Arhiva

"Susreti sa dubrovačkim književnicama Slavicom Stojan i Renatom Zlatković La Gioia" održani su sinoć u pres-sali Kulturnog centra „Nikola Đurković" u Kotoru. Prisutne je najprije u ime domaćina i organizatora srdačno pozdravila direktorka Gradske biblioteke i čitaonice u Kotoru Marija Starčević, a potom je par prigodnih riječi publici uputio Ratko Jovović, predsjednik Društva crnogorsko-hrvatskog prijateljstva Dubrovačko-neretvanske županije. Vesna Čučić, direktorka Dubrovačkih knjižnica, podsjetila je na početak intenzivne saradnje kotorske i dubrovačke biblioteke posredstvom projekta „Dubrovnik i Kotor – gradovi i knjige" koji je bio finansiran sredstvima Evropske unije. Kako je kazala, uspješan početak je upoznao i zbližio saradnike, a potom su lakše uslijedile naredne saradnje. Dubrovačka književnica Renata Zlatković La Gioia govorila je, između ostalog, kako je počela da piše književnost. Po njenim riječima, još ko djevojčica u ranim danima imala je ambicije da napiše čak roman.

{gallery}duknjizevnice{/gallery}

„Prvo pitanje koje mi postavljaju je – kako ste počeli da pišete? Onda kažem - slučajno, nagovorili su me. Ipak, i prije toga, jeste bilo. Moj prvi ozbiljni pokušaj pisanja bio je u osmoj godini života. Pa možete misliti situaciju - klinka koja je sa 7 godina krenula u školu i tek svladala slova, mada sam štampana slova prije ponešto i savladala budući da sam voljela stripove. Istina, manje me zanimao tekst u balončićima od sličica. Eto i tad odjetim potrebu da napišem roman, ali nisam ga nikad naravno završila. U trećem razredu sam opet počela pisati roman, ali ni njega nisam završila. Tada sam odlučila da počnem pisati pjesmice. Kako su kraće, valjda uspijem da ih završim. I moja pjesnička faza je trajala jednu godinu dana i nakon nje nisam više ništa pisala do trenutka kad su me nagovorili. Prije petnaestak godina sam volontirala u knjižnici i trebalo je da napravimo neki igrokaz u susret praznicima. Tražili smo po biblioteci pravi tekst koji će nam biti koristan, ali ništa nismo našli. Tada sam otišla doma i sama napisala dramski tekst za žive glumce i lutke. Moja mama je napravila i lutke, a tekst sam kasnije objavila u Zimskoj trilogiji" – ispričala je Zlatković La Gioia.
Svoje predstavljanje sinoć je na književnoj večeru u Kotoru imala i dubrovačka književnica Slavica Stojan. I ona je govorila o počecima svog književnog stvaranja i gdje se sve može naći početak pričanja. „Nalazila sam se u istorijskom institutu, svi oko mene su bili istoričari, a završila sam književnost i jezik. Živjela sam u toj starinskoj zgradi u kojoj sam imala osjećaj da mi svaki kamen nudi neku priču, ali koju? Kako naći ključ da natjerate kamen da progovori? Gledala sam što moji kolege rade, pa sam tako s njima krenula da idem u arhiv. Međutim, ja sam arhiv doživljavala kao neko spremište koje se, istina, nalazi u najljepšoj palati Sponza na Stradunu, pa možete gledati sve oko Orlanda, ali meni ta zgrada naprosto nije nudila priču. Ja sam čovjek koji traži priču. U životu, u književnosti, svuda i ne volim što nije narativno. Prošlo je vremena dok sam se ja naučila naći priče. U arhivu nalazite izvatke a na vama je da dovršite kao pisac i izmislite ono što fali" – ispričala je Slavica Stojan.
Podsjetimo, gostovanje dubrovačkih književnica organizovali su Savez Crnogoraca Hrvatske - Društvo crnogorsko-hrvatskog prijateljstva Dubrovačko-neretvanske županije, Matica hrvatska – ogranak Dubrovnik i Dubrovačke knjižnice u saradnji sa Nacionalnom bibliotekom "Đurđe Crnojević" Cetinje i kotorskim Kulturnim centrom "Nikola Đurković".