Arhiva

Osnovna škola u Morinju radi kao područno odjeljenje škole „Veljko Drobnjaković" u Risnu i jedna je od najstarijih u Crnoj Gori. Otvorena je 5. decembra 1803. godine u kući Pavla Tripova Matkovića. Kasnije je škola bila preseljena u kuću Krila Milinovića koji ju je testamentom ostavio parohijskoj crkvi Svetog Jovana u Morinju gdje se i danas nalazi. Otvaranjem ove škole, započinje školovanje Bokelja na maternjem jeziku. Do tada su ovdje postojale samo škole na italijanskom i latinskom jeziku pri benediktinskom i franjevačkom samostanu. Škola je prolazila kroz razna zbivanja: progoni, epidemije, sukobi, socijalna i društvena previranja, promjene uslova i zakonodavstva, a bile su tu i godine preporoda i novih programa.

Danas nastavu u morinjskoj školi pohađa osmoro djece (uzrasta od 6 do 11 godina) koja su raspoređena u dva odjeljenja.

„Škola ima zaista dugu tradiciju i za mene je velika čast i zadovoljstvo što radim u školi koja radi već 213 godina. Posebno me raduje činjenica što su iz ove obrazovne ustanove izašle mnoge generacije koje su doprinijele razvoju Morinja", rekla je za Radio Kotor učiteljica škole Vesna Škurić. Novina od ove godine je, kaže, što učenici po prvi put imaju mogućnost da pohađaju i peti razred.

{gallery}skolamorinj16{/gallery}

„Nastavu izvode dvije učiteljice, što je takođe novina. Kvalitet nastave samim tim postao je bolji, a zbog činjenice da imamo samo osmoro djece u školi, možemo im se sasvim dovoljno posvetiti. Naša učionica je renovirana u ljeto prošle godine, a prostorije su opremljene najsavremenijim nastavnim sredstvima", ističe ona. Učenici pohađaju likovnu sekciju i kreativnu radionicu, postižu zapažene rezultate na raznim konkursima, a njihovi radovi se objavljuju u dječijim časopisima. „Naša djeca često su prisutna na školskim bazarima i manifestacijama kao što su Kostanjada i Risanski makaruli", saopštava Škurić.
Ona je istakla i odličnu saradnju sa tamošnjom mjesnom zajednicom i roditeljima čija djeca pohađaju nastavu u ovoj školi. „Poštujemo različitosti, trudimo se da pozitivno utičemo na razvoj međuljudskih odnosa i podstičemo prave životne vrijednosti", rekla je ona.
Podsjetimo, novoosnovana morinsjka „učiona" počela je sa radom u prostorijama privatne kuće jednog Morinjanina-Matkovića. Dakle, u kući Pavla (Tripova) i žene mu Andrijane Matković, rođene Vojvodić, počela je između Donjeg i Gornjeg Morinja raditi škola na Svrčku. Do 1871. godine izdržavali su je mještani, a učitelji su bili sveštenici (popovi i kaluđeri). Sveštenik-učitelj morao je imati smisao za organizaciju rada, kako bi nastava po grupama funkcionisala uspješno i nesmetano. Škole su bile jednorazredne. Hroničari su (Đorđe Babić, Andrija Đurić, Josip Sodoma i Milivoj Berberović) zapisali da su guščja pera svojevremeno bila veoma skupa i rijetka, dok su kokošija ipak bila nedovoljnog kvaliteta. Mastilo su učenici pravili od šumskih bobica, crnih murvi i ugljene prašine. Pisanje je ipak išlo teže, jer su više pažnje i vremena posvećivalo čitanju. Rad učione se kasnije nastavlja u kući Krila Matova Milinovića, istaknutog dobrotvora i rodoljuba. Kako su školske knjige u to doba bile prava rijetkost, onda je razumljivo bilo što su isti udžbenik decenijama koristile dolazeće generacije, a njihov sadržaj obuhvatao je više oblasti. Tako su u jednoj knjizi bili geografija, istorija i opšta pitanja karakteristična za čitanku toga vremena.
Odvijanje školskog programa podrzumijevao je dva polugodišta. Na kraju se polagao završni ispit i dobijalo svedočanstvo. Na kraju školovanja se sa završnim svjedočanstvom odabiralo buduće zanimanje. Obično su to bile pomorske škole i po neka bogoslovska upisnica.
Godine 1903. otvoren je i drugi razred čime je ova obrazovna ustanova dobila na važnosti i prestala obavljati samo opismenjavanje učenika, već ih je i zaista pripremala za dalje ozbiljnije školovanje.
Za početak rada škole u Morinju 1803. godine vezuje se ime kaluđera Nikole Milinovića-prvog učitelja. Nakon njega, na mjesto učitelja dolazi sveštenik Bogdan Milinović. Sa 1848. godinom i Nikolom Berberovićem završava se praksa da mještani budu učitelji u svojoj školi i parohiji. Kasnije su došli: Simo Lukačević, Jovan Novaković, Špiro Vujinović, Jovan Kovačević, Savo Bijelić, Jovan Mikijelj i Dušan Brkanović.
Vuko Markićević bio je prvi učitelj u „državnoj„ školi i radio je u Morinju od 1871-1874. godine.
Prva učiteljica bila je Zorka Tomanović koja je u školi držala nastavu samo jednu školsku godinu od 1896. do 1897. godine.
Ime Đura Čukvasa koji je došao 1897. godine, pišu hronolozi, ostaće upisano zlatnim slovima u istoriju prosvjete i kulture.
Antica Madžar Dabinović u Morinj dolazi 1911. godine i tu službuje do 1921. godine. Posebno i uvaženo mjesto među učiteljicama stekla je, izvanrednom stručnošću, zalaganjem i požrtvovanjem, kako u školi tako i u svakodnevnom životu Morinja i njegove šire okoline.
Za naš program govorila su djeca ove škole: Stanko Ćatović učenik prvog razreda, Anđela Vulović i Nina Vuković učenici trećeg razreda, Luka Ćatović, Nikolina Matić i Petar Pavlović učenici četvrtog razreda, te Maja Kovačević i Mirko Vasiljević učenici petog razreda. Govorili su nam o istorijatu morinjske škole i recitovali.