Arhiva

„Nisam u saznanju da je ikada na nekom sastanku na opštinskom ili ministarskom nivou pominjano izmiještanje gradske pijace u Kotoru i, koliko znam, niko u opštinskoj vlasti nije zastupao tu ideju. Nije problem da se izdvoje sredstva za adaptaciju markata, ali neophodno je da vidimo kako da ta adaptacija ne naruši ono što je pijaca već više od stotinu godina" – rekao je danas u emisiji „032" na talasima Radio Kotora sekretar za zaštitu prirodne i kulturne baštine Nenad Vukadinović. On je o zaštiti kotorske pijace kao kulturnog dobra grada govorio gostujući sa načelnicom Uprave za zaštitu kulturnih dobara Marijom Popović i arhitektama Vlastom Mandić, Brankicom Radonjić i Aleksandrom Denderom, a emisiju je vodila Jelena Vukasović. Kako je Vukadinović u diskusiji pred mikrofonima kazao, za njega je neprihvatljivo predloženo idejno rješenje koje od pijace pravi samoposlugu. „To niko normalan ne može podržati. Ja razumijem inspekcijske zahtjeve da se prodaja proizvoda životinjskog porijekla odvija u bezbjednim uslovima, ali mi pijace otvorenog tipa imamo u Veneciji, pa recimo u Dubrovniku gdje se otvorena peškarija nalazi uz samo ulicu, a i Italija i Hrvatska su zemlje Evropske unije. Treba da sjednemo sa ljudima iz inspekcija i nadležnih ministarstava i vidimo kako da se Kotor izuzme iz aktuelnih zakonskih rješenja. Pod zaštitom je Uneskoa, turistički je grad i kulturno i prirodno dobro, tretman njegove stogodišnje pijace ne može biti isti kao tretman pijace u Plužinama" – rekao je Vukadinović.

Negativan stav o predloženom rješenju adaptacije pijace ima i Uprava za zaštitu kulturnih dobara. „Mi smo u čitav predmet od strane Opštine uključeni prije desetak dana kada nam je stigao zahtjev za rekonstrukciju unutrašnjeg dijela pijace. Jasno je da se u zahtjevu ne može vidjeti namjera izmiještanja pijace, ali svakako vidimo da se može desiti da pijaca izgubi karakter koji ima. Predmet je u razmatranju, međutim, sigurna sam u stav konzervatora apsolutno protiv bilo kakvog mijenjanja i izgleda i karaktera i namjene predmetnog prostora" – istakla je načelnica Uprave za zaštitu kulturnog dobra Marija Popović.

Po njenim riječima, zastakljivanjem peškarije bi se izgubila njena autentičnost. „Uprava nije nadležna da proučava HASAP pravila koja se odnose na bezbjednost prozvoda i zdravlje ljudi, ali naša pijaca postoji od 1905. godine. Zadovoljeni su neki standardi za njeno poslovanje, a nije mi poznato da se neko otrovao zbog kupovine na pijaci. Pored toga što je pijaca prepoznatljiv dio grada, ona je i integralni dio bedema Starog grada. Vjerujem da je u ovom slučaju potrebno da se pravila i zakonski okviri prilagode gradu Kotoru i njegovim potrebama" – rekla je Popović i dodala da čak i Venecija ima tržnicu otvorenog tipa. „Na venecijanskoj pijaci ribu vam nude na ledu bez ikakvih vitrina a sumnjam da se tamo radi išta što ugrožava zdravlje ljudi. Postoje zastori, platna i načini da se proizvodi zaštite. Pijaca je svakako mjesto gdje se manifestuje duh Kotora, pa pored toga što je nepokretno kulturno dobro, smatram da ima odlike i nematerijalne kulturne baštine. Možda da se nadležni raspitaju kako je pitanje pijačnog prostora riješeno u obližnjim zemljama Evropske unije" – predložila je načelnica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Marija Popović.
Vlasta Mandić je bila arhitektice-urbanistice koja je nakon zemljotresa 1979. godine bila šefica tima za izradu urbanističkog projekta Starog grada Kotora. „Odbranila sam taj projekat pred jugoslovenskom stručnom revizionom komisijom i komisijom UNESCO-a na čelu sa tada najvećim stručnjakom zaštite Ciborovskim. Projekat je svojevremeno dobio sve pohvale, jer je planirao Stari grad kao aktivnu urbanu strukturu stambenih, administrativnih, poslovnih, kulturno-zabavnih i drugih funkcija. Tržnica, pjaca, markat nije samo mjesto prodaje i kupovine. To je mjesto sastanaka i komunikacije građana, prezentacije proizvoda namirnica svake vrste, našeg mentaliteta, naše gastro kulture koja u novije vrijeme postaje i dio ponude kulturnog turizma" – podsjetila je Mandić. Po njenim riječima, Opština bi trebalo da priliku za izradu rješenja adaptacije pijace ponudi kotorskim arhitektima. „Mi osjećamo grad i posvećeni smo mu toliko da bismo to rješenje radili bez novčanih nadoknada a samo za dobro Kotora. Do izmiještanja neće doći, ja vjerujem, ali adaptacija treba da se uradi po uzoru na prošla vremena, barokne pijace, neki 18. vijek, što se forsira na italijanskim pijacama. Imate ljupke stolove sa tendama na pruge u par boja što kao mobilijar doprinosi atmosferi na pijaci. Nije potrebno ništa više izmišljati. Staklo je teror, prvo mi se javlja pitanje ko će prati staklo koje je poslije tri dana prljavo, a pogledajte kako su izlijepljenja i na što liče, recimo, autobuska stajališta. Čula sam da se uz bedeme planiraju keramičke pločice, a sa mnogo manje ulaganja a bez nepotrebnih ambicija pijaca može da se dovede u pristojnu funkciju. Prvo što turisti vide i gdje odu je pijaca i poseban im je gušt da probaju upravo pršut i sir rezan pod markatom" – ispričala je Vlasta Mandić. Kako je kazala, pored Dioklecijanove palate u Splitu se nalazi ogromni splitski pazar. „Tu imate od verdure preko kaštradine, kiseloga zelja, glava, kokšaka, a čak nemate ni tende, možda samo tokom ljeta, ali sigurno nema ničega što se ne sklanja. Odmah pored je silan saobraćaj, a ako je to njima nije problem, zašto bi nama bio problem? Dender i ja smo ponudili direktoru komunalnog preduzeća adaptaciju pijace bez novca, ali nas još nije zvao" – rekla je arhitektica Mandić.
Po arhitekti Aleksandru Denderu ništa se ne dešava slučajno. „Deset je godina nezavisnosti Crne Gore i tek sada je odlučeno da se na pijaci štiti naše zdravlje. Pa gdje su inspekcije bile do sada? Najbolje je da opštinari, komunalci i inspektori sjednu i vide minimum uslova za ispunjenje. Kakav je odnos vlasti prema Kotoru? Tradicija je nastavak prošlosti, nešto potvrđeno i održano i mora da se očuva. Nema relativiziranja tradicije. Kotor je jedini grad u Crnoj Gori koji je pod zaštitom Uneskoa i iz te posebnosti moraju da slijede posebni uslovi u svakom pogledu. Kotor je jedini grad koji ima svoj zakon – Zakon o očuvanju prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Sad imamo grad koji je napadnut državnim studijama o lokaciji što je najveća uzurpacija ovo malo zemlje otkad Kotor pamti. Nevjerovatno je da država na mala vrata ubacuje planove koji devastiraju prstor. Prekomjerna izgradnja stanova nije razvoj. To je zauzimanje zemljišta i infrastrukture za tuđi interes. Kako je sada zamišljeno vodi tome da za 10 godina u Kotoru neće biti santimetra obale koji neće biti izgrađen i to za koga? Za ljude sa strane" – upozorio je Dender i dodao da će, ako se ovako nastavi, Kotorani more moći da vide samo sa San Đovanija.
Da Kotor novim planovima gubi mediteransku i kotorsku autentičnost – mišljenja je arhitektica Brankica Radonjić. „Mi živimo od turizma, a turistima je prvi korak pijaca. Ako prodavcima i proizvođačima ponudite zatvoreni prostor kakav je planiran u Škaljarima, ko će dolaziti na gradsku zelenu pijacu koju danas imamo? Velika nova tržnica ucrtana je zbog čega? Koji je interes da imamo ucrtanu tržnicu ako nemamo namjeru da tamo selimo pijačne prodavce? Da bismo obezbijedili život gradskoj pijaci uz zidine upravo je potrebno na pijace ne pravimo nigdje drugo" – kazala je Radonjić. Na njene riječi odgovorio je sekretar Vukadinović koji je kazao da lokalne pijace ne mogu ugroziti opstanak gradske sa čim se nije složila načelnica Uprave za zaštitu kulturnih dobara. „Planirate otvaranje pijaca u Škaljarima i Dobroti koje mogu ugroziti interesovanje ljudi da prodaju i kupuju na sadašnjoj pijaci. Što pijacu ne otvorite u Perastu gdje postoji realna potreba?" – upitala je Marija Popović.
Gosti emisije su konstatovali da je neophodno da Opština Kotor više koristi dobru volju stručnih građana raspoloženih da predlože rješenja.
Reprizu emisije „032" možete čuti večeras s početkom u 20.30.