Alat za prilagodljivost

  • Veći tekst
  • Font za disleksiju
  • Podebljanje teksta
  • Crno-bijelo
  • Visoki kontrast
  • Kursor
  • Resetuj
  • Pristupačnost

Arhiva

11.02.2016
1227

POSJETA SPOMENIKU U LIPCIMA

becirPredsjednik udruženja boraca NORa i antifašista kotor, Jovo Bećir zajedno sa predstavnicima udruženja boraca NORa i antifašista Herceg Novog , danas, na spomen obilježju u Lipcima, nakon odavanja pošte minutom ćutanja, devetorici hrabrih pripadnika partizanskih jedinica Primorskog i Orjenskog bataljona, podsjetio je na ovaj tužni događaj: "Drugarice i drugovi! mi koji baštinimo slavnu tradiciju NOB-a i antifašizma, dužni smo bili posjetiti ovo mjesto kako bi se u ime poslije ratnih generacija podsjetili što se zapravo ovdje zbilo prije 73 godinu. Može se slobodno reći da od samog početka 13-julskog ustanka Italijanske fašističke jedinice u Boki Kotorskoj nikada nijesu imale mira, zahvaljujući pernametnom djelovanju pripadnika NOP-a, koji su zbog snage neprijatelja, njegovoj surovosti, uglavnom djelovali u ilegali.{gallery}becirborci{/gallery} 

Italijanske okupatorske vlasti riješene da na svaki način uspostave red i mir u svojoj novoj provinciji ( „Provincia di Cattaro"), u Kotoru su početkom februara 1943.godine, organizovali suđenje velikom broju istaknutnih pripadnika NOP-a. Bili su to borci slavnog Orjenskog bataljona i nekoliko pripadnika Primorskog bataljona, koji su se poslije snažnog pritiska nadmoćnijeg neprijatelja, ilegalno vratili na svoj teren. Zahvaljujući obilatoj pomoći koju su italijanske fašistčke vlasti imali od strane nacionalista i četnika, bili su otkriveni ,a potom zatočeni u Kotorskom zatvoru. Hrabro su podnosili strašnu torturu tokom višemjesečne istrage zloglasnog mučitelja Renata Kandide zvanog crni vitez. U svojim sjećanjima Joke Bećir Radonjić, nosilac "Partizanske spomenice 1941".godine, sestra Sava i Vuka Bećira iz grbaljskog sela Trešnjice, svjedoči na koji način su njenu braću zarobili lokalni četnici koji su ih odmah predali Iitalijanima. U kotorskom zatvoru su strahovito mučeni, što je dokazivala njihova odjeća uštirkana od krvi koju su slali kući. Jednom je, prema sjećanju njegove sestre, Savo Bećir sa unutrašnje strane platnene kese u kojoj je slao odjeću napisao: „nemojte ići kod izdajnika Đura Draškovića da molite milost za nas". Italijanski prijeki sud za Dalmaciju iz Zadra ovaj put je zasjedao u Kotoru. Na smrt je osudio 58 zatvorenika a njih 30 na dugogodišnju robiju. Prema presudi, izrečenoj 8 januara 1943 godine, 11. februara ovdje u Lipcima strijeljani su: braća Savo i Vuko Bećir, pripadnici Grbaljske čete primorskog bataljona i istaknuti „Orjenci": Obrad Dabović, Pasko Dabović, Dušan Samardžić, Lazar Samardžić, Marko Popivoda, Simo Sijerković i Nikola Šabanović. Dok su ih fašisti vezane vodili iz zatvora kroz grad prema brodiću u pristaništu,a onda u smrt, čula se njihova pjesma „ sjećala se Joke Bećir Rradonjić.i mnogi Kotorani. Na stratištu su svi devetorica umirala prkosno. Jedni su pjevali, a drugi klicali partiji i skoroj pobjedi. Većina kao i braća Bećir odbili su vjerski obred. Odbili su vezivanje očiju. Savo se okrenuo da ubice gleda u oči. Njihovo dostojenstveno držanje pred neprijateljskim cijevima (kako je očevidac pop Marko Radulović kasnije svjedočio) najveća je lekcija iz patriotizma svim generacijama poslije njih do danas, kao i onima koji dolaze poslije nas. Evocirali su sjećanja na današnji dan i potomci Dušana i Lazara Samarđića, govoreći o hrabrom držanju i njihovim poslednjim željama, razgovoru sa popom Markom Radulovićem koji im je prije smrti uspio nabaviti po čašu rakije i prenijeti sve poruke njihovim porodicama, o čemu je pisao Branko N Seferović u listu Boka. Na kraju se obratio Duško Dabović ,sin Paska Dabovića. Majka mu je pričala da kad je rođen, otac Pasko stalno u borbi dugo nije ni znao da ima sina. I onda kad mu je javljeno uspio, je da se probije, jednom ugleda sina-malog dječaka, malo ga držao u naručju ,čvrsto ga grleći, pozdravljajuči se očupao mu pramen kose, stavio u u džep od bluze na njedrima I otišao ponovo u svoj bataljon. I kad su prenosili kosti u porodićnu grobnicu ,skidajući već raspalu robu iz džepa je ispao pramen dječje kosice, pramen kosice njegovog sina kojeg je samo jednom u životu na kratko vidio.a na Duška ostavio vječiti trag, sjećanja", kazao je Bećir.

Podijeli na: