Arhiva

Povodom jučerašnjeg reagovanja arhitekte Aleksandra Dendera na stav našeg kolumniste reditelja Dušana Vulekovića po pitanju restauracije gradskih vrata, danas nam se odgovorom obratio Dušan Vuleković.
"Zahvaljujem se gospodinu Denderu na njegovom reagovanju, mislim da je dragocjeno da se o nekim pitanjima vodi živa polemika i da se čuju različiti stavovi o temama koje su značajne za naš grad, dok god su argumentovani i dobronamjerni. Duboko sam uvjeren da ovakva rasprava može da doprinese boljem razumijevanju različitih aspekata i pristupa temi od društvanog značaja. Takođe, zahvaljujući ovom reagovanju vidim da ova kratkometražna forma Dva minuta očigledno ostavlja dosta prostora za polemisanje sa stavovima koji nisu postojali, pa čak ni kao intencija, u tekstu.
Gospodin Dender se u svom reagovanju suprotstavlja sljedećem, kako navodi: '...da su simboli Mletačke republike i Austrougarske bili okupatorski i da je zbog toga bilo opravdano polomiti ih i drugi, da simboli Jugoslavije predstavljaju najznačajniji period u dvijehiljadegodišnjoj povijesti Kotora i da su zbog toga nedodirljivi'. Uz veliko uvažavanje daljih argumenata koje gospodin Dender iznosi, moram da skrenem pažnju da nigdje u tekstu nisam rekao da je bilo kakvo rušenje i uništavanje opravdano. To nije bila tema mog teksta niti sam pisao o tome. Kao doprinos ovoj polemici želim da iznesem svoj stav da se apsolutno slažem da je to vandalski čin i da ga ništa ne može opravdati. I struka, ali prije svega zdrav razum, nalažu nam da svaki vandalizam i destrukciju apsolutno moramo da osudimo i mislim da to nije sporno. Nastanak ovog natpisa sam pomenuo sa ironičnim osvrtom na gramatičku grešku koja u njemu postoji i koja, između ostalog, svjedoči o tome sa koliko se promišljanja i na koji način tada prepravljao izgled gradskih vrata.
Drugo, nisam iznio stav sa kojim g. Dender polemiše, a to je da je period SFRJ najznačajniji period u istoriji Kotora. To je svakako veoma značajan period koji je ostavio mnoge vrijedne tekovine pogotovo one antifašizma, socijalizma i jugoslovenstva. Bez sumnje i pregršt negativnih i ružnih. Pitanje istorijskog nasljeđa različitih epoha je zanimljiva i vrlo široka tema i mislim da bi van struke, odnosno interdisciplinarmog naučnog pristupa, bilo neozbiljno iznositi bilo kakve konačne zaključke što nigdje u kolumni i nisam učinio.

Mislim da nema idealnih i bezgrešnih, a vaganje o grijesima i zaslugama svake epohe za sebe, kao i intervencije u naše kulturno nasljeđe treba pažljivo tretirati i pristupati im oslanjajući se dominantno na stručna tumačenja i podatke, ali i široku javnu raspravu koja u što većoj mjeri uključuje društvo koga bi se to trebalo najviše i doticati.
Na kraju, ono najvažnije, moja kolumna ponajmanje je bila o pitanju odluke o konačnom izgledu vrata od grada, ako treba da pojasnim, upotrijebio sam to kao povod za razmišljanje o sadašnjem trenutku, o tome kako smo skloniji da se bavimo bojom zastave na jarbolu, nego brodom koji pušta vodu. Tekst je bio o značenju postojeće parole, o formi i sadržaju tih riječi, o tome da li išta učimo iz maksima i floskula epoha koje prolaze ili ih vidimo isključivo kroz prizmu političkih, nacionalnih ili nekih drugih obilježja 'autora' istih. Htio sam skrenuti pažnju da je dobro zamisliti se nad smislom nekih sadržaja prije nego se upustimo u njihovo uklanjanje što apsolutno ne implicira niti da podržavam rušenje i devastaciju istorijske slojevitosti niti bezuslovnu glorifikaciju bilo kog od tih slojeva, već prije predstavlja pokušaj prevazilaženja modela koji perpetuira neprekidno prepravljanje i ispravljanje. Naprotiv, svaka devastacija obilježja ili bezuslovna glorifikacija istorijskih epoha je jednako opasna. U tom smislu podržavam pristup 'čistog srca i bez zadnjih misli', uz pažljivije čitanje napisanog.
Sa poštovanjem, Dušan Vuleković" – stoji u odgovoru našeg kolumniste u rubrici „Dva minuta" reditelja Dušana Vulekovića.