliku. Kažu da je to posljednji bioskop u svojoj namjenskoj zgradi u Crnoj Gori. Svi ostali su srušeni, oni sa više sreće zatvoreni. Danas se bioskopi nalaze u šoping centrima i time predstavljaju samo produžetak ponude pošasti konzumerizma, i takvi bioskopi i filmovi koji se u njima prikazuju najčešće nisu mnogo više od svakog šarenog okruženja – proizvodi u kupoprodajnom lancu.

Možda je ovo nekakva romantična vizija, ili priča o kiselom grožđu, ali kino „Boka" dođe kao potpuno kontra-primjer takvom trendu, pa iako nesavršen i oronuo, nekako je ljepši i istinitiji nego multisenzorna bomba šoping mol bioskopa, sa sve 3D-om, kokicama i ljepljivim rukohvatima.

Uz mala ali pravilna ulaganja i pravilno korišćenje kino „Boka" bi bilo moguće dodatno tehnički osvježiti i u njemu organizovati još češće projekcije filmova kakav je ovaj islandski, onda festivale, seminare i filmske škole.
Ali, najvažnije je, i treba da nam služi na čast, što i dalje, kao niko drugi u Crnoj Gori, možda i šire, možemo poći u kino na film, a ne u robnu kuću na film. Pa makar samo nas troje.

Zato bi dobro bilo da podignemo svoje lijene pozadine i posjetimo malo češće ovu instituciju, i time joj pomognemo da opravda svoje postojanje, jer, ako jednog dana kino budu rastavljali i odnosili - tačnije, kada se taj prostor bude ,,valorizovao", barem da ne mogu reći – pa vama ovo nije ni trebalo.
Dušan Vuleković

Narednog ponedjeljka Kotoranima će se obratiti Maja Mrđenović, pozorišna kritičarka, teatrološkinja i urednica elektronskog časopisa Udruženja pozorišnih kritičara i teatrologa Peripetija.me.