Arhiva

U okviru 13. Don Brankovih dana muzike sinoć je u dvorani Muzičke škole održano autorsko veče pod nazivom „Muzika od ma čega" srpske kompozitorke i spisateljice Ivane Stefanović. Predstavljajući svoje knjige Stefanović je govorila i o „Poetici tišine" kojom se počela baviti veoma davno i do koje nije došla preko uobičajenog puta koji se u muzikološkom smislu prepoznaje preko avangardnih kretanja kakvi su bili Kejdžovi pokušaji i uspjesi sa kompozicijama pod nazivom „Četiri minuta trideset tri sekunde ničega" i slične. Ukazujući na bogatstvo svijeta zvukova koje u svakodnevnom životu rijetko čujemo, jer su efemerni ili su na ivici čujnosti, kakvi su curenje pijeska u pješčanom satu ili dobovanje kišnih kapi, Stefanović dodaje da voli avangardne eksperimente, ali i da je do tišine došla putem boravka u studiju i uz veliku pomoć mikrofona.

„Mikrofoni su jedna vrsta mikroskopa. Mikrofon je uveličavajuće staklo kroz koje možete da vidite, odnosno da čujete, stvari koje su na ivici ikakve zvučne egzistencije. Radeći tako sa mikrofonom prosto sam vidjela jedan ogroman svijet koji je ustvari mikrosvijet, a ustvari isto veliki kao i onaj drugi makrosvijet, onaj veliki kosmos. Dakle moj put je bio taj, htjela sam da vidim odnosno da čujem što sitnije, što dublje, u ono što je skoro pa nečujno. Na tom putu me vodilo uputstvo Leonarda da Vinčija u njegovom „Traktatu o slikarstvu" gdje kaže: „treba da posmatrate pepeo na ognjištu, ili oblake, ili mrlje na zidovima starih kuća, i ako to budete radili pažljivo onda ćete naići na fantastična otkrića. Tamo ćete naći jako zanimljive stvari". Leonardo je želio da nam kaže da treba da stanemo, da treba da se zaustavimo, da treba da ćutimo i da posmatarmo i slušamo stvari za koje nam se čini da ih možda i nema. Ja sam u nekom trenutku pokušala da poslušam Leonarda i tražim to čega nema, a znam da je u našem vremenu to zapravo najteže", kazala je Stefanović. U okviru autorske večeri „Muzika od ma čega" kompozitorke i spisateljice Ivane Stefanović, djelove iz autorkine knjige eseja čitala je glumica Katarina Krek, a u muzičkom dijelu programa nastupili su: flautistkinja Angela Mijušković, pijanistkinja Marina Mikić i gudački kvartet „Il Belpaeze".