Arhiva

U subotu 23. avgusta u Kotoru će biti organizovana Bokeljska noć, manifestacija koja datira s kraja XIX vijeka i koja desetinama hiljada posjetilaca pruža uživanje u iluminaciji duž zaliva i povorci ukrašenih barki. Posebno su ostale upamćene dvije – Bokeljska noć 1936. godine u čast engleskog kralja Edvarda VIII i ona 1959. godine u čast maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita. Danas vam prenosimo tekst koji je, povodom gostovanja predstavnika engleske krune, objavio „Glas Boke" i na ustupljenom materijalu zahvaljujemo Pomorskom muzeju Crne Gore i Iliji Mlinareviću. 
Boka očekuje dolazak engleskog Kralja
U srijedu 19. ovog mjeseca još od jutra očekivao se dolazak Kraljevske jahte „Nahlin" u Boku, jer se bilo pročulo da će Nj. Vel. Kralj Edvard VIII toga dana isploviti iz Dubrovnika prema jugu. A Boka, kao što je razumljivo, s velikim nestrpljenjem i interesovanjem očekivala je posjetu Suverena moćne imperije. Mada se nije znalo gotovo ni do poslijednjeg časa za tačno vrijeme dolaska Nj. Vel. Kralja, ipak su se u svim mjestima Boke, a naročito u Kotoru, vršile pripreme za doček i noćnu rasvjetu, dok se među građanstvom opažala živost i užurbanost, koje se obično u ovakvim prilikama ispoljuju u javnosti, jer narod, mada je znao za Kraljevu želju da Mu se ne priređuju svečani dočeci, nije mogao niti htio da propusti da Uzvišenom Gostu, kojega je s nestrpljenjem i sa radošću iščekivao, ne iskaže srdačno gostoprimstvo i sve one simpatije koje ovaj stari i u pomorstvu čuveni kraj gaji prema Suverenu prijateljske pomorske velesile.

{gallery}bokeljskanoccetrnaest{/gallery}

Proglas kotorske opštine
Predsjednik Gradskog poglavarstva u Kotoru g. A. Sablić uputio je 17. ovog mjeseca na građane i opštinare slijedeći proglas: „Kotor i Boka Kotorska doživjeće narednih dana veliku radost, jer će je posjetiti Visoki Gost i prijatelj našeg naroda, Njegovo Veličanstvo Kralj Edvard VIII, Kralj Britanskog Carstva. Ova osobita pažnja prema našoj miloj Boki, nevjesti Jadrana, razdragaće srca svih Bokelja; ostaviće dubok utisak i trajnu uspomenu zahvalnosti prema Visokom Gostu. Građani, svjesni velikog značaja ove posjete, pozivam vas, da u danima boravka Uzvišenog Gosta u našoj sredini okitite zastavama i sagovima svoje domove i rasvijetlite ih u noći koja bude određena za sveopću rasvjetu našeg ubavog zaliva, te da i tim vidnim načinom date izraza svoje radosti i dokažete vašu ljubav i privrženost prema Visokom Gostu i velikom Narodu prijateljske nam Kraljevine.
Živio Nj. Vel. Kralj Edvard VIII!
Objavljivanje ovog proglasa povećalo je živost u gradu, i na svakom koraku građani su se susretali sa pitanjem - Kada će doći. Ali, kako rekosmo, ništa se tačno nije znalo. Bilo je jedino poznato da se britanski Vladar nalazi još u Dubrovniku. Tek u srijedu iza podne, pročulo se da će toga dana možda stići Kralj. S nestrpljenjem i vidnim zadovoljstvom, očekivao se čas Njegova dolaska. I taj čas je na poslijetku došao.
Pripreme „Jadranskog fjorda"
Međutim, „Jadranski fjord" u Kotoru, koji je rukovodio sa svima pripremama radio je punom parom za doček i priredbu „Bokeljske noći". Ova naša vrijedna turistička ustanova – po želji g. Ministra trgovine i industrije, a susretljivošću g. Ministra pretsjednika i Ministra inostranih poslova, te g. Ministra vojske i mornarice – u sporazumu sa Gradskim poglavarstvima u Kotoru i Hercegnovom, te sa ostalim opštinama u srezu, uzela je u svoje ruke vođstvo priredbe, te je uspješno izvršila sve radnje i organizovala čitavu priredbu, koja je uistinu sjajno i veličanstveno uspjela, na čemu „Jadranskom fjordu" treba odati svako priznanje. Ovdje naročito treba podvući i pohvalnu saradnju Njeguške opštine, koja je ovom prilikom, kao uvijek, požrtvovano sarašivala sa Bokom i znatno doprinijela uspjehu noćne rasvjete.
Nije se žalilo truda niti su se štedile snage, nego se radilo živo i sa najvećim zadovoljstvom, da se preuzeti zadatak savjesno izvrši i da uspjeh „Bokeljske noći" bude dostojan Kraljevog boravka u plavom zalivu Boke. Pripremalo se i žurilo, a u vrijeme je odmicalo, približujući čas Kraljevog dolaska, dok taj toliko očekivani i željeni trenutak nije usitinu došao i obradovao čitavu Boku.
„Nahlin" ulazi u Boku
Bilo je 16 sati kad je „Nahlin" u pratnji jednog razarača ušao u Boku, ploveći u pravcu topljaskog zaliva, da zatim skrene put Veriga. Nebo, koje se do tada gotovo nad čitavom Bokom bilo razvedrilo, zaprijetilo je kišom iz gustog oblaka nad Hercegnovim. I zbilja, odjednom se u ovom dijelu zaliva spustio gusti „neverin" koji je u tom času stvorio krasnu sliku: kroz gustu kišnu koprenu, pod divnim bojama duge, plovio je „Nahlin", prema unutrašnjosti zaliva, koji je bio sav obasjan suncem, i izišavši Kraljeva jahta bljesnula je odjednom na suncu kao pozlaćena, a dotle je sa tvrđave Španjole Kraljevska jahta pozdravljana počasnom paljbom...
Na moru je bilo mnogo jedilica i čamaca sa brojnim kupačima koji su pozdravljali prolazak Visokog Gosta. „Nahlin" je plovio plavim vodama zaliva, plovio je iz bazena u bazen, prolazeći pored obala sa kojih je okupljeni narod pozdravljao mahanjem ruku, lepršanjem maramica i zastava. Stignuvši u dno kotorskog bazena, „Nahlin" se zaustavio i spustio sidro između Dobrote i Mula.
Dolazak u kotorsku luku
Pojava Kraljevske jahte u bazenu iskupila je začas mnoštvo naroda na kotorskoj obali. Munjevitom brzinom pronio se gradom glas o dolasku „Nahlina" i građani su u grupama izlazili iz grada na obalu, ostavljajući dućane, radnje i domove, da se nađu na okupu na obali, da pozdrave srdačnom dobrodošlicom dragoga gosta koji već nekoliko dana obilazi našim Primorjem. Dok je „Nahlin" spuštao sidro, brodovi i parobrodovi koji su se našli u luci – među njima „Kralj Aleksandar I", „Hercegnovi", engl. jahta „Leander" i belgijska jahta „Heliopolis" – okitili su se svečanim zastavama. Izgled gradske luke bio je vrlo svečan i pun života, tim više što su baš tada izlazili iz luke „Kralj Aleksandar I" i „Hercegnovi", a ulazila „Sitnica", koja je iz počasti na stražnjem jarbolu viorila englesku zastavu.
Kraljeva posjeta Kotoru
Nešto prije 18 sati uputio se sa „Nahlina" motorni čamac put obale na kojoj su se, pored mnoštva naroda, nalazili komandant Boke Kotorske div. gen. g. Petar Ljubičić, komandant Pomorske obalske komande kap. b. b. g. Vladimir Marjašević, sreski načelnik g. Petar Šerović i upravitelj Lučke kapetanije I reda g. kap. Niko Dostinić.
Kad je motorni čamac pristao uz obalu, Nj. Vel. Kralj Edvard, odjeven u mornarsku maju i plave hlače, sa bijelim platnenim cipelama i kaputićem preko ruke, živo je iskočio na obalu i srdačno se pozdravio sa pomenutim pretstavnicima vlasti, sa kojima se zadržao u razgovoru, a zatim im pretstavio i Svoju pratnju, u kojoj je bilo i nekoliko dama.
U razgovoru na obali sa g. Šerovićem britanski Suveren izrazio je svoje prve utiske o Boki pomenuvši krasni prirodni prizor što ga je doživio pred Hercegnovim. Nj. Vel. Kralj govorio je o ljepotama našeg Primorja, izjavivši da Ga je Boka svojim ljepotama naročito zadivila.
Kralj razgleda grad
S obale se Kralj uputio put grada dok je narod, poštujući Kraljevu želju da se ne priređuju naročite manifestacije, sa vidnim simpatijama pratio Njegovo kretanje. Ipak, mnogi iz mnoštva građana nijesu mogli da se uzdrže, a da britanskog Vladara ne pozdrave pljeskanjem i klicanjem. S osmjehom na licu Kralj je otpozdravljao rukom. Pred gradskom kapijom, Kralj se zaustavio i sa interesovanjem razgledao grbove nad ulazom. Prolazeći ulicom Suveren je pogledao izlog g. Vijerde u kojemu je bilo staro oružje Kraljevu pažnju privukao je portal sudske zgrade (stara palača Beskuće). Zatim je Suveren svratio u dvorište kuće g. Stefanovića (stara palača Bisanti) i razgledao spomenik Petra Duoda kao i stari zdenac te interesantno stepenište. Sa interesovanjem Kralj je gledao kuću naslj. T. Lipovca staru palaču u renesansnom stilu, pa je zatim svratio u dućan g. Prelesnika, gdje je kupio nekoliko razglednica. Došavši na trg Svetog Tripuna, Nj. Vel. Kralj s pratnjom ušao je u prostorije „Bokeljske mornarice". Staro oružje, zastave i ostale znamenitosti, koje govore o slavnoj prošlosti ove naše najstarije pomorske ustanove, izazvale su veliko interesovanje Kraljevo, koji je pomno razgledao mnoge izložene predmete. G. Šerović pokazao je Nj. Vel. Kralju portret Peraštanina Mata Zmajevića, prvog ruskog admirala, za koji je Kralj, pokazao naročitu pažnju.
Tada je Kralj Edvard uzeo jedan statut „Bokeljske mornarice" i na njemu se potpisao Edvard R. I. 19.VIII 1936. Zatim je Kraljevoj pratnji razdijeljeno nekoliko komada lijepo uvezanih statuta, a jedan primjerak je uzet i za Kralja.
Iz prostorija mornarice Kralj s pratnjom pošao je preko trga u Katedralu sv Tripuna, gdje je na ulazu čekao preč. kanonik g. Don Ivo Stjepčević. Razgledajući velebnu unutrašnjost katedrale Kralj se osobito zainteresovao za krasni i čuveni ciborij kao i za pozlaćenu palu iza glavnog olatara. Kralj je zatim prešao i u sporedne prostorije, gdje je Njegovu pažnju privukala jedna stara Bogorodičina ikona, bizantijsko-kritske škole, okovana u srebro. Nj. Vel. Kralj je primjetio da ovdje zapaža veći broj ikona negoli kipova, što nije običaj u katoličkim crkvama, pa Mu je objašnjeno da je to ostavio upliv vjekovnih veza sa Istokom. Kralj se interesovano i za službu Božju, pa je na Njega učinilo vrlo prijatan utisak kada je čuo da se u mnogim župama na primorju služi staroslovenskim jezikom. Kralj Edvard, razgledao je i relikvijarij, gdje Mu je preč. gosp. Stjepčević tumačio mnoge stvari koje su vrlo zanimale Suverena. U katedrali Nj. Vel. Kralju podaren je „Vodič po Kotoru" na engleskom jeziku kao i nekoliko slika.
Iz katedrale Kralj Edvard uputio se ka trgu sv. Nikole. Stara palača Grgurina (staro Poglavarstvo), privukla je Kraljevu pozornost. Ulazeći zatim u historijsku crkvu sv. Luke, g. Šerović je objasnio Kralju važnost ove crkve, na kojoj se nalazi natpis sa imenom Stevana Nemanje i njegovog sina Vukana, a to je najstariji spomenik sa imenom Nemanje na našem primorju. Razlaganje g. Šerovića pratio je Kralj Edvard sa vidnim interesovanjem. U crkvi je Kralj razgledao ikonostas i svu unutrašnjost. Zapazivši i ovdje nekoliko ikona u srebru. Nj. Vel. Kralj primijetio je da se ovdje nailazi na toliko srebrnih ikona kao da negdje u blizini postoji majdan srebra. Objašnjeno je kralju da ove ikone potječu iz doba blagostanja, kad je Boka u svakom pogledu cvala, a naročito u doba njene pomorske veličine.
Ostavivši crkvu sv. Luke, Kralj i Njegova pratnja uputili su se u sabornu crkvu sv. Nikole u kojoj se baš završavao „moleban" koji se u Kotoru čita za vrijeme posta pred Velikom Gospojinom. Vjernici i svještenici pobožno su klečali, a Kralj je s ulaza promatrao unutrašnjost crkve o čijem je historijatu govorio Kralju g. Šerović.
Kralj se zatim uputio sporednim ulicama put obale. Mnoštvo na obali koje je čekalo na povratak Suverena ponova je pozdravljalo i aklamiralo dragoga Gosta. Kralj Edvard bio je očito zadovoljan i na Njegovom licu našlo je odraza vedro raspoloženje. Na obali, Kralj i Njegova pratnja oprostili su se od pretstavnika vlasti. Prišavši g. Šeroviću Kralj Edvard je izjavio svoje zadovoljstvo zbog srdačnog i lijepog dočeka i zahvalio se narodu i vlasti.
Odlazak Kraljev pratilo je klicanje i pozdravljanje s obale.
Bilo je prošlo 18 ipo sati kad se Kralj povratio na jahtu „Nahlin", pošto je proveo u razgledanju grada oko tri četvrta sata.
Kralj odlaže odlazak
Kraljeva jahta „Nahlin" trebala je da otputuje iz luke oko 20 sati, ali kad je Kralj doznao da se iste večeri priređuje rasvjeta bokeljskog zaliva u čast Njegove posjete i da bi pučanstvo željelo da Kralj prisustvuje ovoj lijepoj noćnoj priredbi „Nahlin" je odgodio odlazak i ostao u luci do 22 sata.
Ova odluka Kraljeva koja se odmah pronijela od usta do usta, izazvala je radost kod naroda.
Bokeljska noć
Kotor i ostala mjesta u blizini, okićeni zastavama i u svečanom raspoloženju, čekali su sa živim interesovanjem da se spusti mrak, pa da kotorski bazen a zatim i čitavi zaliv, plane u vatri čarobne „Bokeljske noći", koja se ovog puta priređivala u čast Suverena Velike Britanije. Već u sumrak Kotor se počeo puniti narodom iz okolice tako da je obala bila neobično živa kao za vrijeme najvećih svečanosti. Priređivači vršili su poslijednje pripreme. Svako srce i tijelo je htjelo i željelo da Uzvišeni Gost koji je putujući po danu Bokom uživao u njenim čarobnim ljepotama, osjeti i noću draži ovog vilinskog zaliva i da sa svog aputa ponese najljepše utiske ove sjajne noćne priredbe koju samo Boka po svom raskošnom prirodnom sklopu može da uspješno izvede i da dočara Visokom Putniku prizore iz bajki i priča punih mašte i čarobnih sanja... Boka je još jednom trebala da plane, da se okiti plamenim grivnama i da u lijepoj ljetnjoj noći prospe po svojim njedrima raskošje vatrenog nakita, da se načička hiljadama i hiljadama žižaka i krjesova, da – divna kakava jeste – pruži svakom oku, a naročitu oku dragoga Gosta, i u ovoj svojoj noći sve čari i krasote opjevane nevjeste ljepotom nedostižne ljube plavoga Jadrana. I noć je pala, spustila se tamna koprena sa vedroga neba koje je treperilo milijardama zvijezda, a kotorski bazen majestozan u noćnoj tišini i ćutljiv u nestrpljivom iščekivanju da sav plane ličio je na ogromnu prirodnu dvoranu u kojoj je imala da započne raspošna svečanost iz bajke.
Divna, čarobna „Bokeljska noć"...
Najprije su počela plamsati brda. Stara tvrđava Sveti Ivan nad Kotorom planula je osvijetljenim zidinama i vijugavim putem hiljade plamenova, dok su crkvica Gospe od Zdravlja sa tornjem i vrh tvrđave dobili ognjene konture nanizanim žišcima, pružajući zaista rijetku sliku. Na kamenoj glavi Pestingrada razbuktile su se vatre osvjetljavajući veličanstveno goli krš, a odmah zatim javili su se velikim vatrama visoki lovćenski vrhovi. Planula je u svjetlu Goražda sa ognjenim lijepo izrađenim monogramom „E". Na drugoj opet strani plamsale su vatre po grbama Vrmca koje su se začas pretvarale u prave vulkanske plamenove. Odjednom, upravo munjevitom brzinom zasjaše hiljadama plamićaka kotorski bedemi i sva obala naokolo bazena. Iz mraka stadoše da se nižu ognjeni đerdani duž Mula, Prčanja, Stoliva, Dobrote, Orahovca, pa da se živo i neopisivo lijepo produže preko Perasta, tamo na Kostanjicu, Morinj, Lipce i Risan, nad kojim su opet bile divno obasjane visoke serpentine.
Uporedo sa ognjima duž obale počeše da se osvjetljavaju domovi, da plamsaju stare palače i hramovi, stvarajući u čitavom bazenu sliku jednog velikog i probuđenog naselja, koje se, u čast Uzvišenog Gosta, međusobno takmiči sjajnim ognjenim ukrasima, nastojeći da ove noći u svom rodnom kraju pruži britanskom Vladaru ne samo dokaz svojih simpatija nego da blistavom rasvjetom privuče Njegovu veliku pažnju na čarobne prizore kojima samo divna Boka može da očara i zanese... Kotorski bazen koji je maločas prije ličio na ogromnu, tamnu, ćutljivu dvoranu, kao da se odjednom pretvorio u raskošno obasjano i duboko vilinsko jezero u čije se tihe vode sa obala i naselja, sa planinskih padina i visokih vrhova počelo da toči goruće zlato, pa treperi i blista u tajanstvenim njegovim dubinama. Zaliv je pružao zaista jednu čarobnu sliku koju nije moguće opisati i koju se lako neće zaboraviti. Svako mjesto imalo je svoju posebnu čar, ističući se ponekom pojedinosti u rasvjeti, ali sve se to opet stapalo u jednu harmoničnu cjelinu, koja je svojom majestoznošću izazivala divljenje.
Kotorska obala bila je sva u vatri, dok su gradski bedemi gorjeli u nizu diskretnih uljanih plamičaka. Raznobojni lampioni duž čitavog šetališta upotpunjavali su svijetlim i žarkim bojama krasnu kotorsku rasvjetu. Na drugoj strani, veličanstveno je sjao divno iluminirani hotel „Slavija", obasjan električnom rasvjetom, lampionima, plamenovima nafte, uljanim žižama i vještačkim vulkanom. Ovako bogato osvijetljena „Slavija" je pružala sliku stare venecijanske palate i njena rasvjeta, izvršena po planu i pod rukovodstvom inspektora „Zetske plovidbe" g. Janeša, ne samo da je vanredno uspjela nego se osobito istakla, upotpunjujući u dnu bazena čitavu noćnu priredbu.
Nad lijepo osvijetljenim Mulom isticalo se u brdu krasno izvedeno osvjetljenje crkvice sv. Kuzme i Damjana, što je sa Kotorom, „Slavijom", sv. Ivanom, crkvicom Gospe od Zdravlja i sa jednim dijelom Dobrote sačinjavalo divnu cjelinu u ovom krajnjem dijelu raskošno osvjetljene Boke.
Prčanj, koji se uvijek isticao u sličnim priredbama bio je i ove noći zaista krasan. Nad plamenim nizom duž obale dizale su se lijepo osvijetljene palače, plamsali su hramovi i stepeništa dok je stara crkva u brdu bila ljepša nego ikad iluminirana vrlo ukusno izvedenom rasvjetom. Prčanj je bio divan ove noći. Na drugoj strani sva u plamenom đerdanu javljala se Dobrota sa Orahovcem, kao da povedoše ognjeno kolo sve unakolo zaliva.
Dugim nizom plamenova i osvijetljenim domovima lijepo je bio rasvjetljen Donji Stoliv nad kojim je, visoko gore u brdu, Gornji Stoliv sjao u punoj i impresivnoj rasvjeti. Perast, naravno, ni ovog puta nije zaostao. Njegova obala bila je sva u jednoj vatri, gorile su njegove kuće i stare palače te ruševna tvrđava nad gradom. Lijepo iluminirani Perast vezivao je kotorski sa risanskim bazenom koji je gorio sve unaokolo, pred tamnim prirodnim bedemima svojih planina.
Tako je sav unutrašnji bazen plivao u moru svjetlosti dok je reflektor sa „Mljeta" obasjavao crkvicu Gospe od zdravlja poviše Kotora, veliki broj raketa koje su se bacale ispred Slavije i sa Mula šarao je ognjenim bojama zvjezdano nebo. Rimske svijeće uz bengalsku vatru sa gradskih bedema i iz Vojnog parka upotpunjavale su jedinstveni prizor koji je mogao da se uživa ove noći. Za vrijeme rasvjete sa vrha kotorske obale svirala je Građanska muzika, otvorivši koncert engleskom himnom. Seoska glazba iz Škaljara također je koncertirala na prčanjskoj obali a i sa drugog engleskog razarača koji je ušao u luku baš u vrijeme rasvjete, čuli su se zvuci muzike.
I „Nahlin" baca rakete
„Bokeljska noć" je zaista uspjela potpuno. Baš u častu njene kulminacije i belgijska jahta „Heliopolis" počela je da baca blistave rakete, u znak vidnog zadovoljstva i otpozdrava Boki. Odmah zatim na „Nahlinu" je reflektorom bila osvijetljena kraljevska zastava, dok su razarači bacali snopove reflektorskog svjetla po zalivu. Odjednom sa kraljevske jahte „Nahlin" stadoše da se prelivaju u noći jake i raznobojne rakete, kao goruće šareno cvijeće što je izazvalo neopisivu razdraganost naroda po obalama.
Kraljev odlazak
Sa Mula se javila skladna pjesma u slatkoj narodnoj melodiji, a sa „Nahlina" čuo se pljesak. Zatim na Kraljevskoj jahti, baš malo prije odlaska razlili su se nježno bolećivi zvuci škotskih narodnih gajda, prateći dizanje sidra.
Oko 22 sata „Nahlin" praćen od razarača, počeo je lagano da se kreće sa sidrišta. Prolazeći pored Prčanja, gdje je još koncertirala glazba, „Nahlin" je otpozdravio sirenom.
Baš tada, prema sporazumu, izvršena je rasvjeta u prednjem dijelu zaliva, dok je prolazio „Nahlin". Tivatska strana obale bila je sva obasjana vatrom, a tako isto na drugoj strani, sve do Đurića pa do Hercegnovoga, protezao se dugi niz vatre duž obale po naseljima. Osobito se rasvjetom isticao Hercegnovi, koji je bio sav osvijetljen i kupam mlazovima reflektora sa Oštra. Tako je ove noći čitava Boka učestvovala u ovoj veličanstvenoj priredbi u čast britanskog Kralja, koji je praćen najljepšim željama naroda napuštao našu čarobnu Boku.
Kraljevo priznanje Boke
Odlazeći iz Boke engleski vladar koji je bio neopisvo srdačno dočekan i u čiju je počat izvršena velebna Bokeljska noć poslao je sa Nahlina radiografskim putem ovo visoko priznanje: „Kapetanu bojnog broda Vladimiru Marjaševiću, komandantu Pomorske obaleske komande –
„Molim, budite tumač mog iskrenog priznanja opštinama i narodu Boke kotorske za noćašnju divnu rasvjetu kao i za uloženi trud oko priređivanja iste. Večerašnja posjeta gradu bila mi je vrlo ugodna. Edward R. I."
Na to je komandant g. kap.b. Marjašević odgovorio slijedećim radiogramom: „Opštine i narod Boke kotorske zahvaljuju na visokoj pažnji."
Zatim je „Nahlin" isplovio na pučinu.

{gallery}bokeljskanoccetrnaest{/gallery}