Arhiva

U rubrici „Dva minuta", koja je na programu ponedjeljkom u 9.30 i 15 sati i reprizno subotom u 9.30, priliku da se obrati našim sugrađanima ove sedmice ima Snežana Pejović, profesorka književnosti i načelnica-arhivistkinja u Državnom arhivu - Istorijskom arhivu Kotor.

Drage sugrađanke i sugrađani,
mislim da ćete se složiti sa mnom da je mnogo nagomilanih problema i razno-raznih gorućih tema koje se tiču našeg grada. O njima se, ruku na srce, govori u raznim prilikama i na raznim mjestima, najviše, čini mi se "šotto voce", a trebalo bi to sve artikulisati organizovano i masovnije. Tako, svaki put prije nego vam se obratim u ovoj emisiji ja sam u nedoumici o čemu treba da progovorim, tačnije razmišljam da li bih svojom pričom možda mogla potrefiti u onaj ključni čvor kojim bi se počela odmotavati ova mreža u kojoj smo se ozbiljno upleli.
Da li je to možda pitanje očuvanja gradske pjace, našeg Markata, ili možda očuvanje male obale Kotorskog zaliva od megalomanskih projekata neprimjerenih gradu Kotoru, ili zaustavljanje demografskog kolapsa koji je zadesio staro gradsko jezgro i o preduzimanju mjera da se stanovništvo vraća, a ne da bježi iz grada, ili...pitanjima nema kraja!

A kako sami vidite, poslije našeg malog protesta, ne mogu na žalost da kažem velikog i masovnog, pitanje izmještanja gradske pjace je ponovo aktualizirano. I dok svi mi, i oni koji imaju priliku da putuju i oni koji to ne mogu, možemo na razne načine da vidimo primjere kako u gradovima širom svijeta, a posebno onim na Mediteranu, pjace poput naše rade, čak ne ni na posebno napravljenim mjestima, već na trgovima ili ulicama gradskih jezgara, nama se nudi neka nesuvisla argumentacija da je upravo naš Markat izvor zaraze i opasnosti gotovo za čitav svijet! Najrizičnija grupa su, pretpostavljam, hiljade turista koje očekujemo da nam stignu kruzerima!!!

{mp3}dva/snezana2202{/mp3}

A baš nedavno sam gledala televizijsku emisiju „Linea verde", pod nazivom „Orizonti" o pjaci u Palermu, gdje se „kamionćinima" dovozi roba kroz tzv. „Porta marina" na gradski trg i na improvizovanim tezgama i na tezgama na samim „kamionćinima" se prodaje ne samo svježa riba, meso, povrće, već se pripremaju razne „delicije". Mirisi svježih proizvoda i na licu mjesta pripremane hrane, mješaju se sa vikom prodavaca koji reklamiraju svoje proizvode. Moglo se vidjeti kako se neki od proizvoda pakuju u škartoc napravljen od dnevne novine „Il Giornale".

Ipak, prema ocjeni vodećih turističkih operatera ova pjaca, ili kako je nazivaju „Ulica hrane" spada u red svjetskih turističkih atrakcija. I sigurna sam da se novac ne sliva u džep nekog lokalnog moćnika, već u opštinsku kasu, uz sav drugi profit koji ova improvizovana tržnica donosi gradu. Naravno, ne treba da vas podsjećam da se radi o državi koja je članica Evropske unije i gdje se standardi rukovanja hranom primjenjuju u skladu sa evropskim propisima i da se sve mjere kontrole striktno sprovode u djelo i bez razlike ko vrši određenu djelatnost.

Upravo na nedosljednosti u sprovođenju mjera zaštite, standarda, zakonskih propisa, u čemu sigurno prednjačimo makar u Evropi, razgolićiju se i prave namjere inicijatora i izvršilaca da se zatvori Markat i da se u stvari izvrši prenamjena ovog prostora u korist privatnih lica. Koga je briga za interes grada i njegovih stanovnika!? A ta ista revnosna državna inspekcija, na koju se lokalni izvršioci pozivaju, je slijepa kada se čak putem medija obavijesti da pantagane šetaju po hrani u samoposlugama, da većina ugostiteljskih objekata u gradu prostorno, opremom i higijenom ne zadovoljavaju ni minimum standarda, kada se vrši brzinska prenamjena prostora u kafić-restoran bez prethodno ispitanih okolnosti da li će taj objekat svojom djelatnošću da ugrožava život stanara i rad i opstanak institucija u gradu, i tako bih mogla nabrajati u nedogled. Da li nas je iko nekada upitao treba li gradu i nama građanima toliko kafića-restorana koji su svi na isti kalup, sa istom ponudom, koji mimo svih važećih propisa i dozvola rade samo tokom mjeseci kada vlasnici ostvaruju profit, a onda zatvore svoja vrata doprinoseći tako opštoj slici Kotora kao grada koji je na umoru?

I potpuno se slažem sa konstatacijom jednog od prethodnika u ovoj emisiji, da se namjerno u nešto ne ulaže godinama kako bi se kod nas običnih smrtnika stvorio dojam da moramo naći spasioca za taj objekat, ili za pojedine lokacije u gradu, pa malo-pomalo i za čitav grad. Odgovornost kod nas ne postoji, pa se ne može ni procesuirati postupak ispitivanja i sankcionisanja zbog čega se nije ulagalo u očuvanje makar onih vitalnih punktova u našem gradu.

Za sve one nadobudne koji osmišljavaju i donose razno-razne odluke, navodno u ime građana, imam poruku i poziv da porade malo na svom obrazovanju. Jer, Kotor to zavređuje! Kada bi to radili znali bi da su se organizovane mjere zdravstveno-sanitarne zaštite u gradu Kotoru i Boki sprovodile od 1423. godine, kada ih je po prvi put u svijetu počela primjenjivati tada moćna Mletačka republika. Znali bi da je staro gradsko jezgro bilo vjekovima gusto naseljeno i da su se morale striktno sprovoditi pomenute mjere. I znali bi da su vjekovima mjesto kruzera Bokom cirkulisali trgovački brodovi sa robom iz cijelog svijeta.

Da ne bude zablude, ja ne mislim da treba slijepo da robujemo tradiciji i da ne unosimo novine, ali svakako ne prihvatam da se o onome što je opšte dobro i opšti interes odlučuje bez nauka o prošlosti i vrednovanja nečeg što se vjekovima stvaralo i čiji smo mi neraskidivi dio. U tome leži razvojni potencijal ovog našeg grada.

I zamolila bih one koji u naše ime odlučuju da nam ne diraju te kotorske krpice u kojima postoji još uvijek naša „tačkasta nada", jer ćemo i mi biti krivci kod budućih generacija radi njihovih grešaka. I ako nisu kadri da se znalački i snažno suprostave pritiscima pojedinaca ili državnog vrha, onda ne treba da rade posao zbog kojih ih je narod kotorske opštine izabrao. Osim, ako nas ne ubijede da su ih tu postavili bogovi i da su samo njima odgovorni!

Zahvaljujem na pažnji!

Naredne sedmice Kotoranima će se u okviru rubrike "Dva minuta" obratiti Vladimir Perović, reditelj širom svijeta nagrađivanih dokumentaraca, urednik dokumentarnog programa RTV Vojvodina i vanredni profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.