Arhiva

Humanitarna radnica i misionarka u Tanzaniji, naša sugrađanka dvadesetosmogodišnja Biljana Ivošević je svoj posao iz snova zamijenila volontiranjem u Africi.

Gostujući u današnjoj emisji "032", zajedno sa sekretarom Opštinske organizacije Crvenog krsta Kotor Ilkom Marovićem, ona je pojasnila da je prva iz Crne Gore koja je putem organizacije "Zdenac" iz Splita otišla kao volonterka u Afriku gdje je boravila od 2011. do 2012. godine.

Uprkos siromaštvu, oduševili su je, kako je rekla, sretni ljudi, posebno djeca koja se raduju svakom danu.

"Volontiranjem sam se počela baviti krajem 2010. godine u Hrvatskoj (u Splitu) u okviru himanitarne organizacije "Zdenac". Moj prvi posao podrazumijevao je jednomjesečni rad u rehabilitacionom centru Samaritanac i pomoć djeci ometenoj u razvoju. Kasnije je uslijedio i rad sa djecom u osnovnim školama kroz projekat Odgoj u solidarnosti. Volontiranje u Splitu trajalo je šest mjeseci i podrazumijevalo je put u Afriku, odnosno Tanzaniju", objašnjava Ivošević za naš radio.

U Africi je provela godinu dana brinući se o najsiromašnijoj djeci, držeći im časove engleskog jezika i radeći u tamošnjoj laboratoriji (vadeći krv i testirajući ljude na HIV, malariju i tifus).

„Sa svojom drugaricom Nikolinom Babić iz Zagreba bila sam smještena na selu kod misionara don Anta Batarele i gdje smo imale smještaj i hranu. Prvi susret sa drugom civilizacijom, jezikom i običajima za mene nije bio stran, budući da sam se još u Hrvatskoj, prije odlaska u Afriku, temeljno edukovala o tome što nas tamo sve čeka. Najteže je bilo naučiti jezik-swahili. Za njega je karakteristično da se riječi izgovaraju kako se i pišu, a još zanimljivije je da, na primjer, naša riječ KUĆA kod njih znači NOKAT, a riječ BABA-OTAC. Za vrijeme boravka u Tanzaniji, tačnije u selu Ubaruku koje ima više desetina hiljada stanovnika, časove engleskog jezika držala sam djeci kojih je u učionici bilo i do 150. Više od polovine djece sjedjelo je u klupama, a ostatak na podu. Ta djeca su veoma inteligentna, međutim, nije moguće konstantno im održavati pažnju, jer učenici sedmog razreda, recimo, još uvijek ne znaju da pišu i čitaju, pa smo morali da ih učimo sve iz početka. U školi su provodili vrijeme od 6 do 17 sati i tada bi počeo njihov prvi obrok-ugali, koji je ustvari voda pomiješana sa bijelim brašnom, bez ikakvih začina i termičke obrade. Kuće su im napravljene od blata i ljuski pirinča, a pijaće vode nema. Prinuđeni su da vodu piju iz zagađenog seoskog kanala sa kojeg se inače i napaja stoka, ali na kojem se pere veš. Umjesto četkice za zube koriste drvo sa kojeg je oguljena kora, a zbog boljeg održavanja higijene, ošišani su do glave", priča Biljana.
Od njih se, kaže, očekivalo i da pomažemo djeci oko domaćih zadataka, da se igramo sa njima. Bilo je važno da im se pruži osjećaj sigurnosti i pripadanja. Konstantna temperatura vazduha je oko 40 stepeni, a samo dva mjeseca u godini pada kiša. To vrijeme, podsjeća Biljana, Afrikanci koriste kako bi zasadili pirinač i ostalo voće i povrće. „Zanimljivo je da su njihova djeca mnogo otpornija od naših i da je njihova želja da budu od pomoći jača od naše u Crnoj Gori. Drago mi je da sam pomagala djeci u Africi, ali sam i ja naučila mnogo od njih. Prije svega da se radujem svakom danu, cijenim rad i život. Nakon povratka iz Afrike, nastavila sam da radim kao medicinska sestra u Domu zdravlja u Radovićima i da pomažem jednoj porodici sa Vrmca zajedno sa učenicima iz osnovne škole u Radovićima. Moja želja je da ponovo odem u Afriku, recimo, uz pomoć udruženja Ljekari bez granica i ponovo pomažem najugroženijima", zaključuje naša sugrađanka velikog srca.
Sekretar Opštinske organizacije Crvenog krsta Kotor Ilko Marović podsjeća da se volonterski angažman može odnositi na globalne aktivnosti društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca u cilju poboljšanja životnih uslova za najugroženije, ali se odnosi svakako i na volonterske aktivnosti u lokalnoj zajednici. Tako smo u Kotoru posljednjih godina svjedoci da se na volonterskoj osnovi podržavaju autentične bokeljske manifestacije, volonteri su čistili dvorište opšte bolnice Kotor, sakupljali novčanu pomoć za adaptaciju pojedinih odjeljenja ove zdravstvene ustanove, održavali su se kursevi prve pomoći, starim osobama pružala se i adekvatna psihosocijalna pomoć, aktuelno je bilo i spasilaštvo na vodi, prikupljanje pomoći za područja pogođena poplavama i slično. „I dalje ćemo pomagati najugroženije porodice u našem gradu i okolini. Naša najveća snaga su svakako djeca, učenici osnovnih i srednjih škola. Podsjetiću, odluka da li će neko biti volonter ili ne, povezana je s čovjekovim sistemom vrijednosti i predstavlja izbor stila života u kojem barem podjednaku važnost imaju briga za sebe i briga za druge. Od volontiranja oni ne može živjeti, ali je ono zasigurno čovjekov život oplemenjuje", rekao je Marović.