Arhiva

Izložba „Iz konzervatorske radionice Živka Radovića" otvorena je sinoć u Galeriji solidarnosti u Starom gradu, u organizaciji OJU Muzeji Kotor.

Prisutnima se najprije obratila istoričarka umjetnosti Marija Mihaliček podsjetivši da se odnos prema kulturnoj baštini odražava kroz odnos prema profesiji konzervatora-restauratora, izuzetno važne struke preko koje se štite kulturna dobra i ostavljaju sljedećim generacijama. „U sredini kao što je naša, sa prebogatim i kompleksnim kulturnim nasljeđem, prepoznajemo značaj ove djelatnosti, bez koje slikarska, graditeljska i sva ostala ostvarenja kulturne istorije ne bi mogla preživjeti, niti bi ih mogli danas baštiniti", rekla je Mihaliček, podsjetivši da su sve do početka 20. vijeka konzervacija i restauracija slikarskih djela smatrana pratećom djelatnošću koja se nalazila negdje između umjetnosti i zanata. „Savremena slikarska konzervacija i restauracija zapravo je spoj umjetnosti i nauke i podrazumijeva multidisciplinarno obrazovanje", navela je Mihaliček.

Direktor opštinske javne ustanove „Muzeji" Andro Radulović zahvalio se autoru izložbe koji je, kako kaže, omogućio da se pred publikom nađe izložbeni materijal sa kojim nismo u prilici da se tako često susrećemo, a čija su specifičnost i značaj itekako važni u ostvarivanju prezentovanja i izlaganja ne samo muzejskog i galerijskog materijala, već i izlaganja sveukupnog istorijsko-umjetničkog i primijenjenog stvaralaštva, pokretnog i nepokretnog fundusa kulturne zaostavštine.

Izložbu je otvorila slikarka-konzervatorka Jasminka Grgurević podsjetivši da Živko Radović pripada plejadi crnogorskih konzervatora, koji su formirani na Kulturološkom fakultetu na Cetinju. Prvi je diplomirani student ovog fakulteta, odsjeka za štafelajno slikarstvo, zidno slikarstvo i mozaike. Kao student bio je saradnik Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Srbije, kao konzervator radio je u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture na Cetinju, a zatim u JU Muzeji i galerije Podgorice, gdje je i danas zaposlen, kao konzervator savjetnik. U njegovim rukama nalazile su se ikone sa ikonostasa manastira Morače, crkve Sv.Nikole u Bijelom Polju, Đurđevih stupova kod Berana, crkve Sv. Đorđa u Podgorici, ikone iz riznice manastira Ostrog, ikone iz riznice Spomen doma u Reževićima, ikone iz crkve Sv. Dimitrija u Kolašinu i ikone i slike iz mnogih drugih crnogorskih crkava, od Žabljaka preko Kolašina, Mojkovca do Budve, Kotora i Herceg Novog, naslikane u periodu od 16. – 20. vijeka.{gallery}izlzivkoradovic{/gallery}

Istovremeno, tokom proteklih godina Živko Radović je radio zidne slike u manastirima Đurđevi stupovi kod Berana, Morači, Duljevu, Ostrogu, Podmajinama, Sv. Trojici kod Pljevalja, crkvama u Petrovićima, Velimlju, Dragovoljićima, crkvi Sv. Đorđa u Podgorici, fragmente zidnih slika crkve Sv. Arhangela Mihaila na Prevlaci kod Tivta, istražujući njihovo stanje i štiteći ih. Uspješno je radio konzervaciju i restauraciju starog namještaja, drvoreza, pozlatu. Grgurević je istakla Živkov rad u crkvi Sv. Đorđa u selu Glavati u Donjem Grblju. „Crkvu u selu Glavati obnovio je vladika Mitrofan Ban, koji potiče iz ovog sela i čiji su roditelji sahranjeni na crkvenom groblju. Mitrofan Ban je zabilježio u svojim memoarima da je kod braće Đinovski u Podgorici naručio ikonostas za ovu crkvu. Ikonostas je bio u jako lošem stanju kada ga je Živko preuzeo. On je konsolidovao sačuvane originalne djelove ikonostasa i ugradio ih u novu konstrukciju, a zatim je na osnovu detaljnih analiza rekonstruisao ikonostas kao cjelinu. Ovo je bio jako složen zahvat u tehničko-tehnološkom i zanatskom smislu, i jedan od većih konzervatorskih poduhvata na području Grblja i Boke Kotorske", pojasnila je Grgurević. Ona je ovom prilikom spomenula i mg Slavicu Radović, Živkovu sestru, koja je oslikala ikone za ovaj ikonostas, poštujući likovni izraz brace Đinovski u skladu sa sačuvanim djelovima originalnih ikona, čime je ikonostas zaokružen kao cjelina i predstavlja, po meni dobar primjer temeljnih konzervatorskih istraživanja, sprovedenih sa ciljem analize i zaštite originalnih djelova ikonostasa, rekonstrukcije cjeline i valorizacije izvornih vrijednosti ikonostasa. Ovaj posao je publikovan čime je sam zahvat popularizovan, a time i memorijalne vrijednosti cjeline, crkve Sv. Đorđa sa grobljem.
Živko Radović je 2007.godine u Podgorici organizovao prvu zajedničku izložbu dokumentacije o sprovedenim, konzervatorskim mjerama crnogorskih konzervatora.
„Prilikama, kao što je ova višestruko se radujem. Između ostalog, doživljavam ih i kao rijetke prilike da se govori o konzervatorskoj struci. Posao konzervatora je odgovoran i težak. Samo jedan pogrešan potez skalpelom, ili kompresa koja se malo duže zadržala na bojenom sloju, mogu uzrokovati promjenu izvornih vrijednosti djela. Konzervator je istovremeno onaj koji čisti bojeni sloj, konsoliduje drvenu osnovu, injektira raslojene maltere, ojačava oslabljeno platno, fiksira bojene slojeve, štiti djelo od dalje degradacije, ali on je i onaj, koji često, mora svojom sigurnošću i odlučnošću da reaguje u pravom momentu, da pridobije vlasnika i da ga ubijedi da donese odluku na korist samog djela. Konzervator je istovremeno i naučnik i istraživač, umjetnik i zanatlija, ali često i poslanik i sudija. On je i onaj čiji rad ostaje u sjenci djela, jer on je u službi autora, onoga čije djelo popravlja. Onaj koji nema izbora, jer istovremeno stoji iznad djela popravljajući ga i ispred djela braneći ga čuvajući njegove vrijednosti", kazala je Grgurević.
Sve navedeno, rekla je, bio je Živko Radović, kao konzervator u službi zaštite kulturnih dobara na ovim prostorima tokom proteklih trideset godina. „Dokumentacija o sprovedenim konzervatorskim mjerama na kulturnim dobrima, u skladu sa savremenim principima zaštite, ima zaštitu kao i samo kulturno dobro. Tim prije je, izložba koja je pred nama, koju je priredio Živko Radović, značajnija u kontekstu crnogorskih prilika. Na kraju želim da napomenem da pored neophodnosti poznavanja naučno istraživačkog postupka, primjene principa interdisciplinarnosti, poznavanja tehnika, tehnologija i zanata, pored strpljenja, pažnje i preciznosti, volje i upornosti, ova odgovorna profesija se ne može valjano raditi, bez ljubavi. A ljubav je i jedini potpis koji konzervator ostavlja na djelima koje radi. Moje zadovoljsto veće jer znam da taj čarobni sastojak koji se zove ljubav moj prijatelj i kolega Živko Radović svakog dana sipa u konzervatorske poslove. Zato, dragom kolegi Živku Radoviću želim još puno stručnih izazova, a dragom prijatelju Živku Radoviću želim, još puno ljubavi, da bi je sipao u poslove koje radi. Istovremeno mu čestitam na svim do sada izvedenim konzervatorskim radovima", poručila je Grgurević.
Na kraju se prisutnima obratio i autor izložbe Živko Radović rekavši da je ovom foto dokumentacijom želio posjetiocima približiti konzervaciju kao struku. „Ovih dana je trideset godina od kako sam diplomirao na Cetinju. Valjda će se vrijeme promijeniti i društvo početi da shvata i cijeni našu profesiju", kratko je prokomentarisao Radović.
Podsjetimo, Živko Radović je rođen 1962. godine u Mojkovcu. Diplomirao je na Kulturološkom fakultetu na Cetinju 1986. godine. Bogato konzervatorsko iskustvo sticao je još za vrijeme studija kao član konzervatorske ekipe Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Srbije na terenim u Pećkoj patrijaršiji, Sabornom hramu u Kraljevu, manastirima: Ljubostinja, Ravanica, Vraćevšnica, Studenica, Gradište, riznici Srpske pravoslavne crkve u Dubrovniku.