Arhiva

Nevladino udruženje "Kamelija" i Mjesna zjednica Stoliv minulog vikenda su u stolivskom Domu kulture "Niko Bilafer", uz prigodnu zabavu povodom nastupajućih praznika, obilježili i značajan jubilej-200 godina od osnivanja Pučke jednorazredne muške učionice u Stolivu.
Kako je za Radio Kotor saopštio predsjednik Upravnog odbora NVU "Kamelija" Romeo Mihović, sudeći prema arhivskim i drugim podacima, može se sa sigurnošću utvrditi da je 1815. godine osnovana ova škola. "I ranije sam takođe ovdje s nekim ulazio, ali uvjek sa strepnjom da se ne uruši krovna konstrukcija, drvene skalinade ili koji od zidova, jer je zgrada veoma oštećena u zemljotresu 1979. godine. Ispred zgrade sreo sam tada omladince iz susjedstva - Nenada Mirkovića i Gorana Odalovića i dodatno se ohrabrio da uđem u unutrašnjost koja se može sresti samo u filmovima. Pod nogama brda otpalih dasaka, klačinca, tragovi mačaka i miševa, paučina, sve zaudara na memlu. Međuspratne konstrukcije, zbog prokišnjavanja krova, istrulile, sa rupama u kostratu i po dva metra širokim pogledom na gore-vrh krova, a dole-podrum. Prozori razvaljeni, mlataraju na vjetru. Naokolo razbacani papiri, novine, školske sveske, blokovi. Uspio sam se popeti uz klimave skalinade na šufit i uvjeriti se da krovu nema spasa sa žaljenjem što kao društvo nijesmo mnogo ranije nešto preduzeli za krov, čime bi se vjerovatno i zgrada bolje očuvala. Silaskom u nekada školske prostorije, odlučio sam da pokušamo sačuvati, još uvjek u dobrom stanju, staru školsku tablu na uske i široke, razvaljeni starinski ormar, sa nekim učilima, geometrijskim figurama, reljefima od štuka i sl. Do prostorije nekadašnjeg kabineta mogao sam doći samo preko velike rupe koju sam premostio otpalim daskama i to četvoronoške", pojasnio je Mihović za naš Radio. {gallery}skolastoliv{/gallery}

Prema njegovim riječima, pri benediktinskim i franjevačkim samostanima još od 10. vijeka postojale su privatne i vjerske škole. U 14. vijeku Kotor je imao javnu školu sa šest razreda, a u 16. vijeku školu za djevojčice. Za vrijeme Mlečana ovdje nije podignuta ni jedna škola, a za vrijeme Austrije otvorene su tri javne škole, po jedna u Kotoru, Budvi i Herceg Novom. Francuzi su poklanjali školstvu veću pažnju pa je svaka općina trebala imati škole za dječake, a kotar i školu za djevojčice. U osnovnoj školi nastavni jezik je bio hrvatski, a kasnije u gimnaziji italijanski, francuski i djelimično hrvatski. Tako su u Boki Kotorskoj, kao i u ostalim primorskim središtima Dalmacije, postojali gotovo jednaki uslovi obrazovanja što se odrazilo i u broju intelektualaca kroz vjekove" piše Vanda Babić u „Kulturnom životu Boke Kotorske uoči preporoda". 
Prvi učitelj Pučke jednorazredne muške učionice u Stolivu 1815. godine bio je don Lovro Lorenzin. Škola je bila privatna, a izdržavana je od tadašnje opštine Stoliv. Do 1978. godine predavali su još i redovnik-don Jozo Petkić, zatim, don Petar Četinić, Krsto Milatović-učitelj, otac Vido-redovnik, otac Bartul-redovnik, Brno Berničević-učitelj, pomorski kapetan Tripo Marinović, Tomo Radimiri- učitelj, Ilija Marabut-učitelj, učiteljice: Anka Brilli-Miholović, Marija Klačević, Agata Respar, Ines Zwetler, Eufemija Tošutović, Franjica Čirić, Anka Kuzmić, Marija Kostelac, Carpella Carolina, Nike Rusković, Mira Ivović, Natalija Borovski, Milka Ljepavić, Olga Tomat, Anka Petović, Franica Katurić i Anka Orlandić. Taj posao su obavljali još i Petar Mirković, Vlado Đurović, Zdravko Petričević, Ratko Savić i Bogdan (Boro) Pavlović. Posljednja učiteljica u osnovnoj školi u Stolivu bila je Anka Pavlović. Škola je u Stolivu radila do 1978. godine kada je preseljena na Prčanj.